Kontaktirajte nas

Povijest

Ulica bana Jelačića: Od središta do Prkosa

Objavljeno

-

U graničarskome razdoblju u uličnome nizu, (k.br, 6) prema istoku nalazile su se zgrade u kojima je bilo svratište, gostionica i pivnica. Poduzetnička vinkovačka obitelj njemačkog podrijetla Buschbacher početkom 19. stoljeća na tom je mjestu podigla „Veliku pivaru“ i gostionicu koja se nazivala „Gold Grube“ ili „Zlatno vrelo“. Kasnije, njihov zet je na tom mjestu izgradio svratište odnosno hotel „Lehrner“ u čijem se prizemnom dijelu nalazila ljekarna i trgovačke radnje. Tridesetih godina 20. stoljeća vlasnici hotela su bili Kadić i Potočnjak. Taj hotel je desetljećima bio glavnim mjestom odvijanja društvenoga, kulturnoga i zabavnoga života tadašnjih Vinkovaca. Dugo vremena u prostoru hotela se uz kavanu nalazila prostorija za čitanje novina. Uz istočni rub te zgrade nastala je Oružnička ulica u kojoj je u 19. stoljeću sagrađen drveni most koji je dio Vinkovaca poznat pod imenom Ervenica povezao sa središtem grada. Nakon II. svjetskog rata u tom se kompleksu zgrada, dugo vremena nalazio jedini vinkovački hotel „Central“ u čijem se dvorištu nalazila ljetna terasa s plesnim podijem.  Sada se na toj lokaciji s ulične strane nalaze dva jednokatna objekta različitog visinskog gabarita koji predstavljaju jedinstvenu graditeljsku cjelinu. Cjelokupna urbana struktura prema graditeljskim obilježjima i izgledu pročelja pripada historicističkom stilu.  Zgrada je novim uređenjem pročelja izgubila svoj prvobitni izgled, posebice interijer i dvorišni prostor koji su dobili sasvim drugu namjenu. Danas se u tome prostoru nalazi hotel „Admiral“.

U produžetku južne strane ulice prema tzv. Barici od značajnijih građevina nalazile su se katnica obitelji Kratković s Dalmatinskim vinskim podrumom, kuća trgovačke obitelji Dabović i neke druge. Između gradskoga središta i povišenoga Prkosa nalazi se niži dio kojim je protjecao potok Ervenica. Taj dio i sada se naziva Barica. U blizini spoja sa današnjom Ulicom hrvatskih kraljeva tu se nekada nalazio most preko Barice. Na sjevernoj strani ulice, uz kutnu zgradu, koja zatvara glavni gradski trg i Jelačićevu ulicu, (k.br. 1) nalazi se izdužena katnica izgrađena u 19. stoljeću. Prvobitni izgled zgrade i njezina namjena znatno je izmijenjen. Ranije se u prizemnom dijelu nalazio niz izloga i ulaza u nekadašnje trgovine.  Katnim dijelom dominira lučna atika koja se nalazi iznad središnjeg prozorskog otvora koji katni dio zgrade dijeli na dva simetrična dijela. U svakom dijelu nalaze se dva simetrična prozorska okvira između kojih se nalaze balkoni s otvorima koji su lučno oblikovani i obrubljeni plastičnom dekoracijom odnosno ukrasnim kanelirama. U 19. stoljeću u prizemlju su se nalazile trgovačke i obrtničke radnje Hartwaila, kožara Schöna, tiskara Becka i druge. U drugoj polovici 20. stoljeća u prizemnom su se dijelu nalazile trgovačke radnje „Moda“ i „Kristal“.  Do izgradnje novog PC „Terme“ u toj je zgradi bilo sjedište nekadašnje Službe društvenog knjigovodstva. Danas je u toj zgradi sjedište gradske uprave, ranije Poglavarstva grada Vinkovaca i Ured vinkovačkog gradonačelnika. U nastavku ulice, nalazi se katnica s arkadno otvorenim trijemom u prizemlju. Zgrada je sagrađena oko 1777. godine i za razliku od današnjeg izgleda, kojega je dobila oko 1860. godine, imala je drukčiji izgled krovišta, koje je zabatom bilo postavljeno prema ulici. Arkade prizemlja počivaju na stupovima kružnoga presjeka. Na katnom dijelu se nalazi šest pravilno raspoređenih prozorskih otvora, obrubljenih i urešenih plastičnom dekoracijom. U prizemnom dijelu u pretprošlom i prošlom stoljeću, tu su se nalazile obrtničke i trgovačke radnje, a od sredine 20. stoljeća, nadalje u tom se prostoru nalazio vinkovački „Elektroservis“. Tko zna koliko je električnih uređaja, radio prijamnika i televizora bilo popravljeno u nekada vrlo popularnom servisu. Do te zgrade nalazila se zgrada u kojoj se nekada nalazila brijačnica i frizerska radnja, a u produžetku gdje se sada nalazi fotografska radnja „Cibalia“ ranije se nalazila trgovina „Varteks“. U skučenom prostoru, nakrcanom odjevnim predmetima godinama je radila ekipa mladih, vještih i brbljavih trgovaca koja je znala kako obrlatiti potencijalne kupce i nagovoriti na kupovinu odjeće koja im čak veličinom nije odgovarala. I danas se sjećam, pohađao sam osnovnu školu, kako me je majka vodila da za neku svečanu prigodu kupim nekakvo odijelo. Iako za mene onako sitnoga nije bilo broja obradili su majku i uvalili nam za dva broja veće odijelo uz obrazloženje kako ću narasti te da će mi tada biti taman. Ne znam jesam li sporo rastao ili je odijelo bilo preveliko, no za tu svetkovinu i kasnije nikada ga nisam obukao. Na kraju majka ga je u pola cijene prodala susjedu koji je od mene bio za glavu viši i nekoliko kilograma teži. To su bili pravi trgovci, maheri, koliko li su kupaca tako obradili !? Na sjevernome dijelu ulice gdje se Istarska ulica spaja sa današnjom Jelačićevom ulicom, nalazi se pravoslavna parohijska crkva Svetog Duha koja je bila srušena za vrijeme ratnih zbivanja tijekom Domovinskog rata. Crkva je bila sagrađena 1794. godine u duhu baroknog sakralnog graditeljstva. Godine 2009. crkva je u potpunosti obnovljena i ponovno je u funkciji. Uz nju u Istarskoj ulici sagrađena je zgrada u kojoj se ranije nalazila Srpska narodna škola. To je prizemnica pravokutnog tlocrta sagrađena u historicističkom stilu na prijelazu 19. u 20. stoljeće.  Pročelje zgrade čini žuta fasadna opeka s plastičnom dekoracijom u žbuci. Iznad središnjeg potkrovnog vijenca nad ulaznim vratima nalazi se atika. S obje strane od ulaznih vrata u pravilnom nizu nalaze se otvori prozora.  U drugoj polovici 20. stoljeća u toj zgradi se nalazila Glazbena škola Josipa Runjanina. U produžetku ulice nalazi se još nekoliko zanimljivih građevina. Premda joj je prigodom posljednje adaptacije pročelja skinuta cjelokupna plastična dekoracija, zgrada starog autobusnog kolodvora i nekadašnje sjedište autobusnog poduzeća „Polet“ zadržala je obilježja graničarskoga baroknog graditeljstva.
Nedaleko spomenute građevine nalazi se zanimljiva zgrada sagrađena na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće sa stilskim odlikama historicizma upotpunjenih s nekim secesijskim detaljima. Starijim stanovnicima Vinkovaca i okolice poznata je po tome što se u njezinom prizemnom dijelu nalazila nekada vrlo poznata trgovina „Željezar“. Zgrada je do početka II. svjetskog rata bila u vlasništvu obitelji Gross.  Obitelj židovskih poduzetnika Gross doselila se u Vinkovce u 19. stoljeću. Ignjat Gross osnovao je tvrtku koja se bavila prodajom pamuka i željezne robe. Vrlo brzo stekao je veliki imetak. Zbog ugleda bio je i općinski vijećnik.  Njegov sin Rudolf proširio je očevu djelatnost te postao tvorničar i veletrgovac željezom. Sa suvlasnicima je osnovao trgovačko društvo „Ferolim“, tvornicu za proizvodnju limene i željezne robe koja je bila najveći proizvođač takve robe na Balkanu. Bio je član i davao potporu hrvatskim kulturnim društvima: Hrvatskoj čitaonici i Hrvatskom pjevačkom društvu Relković. Bio je član prvog ravnateljstva Hrvatskog doma u Vinkovcima.
U arhitektonskom pogledu zanimljiv je katni dio Grossove zgrade. Pročelje zgrade kompozicijski je asimetrično s puno plastičnih detalja raznorodnih motiva.  Na katnom dijelu ističe se lođa (balkon), uokvirena klasicističkim stupovima koja završava s lijepo oblikovanom atikom. Balkon je ograđen ogradom od kovanog željeza, a smješten iznad kolnog ulaza. Šteta što je pročelje ove zgrade i danas vrlo zapuštena.  Prizemnica koja se nastavlja u uličnom nizu također ima spomeničko značenje. Sagrađena je koncem 19. stoljeća u historicističkom odnosno neorenesansnom stilu. Pročelje obilježava šest simetričnih prozorskih otvora s polukružnim završetkom. I kolno-pješački ulaz bočno postavljen s istočne strane ima polukružni završetak iznad kojega se nalazi atika. Ukrasi prozorskih otvora i kolnog ulaza vrlo su dekorativni i plastični, te rekonstruirani prema izvornom obliku. Nekada se u njoj nalazila „Srpska banka“, a u drugoj polovici 20. stoljeća uredi nekada značajnog vinkovačkog poduzeća „Graditelj“.  Do nje se nalazi zgrada u kojoj se desetljećima nalazila poznata vinkovačka tiskara „Iskra“.
Ona je kao i druge građevine u nizu koji slijedi pretrpjela velike preinake. U drugoj polovici 20. stoljeća u tom nizu zgrada, desetljećima, pa i danas nalazi se vinkovački restoran „Srijem“ poznat po pripravi ribljih specijaliteta.  Taj ulični niz završava se sa zgradom zanimljivog, ali vrlo zapuštenog pročelja koja se nalazi gotovo na križanju ove ulice s Ulicom hrvatskih kraljeva. Ovaj ulični blok koji zapravo predstavlja najstariji i najatraktivniji dio ulice završava sa spomen obilježjem koji je kao zaštićeni spomenik kulture nedavno obnovljen, a starijim Vinkovčanima je poznat pod nazivom „Pravoslavni krst“. Odatle se ulica postupno uspinje prema Prkosu. Od križanja s Ulicom hrvatskih kraljeva, pa nadalje taj dio ulice je pretrpio najveće arhitektonske promjene, a Prkos i ostale pobočne ulice izgubile su svoj stari šokački imidž i identitet.

Aktualno

Vinkovčani su i 1972. planirali dodatno „ozeleniti” svoj omiljeni grad

Objavljeno

-

Napisao/la

    815 pregleda
FOTO: Facebook profil 'Vinkovci kroz povijest'

Ovaj se tjedan naveliko sadilo u Vinkovcima, a riječ je o motivaciji mladih i još mlađih u inicijativi Zasadi drvo, ne budi panj! u kojoj su sudjelovale Tehnička škola Ruđera Boškovića, Srednja strukovna škola Vinkovci i Katolički dječji vrtić Eden.

Zasukali su rukave, uhvatili štihaču i dvorišta svojih škola i vrtića ozelenili novim sadnicama koje im je donirala Poljoprivredno-šumarska škola, u suradnji s Upravom šuma Podružnica Vinkovci. Prilikom sadnje svi su bili složni u jednom – ako želimo sačuvati okoliš, spriječiti globalno zatopljenje, pa na samom kraju i živjeti u zdravijem i čišćem okruženju, već se danas moramo uhvatiti posla jer će sutra možda biti prekasno.

Istom su se mišlju vodili i Vinkovčani davne 1972. pri organizaciji „Akcija ozelenjavanja”. Naime, u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak u kojemu se navodi kako je tadašnje poduzeće „Komunalac” izradilo plan na osnovu obilaska terena u svih sedam mjesnih zajednica u Vinkovcima, u kojem su bile navedene vrste zelenila, troškovnici, potrebne količine sadnog materijala, ali i radovi koji se trebaju izvesti kako bi grad na Bosutu bio „ekološki prihvatljiviji” i ljepši za život.

Za navedeno su planirali izdvojiti 35 milijuna starih dinara, a kako novčanih sredstava nikad nema dovoljno, odlučili su u cijeli proces uključiti i građane. „…ali ti bi se troškovi mogli smanjiti, ako bi u akciji sudjelovali sami građani, omladina i pripadnici JNA”, istražio je kolega novinar dodavši kako bi se uključenjem mjesnih zajednica ukupan trošak mogao smanjiti za čak 6,5 milijuna starih dinara.

„Vjerujemo da će akcija ozelenjavanja naići na punu podršku građana i drugih faktora, te u potpunosti riješiti pitanje zelenila u Vinkovcima i na taj način gradu dati ljepši izgled. Sigurno je da značaj akcije ne smije biti uvjetovan financijskim sredstvima, koji nisu tako velika, da se ne bi mogla osigurati, jer su koristi ozelenjavanja višestruke i dobro poznate”, živjeli su ispred svog vremena te 1972. godine, kao da su znali koliko će velik problem planetu Zemlji predstavljati munjeviti razvoj industrijalizacije i urbanizacije.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovčani su 1993. predlagali novi praznik – Dan svinjokolja

Objavljeno

-

Napisao/la

    921 pregleda

Dolaskom hladnijeg vremena misli pravih Slavonaca uglavnom preokupira jedna stvar: Kako, kada i gdje će imati svinjokolju i napuniti svoje frižidere za zimu?

Uvijek se tu radi o više dana jer nije to akcija od nekoliko sati, kuće su ispunjene ljudima, mirisom svježeg mesa, na stolu su salenjaci i svježe istopljeni čvarci, a za sve je zadužen jedan majstor, odnosno mesar kojeg ostali članovi obitelji i prijatelji pomno slušaju jer on određuje koliko zasoliti meso, tko će miješati meso za kobasice, a tko biti mali od noža.

Iako je sve manje ljudi u Vinkovcima koji štuju ovaj stari običaj, oni koji su mu ostali vjerni i dalje sve rade onako kako su to radili naši stari. Tako je u kolumni Bać Jose u Vinkovačkom listu, 19. studenog 1993. opisano kako to izgleda prava slavonska svinjokolja: „Na svinjokolja se uvik strefi nekaki jarac pa moš o tom divanit pol godine. Sičam se daje prid petšest godina u Vrbanji moj pajtaš i imenjak Josa Krampus posolijo kobasice praškom za veš a kadse meso počelo pinit pita ga Snaš Eva Lovrina Josa što ti prvo pereš meso a tek potljam praviš kobasice.“

Dobro je poznato da su Slavonci narod izuzetno pozitivnog i vedrog duha, a isto je tako njihova specifičnost u činjenici da svaki odrađen posao moraju dobro zaliti s kojom čašicom rakije pa ne čudi da se ovakve situacije, ali u manjem obujmu, sigurno događaju i danas.

Nekada davno Dan Republike 29. studenog bio je neradni dan i to je bilo vrijeme u kojem se u većini domaćinstava odrađivala svinjokolja, a Bać Josa je predložio uvođenje novog praznika u Slavoniji, pa makar se on zvao dan svinjokolja – „Tolko se nakiselilo kupusa i spremilo graa da se pitam oćel bit dosta svinja da se sve to pojide. A gladni usta ima kolko oš.“

Koliko su pažnje pridavali ovom starom običaju potvrđuje i činjenica da je autor teksta davne 1993., sa svojim prijateljom, Tadijom Kostolomcem, htio objaviti oglas u Vinkovačkom listu „Koljem po kuća i nosim nožove telefon taj i taj“, ali plan im je imao veliku manu jer su već tada ljudi u gradu donosili polutke svinja sa sela, što njih dvojica nisu smatrali pravom svinjokoljom.

Spas su na tren pronašli u „Najdorfu“, ali sreća nije dugo trajala jer su mještani Novog Sela imali svoje mesare pa im, usprkos opisu „Cina umirena, posluga prva liga, a sve pokoljemo do mraka“ nisu bile potrebne usluge ovog osebujnog dvojca.

Nastavi čitati

Aktualno

Na Borincima davne 1969. u berbi jabuka sudjelovalo četiri tisuće berača

Objavljeno

-

Napisao/la

    1011 pregleda

Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.

Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.

„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.

A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.

FOTO: Vinkovački list, 7. studenog 1969.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 10 sati

Na klizalištu u Nijemcima u tri dana iznajmljeno više od 500 pari klizaljki

Advent u Nijemcima do sada je posjetilo više stotina posjetitelja koji su uživali u koncertima zabavne i tamburaške, ali i...

Aktualnoprije 11 sati

Dogovoren novi sustav PDV-a, ministar Marić upozorava kako se mora paziti na niz čimbenika

Uvođenje novih, sniženih stopa PDV-a u Hrvatskoj zahtijeva raspravu i dubinsku analizu prije bilo kakve odluke, rekao je u ministar...

Vijestiprije 12 sati

Na stručnoj praksi u španjolskoj Sevilli učili o konjima i cvijeću

Devet učenika Poljoprivredno šumarske škole Vinkovci, obrazovnih programa cvjećar, agrotehničar i poljoprivredni tehničar fitofarmaceut, bilo je dva tjedna na stručnoj...

Aktualnoprije 13 sati

Po dnevnu dozu vitamina C i D na vinkovačku tržnicu i pod zubatim suncem

Smrznuti obrazi, kape, rukavice, šal jutros su bili obvezna oprema na minusu koji je uz zubato sunce okupao vinkovačku tržnicu....

Aktualnoprije 16 sati

Župan Dekanić primio vinkovačkog MMA borca Maria Žgelu

Vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić danas je u maloj županijskoj vijećnici primio vinkovačkog MMA borca iz kluba Valens Maria Žgelu i...

Vijestiprije 16 sati

Na ovogodišnjoj 26. likovnoj radionici Dječjeg doma Sv. Ana sudjelovalo 7 umjetnika

„Ljubav je to s kojom se čovjek rodi, a ono što se dogodi na samoj radionici stvar je izazova i...

Aktualnoprije 17 sati

U Hrvatskoj zaražena nova 4751 osoba, 54 umrle

Koronavirus je u Hrvatskoj potvrđen kod nove 4751 osobe, a 54 zaražene su umrle u protekla 24 sata, priopćio je...

Aktualnoprije 18 sati

Jurio autocestom 239 km/h

Policijski službenici Postaje prometne policije Vinkovci su u ponedjeljak, oko 22 sata na autocesti Zagreb-Lipovac, kod čvora Spačva, zatekli vozača...

Najčitanije