- Tekst se nastavlja ispod oglasa -
U organizaciji Udruge ratnih veterana 3. gardijske brigade i Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima sinoć je u Gradskom kazalištu “Joza Ivakić” Vinkovci prikazan film “Dječje prihvatilište Sisak” redateljice i scenaristice Nade Prkačin (Laudato TV, 2019.) Dokumentarac u trajanju od 50 minuta govori o akciji spašavanja ratom stradale djece koja su 1942. godine s Kozare u Sisak stigla u velikom broju i smještena su u četiri prihvatilišta. Film je potkrijepljen izvornim dokumentima i autentičnim fotografijama, a u njemu govore istraživači, povjesničari, crkveni velikodostojnici te svjedoci događaja.
Na projekciji fima uvodno je pozdravio predsjednik OMH u Vinkovcima doc.dr.sc. Dražen Švagelj koji je vinkovačkoj publici prenio i poruke autorice Nade Prkačin i producentice filma, direktorice Laudato televizije Ksenije Abramović.
“Svi se sjećamo kako je tri dana prije okupacije Vukovara po cijelom svijetu odjeknula vijest o tome kako su “ustaše” u Vukovaru tobože pobile 40-oro srpske nejači. Strahote koje su se u Vukovaru događale velikosrpski agresori pokušali su sakriti s laži o tobožnjem masakru srpske djece. Tako bi ocrnili ne samo Vukovar i hrvatske branitelje nego i cijelu Hrvasku. Upravo to se dogodilo sa Siskom u Drugom svjetskom ratu. Jednu hvalevrijednu akciju u kojoj su ne samo Siščani nego i svi Hrvati nesebično udomljavali djecu koja su ostala bez odgovarajuće skrbi okrenuli su tako da ispadne kako su vlasti NDH ubijale srpsku djecu. Pri tome se ne spominje što je bilo s hrvatskom djecom, koja su također zbog četničkih zločina ostajala bez domova i roditelja. To što su komunističke vlasti radile da prikriju vlastite i velikosrpske zločine – špranca je koju su htjeli ponoviti u Domovinskom ratu. Zato je važna ova priča sa Siskom jer se ona tiče svih nas, ne samo Siska”, poručila je Nada Prkačin.
Tiče se ta priča Vinkovaca jer su djeca s Kozare dospjela i u vinkovački kraj.
“Konkretno, partizani su rastjerali njemačke obitelji koje su živjele na Kozari, a dio te djece podrijetlom Njemci, dospjeli su u Vinkovačko Novo Selo. Vjerujem da tamo ima još njihovih potomaka. Naravno da to komunističke vlasti nikada nisu spomenule. Kao ni to što se događalo s hrvatskom djecom. A to mogu svjedočiti potomci žrtava iz Boričevca koji su dijelom naselili okolicu Županje”, istaknula je Nada Prkačin.
Tiče se ta priča o Sisku 1942. godine Hrvatske i svih nas, zaključila je Nada Prkačin:
“Dakle, važna je istina, a ne komunističke laži po kojoj su Hrvati ubojice djece, čime zapravo opravdavaju ono što su radili devedesetih godina, a nas tako stavljaju u nepovoljan položaj. Oni tako postaju žrtve, a mi agresori. I to manipulirajući sa sudbinom djece.”
Producentica filma Ksenija Abramović, uz projekciju filma u Vinkovce je uputila poruku:
“Ovaj dokumentarni film snimili smo u produkciji Laudato zato što smo željeli zaustaviti netočne kvalifikacije i tvrdnje da je u Sisku u Drugom svjetskom ratu, točnije 1942. godine, postojao logor u kojemu su ubijana djeca. U razgovoru sa Siščanima vidjeli smo potrebu da se taj netočni podatak ispravi i u javnosti predstavi istinita povijest njihova grada. Okupljeni tim istraživača, povjesničara i stručnjaka potkrepljen izjavama živućih svjedoka i autentičnim dokumentima potvrdio je da je te ratne 1942. grad Sisak sa svojim građanima organizirao veliku akciju spašavanja djece pristigle s Kozare. Unatoč općoj neimaštini i gladi te smrtnosti uslijed teških bolesti, velik broj djece je spašen. To ćete vidjeti u ovome filmu. Zahvalna sam vam što ćete činjenice prenijeti dalje.”