Kao djeca, slušali smo bajke i razne priče čiji su protagonisti često djeca ili ljudi koji su odrasli bez roditelja. Nailaze na mnoge životne prepreke koje puno teže rješavaju, ali iz svega izlaze puno jači. U konačnici, svaka takva bajka ima sretan kraj. Život, nažalost, ne može obećati ovakav ishod, a put kojim prolaze djeca bez roditeljske skrbi često je trnovit, prepun trauma, traženja, tame. Ljudi koje nazivamo udomiteljima bore se svim silama upaliti svjetlo u njihovom životu. Osim štićenicima, podrška je potrebna i udomiteljima.
Iz tog razloga danas su se na okruglom stolu pod nazivom „Udomitelji 24/7“ u organizaciji Udruge udomitelja Cibale Vinkovci iznijela iskustva udomitelja u svakodnevnim izazovima, potrebe udomitelja i pružanje podrške. Raspravljalo se na temu emocionalnog odnosa udomitelj-dijete te što je dobrobit djeteta u konkretnom slučaju.
„Često smatramo kako udomitelji nisu bitni. Kad se donose neke odluke, često se tu gledaju roditelji i djeca, ali udomitelj je jako bitan čimbenik u životu tog djeteta. Kada dijete dođe na vrata, osim torbe on nosi i svoje životne brige i teškoće. Udomitelj nije onaj koji će samo mijenjati pelene, voditi u školu i preodgojiti nego će nositi s njim to breme života sve dok trenutka kada se dijete možda vraća u biološku obitelj, kada se ukaže prilika za posvojenjem“, kazala je suosnivačica i predsjednica ove udruge, Gordana Štrbo.
Melita Krunjac, udomiteljica iz Slavonskog Broda koja pretežito radi s adolescentima kaže kako je suradnja s institucijama zadovoljavajuća te je u dolasku mladih koji sebe još grade pomoć psihologa dobrodošla. „Udomiteljstvo me ispunjava, kao i moje bližnje. To je poziv koji vas privuče. Žalim što nije i prije. Važno je prilagoditi se djetetu. U mjesec dana nadođete na zajedničku temu s djetetom koji treba osjetiti da stojite iza njih. Duboko vjerujem u rehabilitaciju tako da djeca ostaju kod mene najduže tri godine i vraćaju se svojim obiteljima ili nastavljaju svoj život samostalno. Oni obogaćuju mene. Meni je kuća puna djece koja su prošla kroz nju, ali i njihove djece“, kazala je.
Njihova iskustva i teškoće s podrškom te tehničkih i administrativnih stvari došao je poslušati upravitelj županijske službe Hrvatskog zavoda za socijalne radnike Zvonimir Rogulja. „Mi, kao novoosnovana služba zadužena samo za udomiteljske obitelji, izdajemo dozvole. Pružamo podršku koja podrazumijeva psihologe u procesu prilagođavanja djeteta obitelji, redovne obilaske udomitelja, edukacije“, kazao je Rogulja.
Biti udomitelj je poziv koji je potrebno osjetiti, prije svega. Podrazumijeva mnoštvo empatije. Sa sobom donosi i niz stresnih trenutaka. Anita Barišić, docentica na Studiju socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Osijeku, provela je istraživanje o odrednicama stresa, sagorijevanja mentalnog zdravlja udomitelja za djecu. „Pokazalo se da su dobrog mentalnog zdravlja, ali bilo bi vrijedno obratiti pozornost na specifične okolnosti kad se udomljava dijete jer određene situacije za udomiteljice su stresne. Ponavljajući stres dovodi do sagorijevanja, odnosno emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije. Ako nemaju osjećaj osobnog postignuća, rezultat je odustajanje od udomiteljstva“, pojasnila je.
Javna politika zagovara ovaj vid skrbi o djeci izmještenoj iz obiteljskih domova. Docentica napominje kako se moramo baviti udomiteljstvom, istaknuti dobre prakse.
Zamjenik gradonačelnika Vinkovaca Josip Romić, vrlo dobro upoznat s ovom temom, došao je saslušati njihove teškoće i ideje te dati podršku. „Vi ste za mene ljudi velikog srca. Svako dijete ima pravo na toplinu obiteljskog doma. Udomitelji igraju značajnu ulogu u životu djeteta. Grad će uvijek biti na raspolaganju, pružati pomoć kako bi period odrastanja i odgoj prošli bez velikih prepreka“, kazao je.
