Kontaktirajte nas

Povijest

Ulica bana Jelačića: Od Prkosa do kraja ulice

Objavljeno

-

Od Prkosa pa do brčanske pruge ulica je nekada imala karakteristična obilježja koja su prepoznatljiva i danas.Za razliku od drugih izuzimajući Zvonimirovu ova je ulica vrlo široka. Najljepše kuće koje su i danas u dobrom stanju sagrađene su u periodu između dva svjetska rata
S obje strane ulice između nogostupa i kolnika odnosno odvodnih kanala nalazio se zeleni pojas kojega je krasio drvored kestenova, lipa i oraha koji na sreću još uvijek unatoč starosti i oštećenju nastalom granatiranjem Vinkovaca za vrijeme Domovinskog rata nisu posječeni. Ni najveći dio travnih površina nije pretvoren u betonirane prostore za parkiranje vozila.
Nažalost iz godine u godinu taj niz drvoreda s obje strane ulice sve se više neopravdanom sječom prorjeđuje čime se uništava ljepota, sklad i svježina ulice te čini ekološka šteta, a sve poradi izgradnje parkirališnih mjesta za automobile. Većina kuća je položajem, oblikom i veličinom drukčija, veća i uređenija od onih koje su nastajale u drugim ulicama tadašnje uže gradske zone poput kuća u Dugoj ili Glagoljaškoj ulici.
U tom dijelu ulice u kojoj su živjele obitelji poznatih vinkovačkih obrtnika, trgovaca, poduzetnika, liječnika, inženjera, profesora i drugih živjela je i obitelj Brunšmid. Iz te obitelji potječe znameniti vinkovački arheolog Josip Brunšmid. Ta obitelj uz ostale djelatnosti osnovala je gostionicu i svratište s imenom „Letzte Grosch“ odnosno „Posljednji groš“. Zahvaljujući Josipu Brunšmidu Vinkovci u razvitku arheologije u Hrvatskoj imaju posebno mjesto.
Stoga evo i nekoliko crtica o Josipu Brunšmidu jednom od najznačajnijih hrvatskih arheologa.


Rođen je u Vinkovcima 1858. g., a umro u Zagrebu 1929. godine. U Vinkovcima je završio Gimnaziju, a nakon toga je u Beču studirao povijest i geografiju. Prve radove napisao je o antičkim Cibalama. Nakon svršetka studija je deset godina radio kao profesor u vinkovačkoj Gimnaziji, a zatim u Zagrebu. Dok je radio u Vinkovcima skupio je veliku zbirku arheoloških predmeta koju je poklonio Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Godine 1893. u Beču je doktorirao, a potom radio kao kustos te upravitelj Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu. Od 1896. godine prvi je profesor arheologije na zagrebačkom Sveučilištu. Pored toga bio je ravnatelj Strossmayerove galerije. Razvio je intenzivnu muzejsku i znanstvenu djelatnost. Na mjestu kuće Brunšmidovih na kojoj se nalazila spomen ploča sagrađena je nova zgrada, naravno bez ikakve oznake o velikanu vinkovačke povijesti i promotoru arheologije koji je tu nekada živio.
Njegovim putem nastavili su i drugi Vinkovčani svrstavši se u arheologe svjetskoga ugleda. Prvi je bio Viktor Hoffiller (Vinkovci, 1877. – Zagreb, 1954.) koji je nakon školovanja u vinkovačkoj Gimnaziji studirao u Zagrebu i Beču gdje je i doktorirao. Bio je stručnjak za sve arheološke discipline. Obnašao je dužnost kustosa arheološkog odjela Narodnoga zemaljskog muzeja u Zagrebu, sveučilišnog profesora i ravnatelja Arheološkog narodnog muzeja u Zagrebu.
Treći iz plejade znamenitih hrvatskih arheologa koji nije rođen, ali je od ranog djetinjstva živio u Vinkovcima gdje je pohađao Gimnaziju, a studij nastavio u Zagrebu je Stojan Dimitrijević (Horgoš, 1928. – Zagreb, 1981. ) koji je sahranjen na Gradskom groblju u Vinkovcima. Svojim znanstvenim radom utvrdio je apsolutni i relativno-kronološki okvir različitih pretpovijesnih kultura u Hrvatskoj, pri čemu je prvi definirao tri kulture: sopotsku, lasinjsku i vinkovačku kulturu.
Vinkovačku arheološku tradiciju nastavili su i Ivana Iskra Janošić (Duga Resa, 1942. – Vinkovci, 2017.) koja se nakon svršetka studija doselila i zauvijek ostala u Vinkovcima, a od mlađih Maja Krznarić-Škrivanko, Anita Rapan-Papeša i Hrvoje Vulić, vinkovački Indiana Jones koji su svijetu prezentirali vinkovačko arheološko blago, a Vinkovce otkrili kao arheološku riznicu.
Poput drugih najstarijih vinkovačkih ulica koje predstavljaju gradske prometne arterije u kojima prevladavaju građevine izgrađene u prošlom, a bliže središtu grada i pretprošlom stoljeću i u ulici koja sada nosi naziv dičnoga hrvatskog bana Josipa Jelačića došlo je u proteklom desetljeću da evidentnih promjena.
Obnovljena su pročelja većine starijih zgrada, a od križanja s ulicom Hrvatskih kraljeva odnosno poznate vinkovačke Barice u pravcu Mirkovaca izgrađeno je nekoliko novih katnica. Većina od tih modernih višekatnih zdanja locirana je na kutnim dijelovima ulice odnosno na križanjima ulica. Uglavnom su to građevine s polivalentnom namjenom u kojem se nalaze kako poslovni tako i stambeni dijelovi. Obnovljene i uređene neke kuće, poput kuće obitelji Vulić u čijem se dvorišnom dijelu nalazi lijepo uređen trgovački kompleks u kojem se prodaje namještaj, predstavljaju lijepe primjere građanske urbane arhitekture karakteristične za dvadesete i tridesete godine protekloga stoljeća.
U posljednjem desetljeću i ovdje kao i u drugim dijelovima grada nicale su katnice različitih stilskih obilježja koje se baš i ne uklapaju u raniju arhitektonsku strukturu.
Interpolacije novih katnica s poslovno stambenom namjenom na potezu od Barice do ulice Stjepana Radića mogu se čak i prihvatiti obzirom na topografiju terena i neku vrstu spone ili prijelaza između užeg središta i istočnog dijela ulice. Sporadična pojava katnica u dijelu ulice od Prkosa nadalje koja je prema visinskom gabaritu bila ujednačena i skladna takvom gradnjom je narušena.
Kako je ta ulica prometno vrlo frekventna na križanju s ulicom Ruđera Boškovića izgrađen je kružni tok kako bi se ubrzao protok intenzivnog prometa koji će se odvijati kroz taj dio grada sve dok za promet ne bude osposobljena istočna prometna obilaznica čija je izgradnja pri kraju.
I taj kružni tok je posebna priča. Obzirom na gustoću i vrstu prometa odnosno dimenzije i težinu teretnih vozila vrlo je nefunkcionalan i tehnički upitan tim prije što se u njegovoj neposrednoj blizini nalazi benzinska crpka. Prema nekim izvorima, obzirom na to da u vrijeme njegove izgradnje nije bilo moguće riješiti neke imovinsko-pravne odnose kako bi se dobio veći prostor, čini se da je takva izvedba bila jedino moguća. Međutim prema mišljenju brojnih Vinkovčana, pa i stanovnika te ulice to nije razlog da se taj prostor estetski bolje uredi i dotjera kao i drugi kružni tokovi u Vinkovcima.
S druge strane pohvalu zaslužuju neki radovi koji su izvršeni u toj ulici. Na cijeloj dužini ulice temeljito je obnovljen kolnik, a u dijelu najbližem gradskom trgu i pločnik. Isto tako označena je i biciklistička staza. Tako je danas, no prisjetimo se nekih detalja iz prošlosti ove ulice. Između Prvog i Drugog svjetskog rata na križanju Strossmayerove, sada Ulice bana Jelačića i Mollynarijeve, danas Radićeve ulice nalazila se kavana i svratište Prkos. Vinkovački ugostitelj Ludvig ili Ljudevit Sonnenfeld dobio je 1918. godine dozvolu za svratištarski i kavanarski posao koji je proširio na konačište i držanje parnih kačnih kupelji.
Godine 1926. to je postao hotel II. klase s restoranom i javnom kačnom kupelji. Tu se nalazila velika gostionica s dvoranom i drvenim okruglim plesnim paviljonom u dvorištu te perivojem i kupališnim dijelom. Zauzimala je prostor od ugla Strossmayerove duž Molinarijeve do sadašnje Srijemske ulice.
Tu su HPTD „Relković“, SPD „Vila“ i druga društva priređivala kazališne priredbe, koncerte, zabave i plesove, a mladež je pohađala plesne tečajeve koje je vodio Moritz Kümmelberg.
Ludvigov sin Aleksandar završio je vinkovačku Gimnaziju, a potom studij medicine, te radio kao liječnik u Vinkovcima. Njegova ordinacija nalazila se u dvokatnici Schlesingera smještenoj na uglu Nove, danas Ulice Juraja Dalmatinca i Zvonimirove ulice. Obitelj je stradala u koncentracionim logorima tijekom Drugog svjetskog rata.
Nedaleko tog ugostiteljskog objekta na drugoj strani ulice nalazio se paromlin koji su Vinkovčani po vlasniku mlina nazivali Šimićev mlin.
U drugoj polovici 20. stoljeća pokraj njega djelovalo poduzeće Vidra koje se bavilo kožarskom industrijom. Nakon Domovinskog rata ti derutni i zapušteni prostori ružili su sliku ove ulice.
Premda su se tijekom Domovinskog rata Vinkovci u cjelini nalazili na prvoj crti bojišnice ova ulica imala je posebno strateško značenje i ulogu.
U istočnom dijelu ulice najbližem Mirkovcima nalazila se prva crta na kojoj su se branili Vinkovci, „ vrata Hrvatske“. Nekolicina mladih ljudi, dragovoljaca, heroja, iz ove ulice, za obranu svoje ulice, svojega grada i domovine položilo je svoje živote.
Njima u slavu nadomak željezničke pruge koja dijeli Vinkovce i naselje Mirkovci ratni prijatelji podigli su spomen obilježje kako ih se ne bi zaboravilo. Ante Ančić i Tomislav Perković imali su samo 19 godina. Željko Higl i Ivica Bekavac su bili oko dvadeset i pete. Tihomir Majdančić doživio je tri i pol desetljeća a Ivan Perković doživio je tek 42 ljeta.
Danas se u ovoj ulici na pročeljima kuća i krošnjama drveća te komunalnoj infrastrukturi tragovi rata i ne zamjećuju. Sve je obnovljeno, gradi se novo, izgrađuju se i druge ulice koje gravitiraju Jelačićevoj, spajaju se izgradnjom novih ulica vinkovački kvartovi, niču novi objekti, trgovine, obrtničke radnje.
Konačno je srušena napuštena i zapuštena zgrade starog mlina na čijem će se mjestu sagraditi novi trgovački centar. Na samom kraju u blizini željezničke pruge Vinkovci – Gunja nikli su novi poslovni prostori, a konačno je i uređen nekada zapušteni prostor davno napuštenoga groblja.

Aktualno

Vinkovci su svoje prve studente dobili 1960. godine

Objavljeno

-

Napisao/la

    2470 pregleda

U Vinkovcima je ovoga tjedna upriličen svečani doček prve generacije studenata dislociranog Preddiplomskog stručnog studija drvne tehnologije Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studij su upisala 34 studenta, traje tri godine, a po završetku studenti stječu naslov stručnog prvostupnika drvne tehnologije. Iako se radi o prvoj generaciji studenata ovog fakulteta, Vinkovci fakultetsko obrazovanje njeguju već duži niz godina. Naime, 1960. godine u vinkovačkom kotaru osnovano je nekoliko stručnih škola, među kojima je bila i Viša poljoprivredna u okviru centra za školovanje poljoprivrednih kadrova u Vinkovcima.

Viša poljoprivredna škola u Vinkovcima počela je s redovnim radom u mjesecu rujnu 1960. godine. Imala je četiri semestra s dva smjera, jednim ratarskim i jednim stočarskim, a trajala je dvije godine. Kako stoji u 29. broju Vinkovačkog lista iz 1960. godine, studenti Više poljoprivredne škole mogli su biti redovni i izvanredni. Kao redovni primali su se završeni učenici poljoprivrednih škola, gimnazija i ekonomskih škola pod uvjetom da imaju dvije godine prakse u poljoprivredi. Izvanredno su mogli studirati poljoprivredni kvalificirani radnici s tri godine praktičnog rada, s time da prethodno polože prijemni ispit. Na prve semestre oba smjera škola je primila po 20 redovnih i 30 izvanrednih studenata.

Škola je bila smještena u prvom paviljonu kruga vinkovačke poljoprivredne škole, a adaptacija s nabavkom potrebnog inventara koštala je oko tadašnjih 2,500.000 dinara. Škola je bila opremljena sa svim potrebnim učilima te laboratorijama i kabinetima, a studenti su teorijsko znanje praktično primjenjivali na imanju Poljoprivrednog dobra Poljoprivredna škole u Vinkovcima. Nakon završetka školovanja, studenti su mogli dobiti titule viši poljoprivredni tehničar, rukovoditelj pogona, grana proizvodnje i nositelji drugih odgovarajućih radnih mjesta u poljoprivrednoj proizvodnji. Oni su također, nakon reorganizacije fakulteta u skladu s Rezolucijom Savezne narodne skupštine, imali pravo upisa na peti semestar poljoprivrednih fakulteta, jer se Viša poljoprivredna škola u Vinkovcima smatrala prvim stupnjem fakulteta, od predviđena tri.

Nastavi čitati

Aktualno

Dan grada Vinkovaca se od 1990. godine slavi na blagdan svetog Ilije

Objavljeno

-

Napisao/la

    1465 pregleda

Svake godine 20. srpnja, Vinkovčani slave Dan grada, blagdan svoga zaštitnika sv. Ilije. Zanimljivim sadržajem razne udruge i institucije predstavljaju svoj rad, a bogat program ne izostaje ni u okviru popratnih manifestacija. Epidemija koronavirusa ovogodišnju je proslava učinila nešto skromnijom nego inače, no to ne znači kako se naši građani neće prisjetiti starodrevnog zaštitnika grada.

Međutim, nije se oduvijek Dan grada obilježavao na blagdan svetog Ilije. Sve do 19. listopada 1990. godine, kada su na skupnoj sjednici SO Vinkovci prihvaćene izmjene i dopune Statuta općine Vinkovci, ovaj se dan proslavljao kao Dan oslobođenja grada, 13. travnja.

Naša tiskovina svake je godine izvještavala kako se radi o prazniku slobode, budući da su na taj dan 1945. godine Vinkovci oslobođeni od ustaša i njemačkih okupacijskih trupa. Bogati kulturno-umjetnički programi, svečane sjednice, razgovori i brojne manifestacije dio su obilježavanja ovoga dana od samih početaka. Programi proslave uključuju otvorenja likovnih izložbi i izložbi fotografija, otvorenja novouređenih zgrada i prostora, svečane koncerte, ali i sportske susrete i natjecanja. U svim događajima naglasak je stavljen na svetog Iliju, zaštitnika grada Vinkovaca, a kako je pater Jozo Ivić pisao u 15. broju Vinkovačkog lista iz 1991. godine, prorok Ilija najprije naviješta kaznu – veliku sušu, što za palestinskog čovjeka odmah znači i smrt, zbog nevjere i odvrgnuća od Jahvea.

Ni jedan od starozavjetnih proroka nije ušao u židovsku tradiciju kao Ilija. Spominju ga i mudrosne knjige kao onoga koji ima opet doći.

Na izmaku Starog zavjeta pred Isusovu pojavu bila su u židovstvu nazočna mesijanska očekivanja, a vezana upravo za proroka Iliju. Jedan dobar dio crkava u Hrvata posvećen je sv. Iliji. Osim toga, zaštitnik je bosansko-hercegovačke crkvene pokrajine i naše biskupije đakovačke i srijemske.

  1. srpnja 1991.

Broj 15

Nastavi čitati

Aktualno

Mozak se u vinkovačkoj bolnici može snimiti od 1974. godine

Objavljeno

-

Napisao/la

    1105 pregleda

Vinkovačka bolnica, kojoj gravitira oko 120 tisuća korisnika s područja cijele županije i šire, gotovo svakodnevno radi na unaprjeđenju kvalitete zdravstvenih usluga, nastoji se funkcionalno opremiti uređajima i opremom te poboljšati njihovu učinkovitost. Zadnjih nekoliko godina je kroz projekte poboljšana  učinkovitost i pristup dnevnih bolnica i kirurgija, nabavljena je suvremena medicinska oprema poput CTG uređaja i tri nova 4D ultrazvučna uređaja koje smo dobili prošle godine, a educirani su i medicinski djelatnici. Opremljeni su odjeli opće kirurgije i urologije, ortopedije, traumatologije, otorinolaringologije, oftalmologije i radiologije.

Međutim, u bolnici u kojoj su vršene prve obdukcije u Hrvatskoj, koja je bila treća bolnica u Hrvatskoj koja je otvorila antituberkulozni dispanzer i koja je prednjačila u još nekim zdravstvenim segmentima, opremljenost još uvijek nije na razini na kakvoj bi trebala biti, a to je nedavno potvrdio i ravnatelj bolnice Krunoslav Šporčić, istaknuvši kako je OŽB Vinkovci jedna od većih ustanova u Hrvatskoj koja još uvijek nema magnetsku rezonancu koja bi pružila savršenu vizualizaciju cijelog organizma i promjena uvjetovanih različitim bolestima.

Sigurno je kako bi taj uređaj bio od velike koristi za sve pacijente i kako bi se njegovom nabavom nastavilo ulaganje u bolničku opremu koje se u našoj bolnici njeguje već dugi niz godina.

Tako valja podsjetiti kako je prije 35 godina nastavljen razvoj neurofiziološkog laboratorija koji je u Vinkovcima započeo još 1974. godine kada je kupljen elektroencefalograf i kada je na neuropsihijatrijskom odjelu započelo snimanje mozga.

Prema tekstu koji je 1985. godine za Vinkovački list napisao kolega Josip Merki, uređaj je imao široku primjenu jer je služio za ispitivanje mišića i živaca s područja neurologije, ali i drugih specijalnosti – reumatologije, ortopedije i traumatologije. Nabavkom ovog uređaja bolnica je dobila bržu i kvalitetniju obradu pacijenata, pa time i liječenje bolesnika.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 7 sati

Županjci pozvani na sudjelovanje u kreiranju razvoja svoga grada

Foto: Radio Županja Grad Županja u postupku je izrade Plana razvoja grada Županje za razdoblje 2022.-2027. Plan razvoja grada, ističu...

Aktualnoprije 7 sati

Vlč. Marko Obradović proslavio mladu misu

Novozarađeni svećenik vlč. Marko Obradović rođen je 8. lipnja 1991. u Vinkovcima, a odrastao je u Andrijaševcima u kojima je...

Aktualnoprije 9 sati

Novi javni poziv Fonda za zaštitu okoliša

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavio je Javni poziv za neposredno sufinanciranje radnih podloga za izradu Programa ublažavanja,...

Aktualnoprije 10 sati

Covid potvrde od sutra dostupne i u ljekarnama

Od sutra građani će moći u svojoj najbližoj ljekarni preuzeti EU digitalnu Covid potvrdu (EU DCC). Ona će se moći...

Aktualnoprije 12 sati

Ministar Banožić najavio jači nadzor pripadnika HV zbog konzumacije droga

Foto: Vlada RH / D. Galić Ministar obrane Mario Banožić danas je istaknuo da u Hrvatskoj vojsci postoji nulta stopa...

Aktualnoprije 12 sati

Utajom poreza majka i kćer na području Vukovara i Vinkovaca stekle 1,4 milijuna kuna

Kako prenosi Večernji, a piše Hina, nakon provedene istrage pred Županijskim sudom u Osijeku, USKOK je podigao optužnicu protiv 54-godišnjakinje...

Aktualnoprije 12 sati

U Hrvatskoj 198 novooboljelih, preminule dvije osobe

U protekla 24 sata zabilježeno je 198 novih slučajeva oboljelih od COVID-19 pa je broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj danas...

Aktualnoprije 15 sati

Županija ima 3 novozaražene osobe

U posljednja 24 sata VSŽ bilježi 3 novozoražane osobe, a sva tri testa bila su podvrgnuta PCR testiranju. Po jedna...

Najčitanije