Nakon sloma obrane Vukovara, na današnji dan prije 33 godine, pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi okupirali su i vukovarsku gradsku četvrt Borovo Naselje. Po podatcima vukovarskih stradalničkih udruga, na sam dan okupacije Borovo naselja, 19. studenog 1991. godine u toj je gradskoj četvrti ubijena 51 osoba, a u cijeloj četvrti je u gotovo tri mjeseca opsade Vukovara poginulo 176 civila i hrvatskih branitelja.
Skladište nekadašnje tvornice Borovo Commerce, služilo je za vrijeme opsade grada kao sklonište, ali i pričuvna ratna bolnica, u kojemu se u trenutku ulaska agresora nalazilo stotine ranjenika. Tog dana su se predali, no njih 115 je odvedeno u nepoznato i ubijeno.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća počast za sve žrtve Borova Naselja odali su članovi obitelji i predstavnici Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja „Vukovarske majke“, Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata i Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, izaslanstvo Hrvatskog sabora, izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske, Policijska uprava vukovarsko-srijemska, izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije, izaslanstvo Grada Vukovara te izaslanstva drugih gradova, udruga, društva i izaslanstava, i mnogi okupljeni građani.
Predsjednica udruge Vukovarske majke Manda Patko pozvala sve koji nešto znaju o sudbini nestalih osoba da to dojave nadležnim institucijama.
“Oni koji znaju gdje su naši najmiliji šute, a godine prolaze jedna za drugom. Istina koju tražimo nalazi se u arhivima u Srbiji, privatnim ladicama i glavama mnogih koji žive s nama i pored nas. S ovog mjesta još se traži sudbina mnogih branitelja i civila”, za Hrvatski radio Vukovar poručila je Patko.
Marija Šestan traži sina Tomislava koji je 1991. bio u Borovo commercu i zadnji put je viđen u koloni zarobljenih Vukovaraca iz koje ga je u Borovu naselju izdvojio časnik JNA kako bi unio ranjenu ženu u autobus.
“Gdje je dalje njegova sudbina, ne znam. Te 1991. godine imao je samo 21 godinu, a 33 godine ga već tražim. Više ga tražim nego što je imao godina. Što više vrijeme prolazi, sve manje nade imam. Oni koji nešto znaju šute, a mi tražimo, apeliramo, molimo da nam nešto otkriju. Pozivam ih sve, ne moraju meni direktno, neka anonimno dojave i otkriju nam gdje su naši najmiliji da možemo svoju dušu smiriti. Mi starimo, umiremo, a saznanja nemamo”, rekla je Šestan.
Sudionici programa kasnije su se uputili „Putem sjećanja i svjetlosti“, osvjetljenim svijećama koje su zapalili učenici osnovnih škola grada Vukovara i Borovo naselja, ulicama Blage Zadre, Dvanaest redarstvenika i Trpinjskom cestom do crkve Gospe Fatimske, gdje je služena misa zadušnica. Komemorativni program je nastavljen na obali Dunava u Borovu bacanjem vijenaca u Dunav i paljenjem svijeća uz obalu, a potom i paljenjem svijeća kod Spomen obilježja farme Lovas te Spomen obilježja osobama nestalim u Domovinskom ratu u Borovu Naselju.
Podno spomenika nestalima u Domovinskom ratu upaljene su svijeće za osobe nestale s područja Vukovara.
Sandra Rapčak Škomrlj predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata podsjetila je kako je na popisu nestalih osoba iz Domovinskog rata 1788 osoba od čega je njih 370 s područja Vukovara.
“S ovog mjesta, kao i sa svih drugih mjesta koje obilazimo ovih dana i odajemo počast, šaljemo apel da svi oni koji imaju informacije o nestalim osobama konačno progovore, da dostave te informacije nadležnim institucijama, a kako bi obitelji, koje su sve starije i nemoćnije, pronašle mir prije nego što i same dočekaju vlastitu smrt. Znamo da je istina oko nas, dokaz su i zadnje masovne i pojedinačne grobnice pronađene u okolici Vukovara, odnosno pored Negoslavaca. Svi znamo da su Negoslavci jedno veliko zlo i da je tamo počinjen veliki ratni zločin za koji nitko nikada nije odgovarao”, naglasila je Rapčak Škomrlj.
