Kontaktirajte nas

Povijest

Ulica bana Jelačića: Od Prkosa do kraja ulice

Objavljeno

-

Od Prkosa pa do brčanske pruge ulica je nekada imala karakteristična obilježja koja su prepoznatljiva i danas.Za razliku od drugih izuzimajući Zvonimirovu ova je ulica vrlo široka. Najljepše kuće koje su i danas u dobrom stanju sagrađene su u periodu između dva svjetska rata
S obje strane ulice između nogostupa i kolnika odnosno odvodnih kanala nalazio se zeleni pojas kojega je krasio drvored kestenova, lipa i oraha koji na sreću još uvijek unatoč starosti i oštećenju nastalom granatiranjem Vinkovaca za vrijeme Domovinskog rata nisu posječeni. Ni najveći dio travnih površina nije pretvoren u betonirane prostore za parkiranje vozila.
Nažalost iz godine u godinu taj niz drvoreda s obje strane ulice sve se više neopravdanom sječom prorjeđuje čime se uništava ljepota, sklad i svježina ulice te čini ekološka šteta, a sve poradi izgradnje parkirališnih mjesta za automobile. Većina kuća je položajem, oblikom i veličinom drukčija, veća i uređenija od onih koje su nastajale u drugim ulicama tadašnje uže gradske zone poput kuća u Dugoj ili Glagoljaškoj ulici.
U tom dijelu ulice u kojoj su živjele obitelji poznatih vinkovačkih obrtnika, trgovaca, poduzetnika, liječnika, inženjera, profesora i drugih živjela je i obitelj Brunšmid. Iz te obitelji potječe znameniti vinkovački arheolog Josip Brunšmid. Ta obitelj uz ostale djelatnosti osnovala je gostionicu i svratište s imenom „Letzte Grosch“ odnosno „Posljednji groš“. Zahvaljujući Josipu Brunšmidu Vinkovci u razvitku arheologije u Hrvatskoj imaju posebno mjesto.
Stoga evo i nekoliko crtica o Josipu Brunšmidu jednom od najznačajnijih hrvatskih arheologa.


Rođen je u Vinkovcima 1858. g., a umro u Zagrebu 1929. godine. U Vinkovcima je završio Gimnaziju, a nakon toga je u Beču studirao povijest i geografiju. Prve radove napisao je o antičkim Cibalama. Nakon svršetka studija je deset godina radio kao profesor u vinkovačkoj Gimnaziji, a zatim u Zagrebu. Dok je radio u Vinkovcima skupio je veliku zbirku arheoloških predmeta koju je poklonio Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Godine 1893. u Beču je doktorirao, a potom radio kao kustos te upravitelj Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu. Od 1896. godine prvi je profesor arheologije na zagrebačkom Sveučilištu. Pored toga bio je ravnatelj Strossmayerove galerije. Razvio je intenzivnu muzejsku i znanstvenu djelatnost. Na mjestu kuće Brunšmidovih na kojoj se nalazila spomen ploča sagrađena je nova zgrada, naravno bez ikakve oznake o velikanu vinkovačke povijesti i promotoru arheologije koji je tu nekada živio.
Njegovim putem nastavili su i drugi Vinkovčani svrstavši se u arheologe svjetskoga ugleda. Prvi je bio Viktor Hoffiller (Vinkovci, 1877. – Zagreb, 1954.) koji je nakon školovanja u vinkovačkoj Gimnaziji studirao u Zagrebu i Beču gdje je i doktorirao. Bio je stručnjak za sve arheološke discipline. Obnašao je dužnost kustosa arheološkog odjela Narodnoga zemaljskog muzeja u Zagrebu, sveučilišnog profesora i ravnatelja Arheološkog narodnog muzeja u Zagrebu.
Treći iz plejade znamenitih hrvatskih arheologa koji nije rođen, ali je od ranog djetinjstva živio u Vinkovcima gdje je pohađao Gimnaziju, a studij nastavio u Zagrebu je Stojan Dimitrijević (Horgoš, 1928. – Zagreb, 1981. ) koji je sahranjen na Gradskom groblju u Vinkovcima. Svojim znanstvenim radom utvrdio je apsolutni i relativno-kronološki okvir različitih pretpovijesnih kultura u Hrvatskoj, pri čemu je prvi definirao tri kulture: sopotsku, lasinjsku i vinkovačku kulturu.
Vinkovačku arheološku tradiciju nastavili su i Ivana Iskra Janošić (Duga Resa, 1942. – Vinkovci, 2017.) koja se nakon svršetka studija doselila i zauvijek ostala u Vinkovcima, a od mlađih Maja Krznarić-Škrivanko, Anita Rapan-Papeša i Hrvoje Vulić, vinkovački Indiana Jones koji su svijetu prezentirali vinkovačko arheološko blago, a Vinkovce otkrili kao arheološku riznicu.
Poput drugih najstarijih vinkovačkih ulica koje predstavljaju gradske prometne arterije u kojima prevladavaju građevine izgrađene u prošlom, a bliže središtu grada i pretprošlom stoljeću i u ulici koja sada nosi naziv dičnoga hrvatskog bana Josipa Jelačića došlo je u proteklom desetljeću da evidentnih promjena.
Obnovljena su pročelja većine starijih zgrada, a od križanja s ulicom Hrvatskih kraljeva odnosno poznate vinkovačke Barice u pravcu Mirkovaca izgrađeno je nekoliko novih katnica. Većina od tih modernih višekatnih zdanja locirana je na kutnim dijelovima ulice odnosno na križanjima ulica. Uglavnom su to građevine s polivalentnom namjenom u kojem se nalaze kako poslovni tako i stambeni dijelovi. Obnovljene i uređene neke kuće, poput kuće obitelji Vulić u čijem se dvorišnom dijelu nalazi lijepo uređen trgovački kompleks u kojem se prodaje namještaj, predstavljaju lijepe primjere građanske urbane arhitekture karakteristične za dvadesete i tridesete godine protekloga stoljeća.
U posljednjem desetljeću i ovdje kao i u drugim dijelovima grada nicale su katnice različitih stilskih obilježja koje se baš i ne uklapaju u raniju arhitektonsku strukturu.
Interpolacije novih katnica s poslovno stambenom namjenom na potezu od Barice do ulice Stjepana Radića mogu se čak i prihvatiti obzirom na topografiju terena i neku vrstu spone ili prijelaza između užeg središta i istočnog dijela ulice. Sporadična pojava katnica u dijelu ulice od Prkosa nadalje koja je prema visinskom gabaritu bila ujednačena i skladna takvom gradnjom je narušena.
Kako je ta ulica prometno vrlo frekventna na križanju s ulicom Ruđera Boškovića izgrađen je kružni tok kako bi se ubrzao protok intenzivnog prometa koji će se odvijati kroz taj dio grada sve dok za promet ne bude osposobljena istočna prometna obilaznica čija je izgradnja pri kraju.
I taj kružni tok je posebna priča. Obzirom na gustoću i vrstu prometa odnosno dimenzije i težinu teretnih vozila vrlo je nefunkcionalan i tehnički upitan tim prije što se u njegovoj neposrednoj blizini nalazi benzinska crpka. Prema nekim izvorima, obzirom na to da u vrijeme njegove izgradnje nije bilo moguće riješiti neke imovinsko-pravne odnose kako bi se dobio veći prostor, čini se da je takva izvedba bila jedino moguća. Međutim prema mišljenju brojnih Vinkovčana, pa i stanovnika te ulice to nije razlog da se taj prostor estetski bolje uredi i dotjera kao i drugi kružni tokovi u Vinkovcima.
S druge strane pohvalu zaslužuju neki radovi koji su izvršeni u toj ulici. Na cijeloj dužini ulice temeljito je obnovljen kolnik, a u dijelu najbližem gradskom trgu i pločnik. Isto tako označena je i biciklistička staza. Tako je danas, no prisjetimo se nekih detalja iz prošlosti ove ulice. Između Prvog i Drugog svjetskog rata na križanju Strossmayerove, sada Ulice bana Jelačića i Mollynarijeve, danas Radićeve ulice nalazila se kavana i svratište Prkos. Vinkovački ugostitelj Ludvig ili Ljudevit Sonnenfeld dobio je 1918. godine dozvolu za svratištarski i kavanarski posao koji je proširio na konačište i držanje parnih kačnih kupelji.
Godine 1926. to je postao hotel II. klase s restoranom i javnom kačnom kupelji. Tu se nalazila velika gostionica s dvoranom i drvenim okruglim plesnim paviljonom u dvorištu te perivojem i kupališnim dijelom. Zauzimala je prostor od ugla Strossmayerove duž Molinarijeve do sadašnje Srijemske ulice.
Tu su HPTD „Relković“, SPD „Vila“ i druga društva priređivala kazališne priredbe, koncerte, zabave i plesove, a mladež je pohađala plesne tečajeve koje je vodio Moritz Kümmelberg.
Ludvigov sin Aleksandar završio je vinkovačku Gimnaziju, a potom studij medicine, te radio kao liječnik u Vinkovcima. Njegova ordinacija nalazila se u dvokatnici Schlesingera smještenoj na uglu Nove, danas Ulice Juraja Dalmatinca i Zvonimirove ulice. Obitelj je stradala u koncentracionim logorima tijekom Drugog svjetskog rata.
Nedaleko tog ugostiteljskog objekta na drugoj strani ulice nalazio se paromlin koji su Vinkovčani po vlasniku mlina nazivali Šimićev mlin.
U drugoj polovici 20. stoljeća pokraj njega djelovalo poduzeće Vidra koje se bavilo kožarskom industrijom. Nakon Domovinskog rata ti derutni i zapušteni prostori ružili su sliku ove ulice.
Premda su se tijekom Domovinskog rata Vinkovci u cjelini nalazili na prvoj crti bojišnice ova ulica imala je posebno strateško značenje i ulogu.
U istočnom dijelu ulice najbližem Mirkovcima nalazila se prva crta na kojoj su se branili Vinkovci, „ vrata Hrvatske“. Nekolicina mladih ljudi, dragovoljaca, heroja, iz ove ulice, za obranu svoje ulice, svojega grada i domovine položilo je svoje živote.
Njima u slavu nadomak željezničke pruge koja dijeli Vinkovce i naselje Mirkovci ratni prijatelji podigli su spomen obilježje kako ih se ne bi zaboravilo. Ante Ančić i Tomislav Perković imali su samo 19 godina. Željko Higl i Ivica Bekavac su bili oko dvadeset i pete. Tihomir Majdančić doživio je tri i pol desetljeća a Ivan Perković doživio je tek 42 ljeta.
Danas se u ovoj ulici na pročeljima kuća i krošnjama drveća te komunalnoj infrastrukturi tragovi rata i ne zamjećuju. Sve je obnovljeno, gradi se novo, izgrađuju se i druge ulice koje gravitiraju Jelačićevoj, spajaju se izgradnjom novih ulica vinkovački kvartovi, niču novi objekti, trgovine, obrtničke radnje.
Konačno je srušena napuštena i zapuštena zgrade starog mlina na čijem će se mjestu sagraditi novi trgovački centar. Na samom kraju u blizini željezničke pruge Vinkovci – Gunja nikli su novi poslovni prostori, a konačno je i uređen nekada zapušteni prostor davno napuštenoga groblja.

Aktualno

Zar ne može bez kiča?

Objavljeno

-

Napisao/la

    402 pregleda

Ovim riječima naslovljen je zanimljiv tekst iz drugog broja Vinkovačkog lista koji je izašao 16. siječnja 1981. godine u rubrici naših novina „Čitaoci – redakcija” u kojemu se građanin našeg grada osvrnuo na blagdane i novogodišnju noć.

Iako je blagdansko razbolje završeno ”To nije razlog da se ne osvrnemo nekoliko dana unazad i ne podsjetimo se opet na njih”, napisao je vjerni čitatelj u tekstu kojeg prenosimo. Božićne praznike i Novu godinu smo proveli i proslavili koliko su nam to dopuštale mjere, ali bez obzira na to imali smo što vidjeti u gradu na Bosutu. Blagdansko vrijeme prije 30 godina i danas prilično je slično. Jurnjava na sto strana kako bismo kupili darove i pripremili sve za obiteljsku proslavu Božića i spremni ušli u novogodišnju noć.

No, grad tada i sada, čini se nisu za usporedbu. Čitatelj Marko Landeka napisao je kako je grad bio ružan, posebice središte grada koje je – kako kaže – „srce i pluća grada”.

„Kako je taj park izgledao blagdanski odjeven? Jadno, nemaštovito, strano, daleko. Izgledao je poput siromašne i ružne udavače, koja da bi privukla udvarače, kupuje „ponterošku” divot-odjeću”, prokomentirao je čitatelj.

Ovakvu kritiku uređenju grada danas ne bismo mogli uputiti jer Vinkovci su zaista bili lijepo uređeni.

„Zar je trebalo u srcu grada postaviti likove strip-junaka koji nemaju veze s našim načinom života, mišljenjem, tradicijom? Tih bi se dana Amerikanac osjećao amerikansije, negoli Vinkovčanin vinkovački”, bila je jedna od zanimljivih primjedbi.

Današnji klinci zasigurno ne bi imali ništa protiv da je grad uređen s likovima iz stripova ili crtića, ali možda u blagdanskom ozračju.

„Grad koji ima kulturnu tradiciju kao malo gradova ove veličine u zemlji bio je za Novu godinu vjerojatno načičkan najkričavijim kičem u zemlji” glasio je zaključak vjernog čitatelja koji je za kraj postavio pitanje kako mladoj generaciji tumačiti što je kič,  a što umjetnina pa još uzeti primjere iz svoga voljenog grada?

No, stavimo li to u kontekst vremena u kojem su Vinkovci tako doživljavani, sretni smo što živimo naše vrijeme i istinski duh blagdana.

Nastavi čitati

Aktualno

Mogu li blagdani proći bez pucnjave? Već su 1994. građani upozoravali na opasnost korištenja petardi

Objavljeno

-

Napisao/la

    484 pregleda

Ove godine stupila je na snagu zabrana nabave i uporabe petardi i redenika iz kategorija F2 i F3, što je podržala velika većina građana dok se ostala pirotehnika iz tih kategorija, poput raketa i vatrometa, smije koristiti isključivo od 27. prosinca do 1. siječnja. Udruga Prijatelji životinja nedavno je objavila kako se već bilježe kršenja ove zabrane te pozvala sve građane takve slučajeve prijaviti policiji.

U članku objavljenom u Vinkovačkom listu 16. prosinca 1994., navodi se kako su se naši sugrađani i tada borili s istim problemima. „Vidno uzbuđen, našu redakciju posjetio je jedan građanin kako bi upozorio na legalnu prodaju petardi i ostale pirotehničke galanterije. Prema njegovim riječima već se mogu vidjeti štandovi s tim nepotrebnim i opasnim pratiteljima obilježavanja blagdana.” Najviše ih je začudilo što se takvo što događa pred ulazima u školsko dvorište, bez reakcije odraslih ljudi, a u cijeloj situaciji najmanje krive djecu.

„Djeca kao djeca, da bi zadovoljila svoju znatiželju posežu i za petardama ne znajući da im te, na prvi pogled zanimljive naprave, mogu nanijeti teške ozljede.” Kako bi potkrijepili ove riječi, naveli su podatke od 1993. u kojoj je u Hrvatskoj 67 osoba teže, a 89 ih je lakše ozlijeđeno.

U tadašnjoj novinskoj rubrici naziva „Naši sugrađani o…” svoje su mišljenje dali prolaznici grada na Bosutu, a zanimljivo je da su se svi složili oko jedne stvari – djeca se odgajaju u obiteljskoj kući. „Mislim da je uporaba i bacanje petardi nikako nije u redu. Posebno bi to trebalo zabraniti malodobnoj djeci, što bi trebali učiniti roditelji. Svi se od tih eksplozija jako uznemirimo, a naročito mala djeca. Po svaku cijenu trebalo bi presjeći kanale onima koji donose i prodaju djeci petarde”, komentirala je anketirana Nevenka Buzov s kojom se složio i Damir Lončar iz Otoka koji je tada smatrao kako je bacanje petardi jako loša i ružna pojava te da bi djelatnici policije trebali i morali uspostaviti red te spriječiti izgrednike zbog čije se pucnjave svi jako uznemire, navodeći kako su se dosta pucnjave naslušali za vrijeme Domovinskog rata.

Nastavi čitati

Aktualno

Za blagdansku trpezu 1968. dovoljno je bilo između tri i četiri tisuće dinara

Objavljeno

-

Napisao/la

    548 pregleda

Božićni blagdani opasno su zakucali na vrata, obiteljske kuće i ugostiteljski objekti puni su šarenih ukrasa i lampica u svim oblicima, a svi se polako pripremaju za bogatu božićnu trpezu na kojoj će se neizostavno naći suhi kolači, sušeno voće, mesne delicije i orašasti plodovi.

Stanje na tržnici u srijedu je provjerila naša ekipa otkrivši kako se vazdazelene grane igličastog drveća mogu kupiti za 5 do 15 kuna, adventski aranžmani koštaju od 50 do 100 kuna, za kilogram oraha i lješnjaka izdvojit ćete oko 80 kuna, a djelomično ugodna temperatura iznad ništice omogućila je Vinkovčanima prošetati među tezgama i pogledati ponudu, pa makar ništa ne pazarili.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, pronašli smo članak napisan 13. prosinca 1968. također posvećen ponudi na tržnici. Prije 53 godine ona je bila „slabo snabdjevena poljoprivrednim proizvodima. Bilo je raznih vrsta povrća, ali u malim količinama, i veliki dio tezgi bio je prazan jer je uslijed velike hladnoće veoma mali broj proizvođača iznio svoje proizvode.”  Od povrća se našao krumpir po 80 dinara za kilogram, kupus je varirao od 25 do 30, karfiol po 300 dinara, mrkva i peršun za sto manje, a bijeli luk je i tada držao cijenu pa su oni koji imaju svinjokolju u prosincu za njega izdvojili čak tisuću dinara za kilogram.

Božićne jelke bile su dostupne od tisuću starih dinara po metru, a najviše novaca izdvajali su, kao i danas, za živine i meso. „Par kokoši stajao je 4500 dinara, par pilića od 1800 do 3000, pure su prodavali po 4500 komad, a guske su bile 5000 dinara par.” Prihvatljivije su bile cijene zaklanih živina, a kretale su se od 600 dinara za kilogram guščetine do 800 dinara za kilogram puretine, koliko je koštalo i kokošje meso.

Prevedeno na naš jezik, tada ste za prosječnu blagdansku trpezu morali izdvojiti između tri i četiri tisuće dinara, a oni koji su se posebno častili u vrijeme božićnih blagdana izdvajali su i do šest do sedam tisuća. Može li se to uopće usporediti sa stanjem danas? Sve je skuplje, puno više novca trošimo na poklone, hranu i božićnu dekoraciju, a hrana se zasigurno ne može usporediti s onom iz 1968. godine kada je ona izravno iz dvorišta završavala u loncu i na stolu.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 8 sati

Josip Mečić: Protiv Crnogoraca se ne smijemo opustiti kako ne bismo stali na minu kao Slovenci koji su ispali od njih

Hrvatska rukometna reprezentacija uspješno je odradila prvi dio Europskog prvenstva, a već u sutra Kauboje očekuje prva utakmica drugog kruga...

Vijestiprije 9 sati

Ministar Fuchs otkrio hoće li zbog velikog porasta zaraženih sve škole na online nastavu

Ministar obrazovanja Radovan Fuchs danas je medijima dao izjavu o nastavi u školama, s obzirom na veći broj zaraženih. Otkrio...

Vijestiprije 11 sati

Novo istraživanje: Mononukleoza bi mogla biti jedan od uzročnika multiple skleroze

Infektivna mononukleoza, poznata i kao ‘bolest poljupca’ mogla bi biti odgovorna za razvoj multiple skleroze (MS), smatraju znanstvenici s Harvardskog...

Aktualnoprije 12 sati

Objavljen javni poziv za dodjelu potpora novim poduzetnicima

Riječ je o potporama koju mogu koristiti svi novi poduzetnici koji zapošljavaju minimalno jednu osobu, a dodjeljuju se za troškove...

Aktualnoprije 14 sati

Priprema za prijavu na aktualne i nadolazeće mogućnosti financiranja

U velikoj županijskoj vijećnici u Vinkovcima danas je održana Koordinacija župana, gradonačelnika i načelnika Vukovarsko-srijemske županije. Teme su bile mogućnosti...

koronavirus-vszprije 14 sati

Minimalan broj testiranja u vinkovačkim pedijatrijskim ambulantama

Početkom tjedna počela su testiranja brzim antigenskim testom u ordinacijama liječnika obiteljske medicine, sve s ciljem rasterećenja dosadašnjim testnih punktova....

koronavirusprije 15 sati

Oboren rekord: u Hrvatskoj preko 10 tisuća novih slučajeva zaraze koronavirusom

U Hrvatskoj je danas zabilježeno rekordnih 10.427 novih slučajeva zaraze koronavurusom, a umrlo je 45 osoba, izvijestio je Nacionalni stožer...

Aktualnoprije 16 sati

Zahvala djelatnicima vinkovačkog rodilišta i udruzi Agape

Gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić danas je u svom uredu primio voditelja Odjela za ginekologiju i opstetriciju u vinkovačkoj bolnici dr....

Najčitanije