Josip Kvasina iskren je, ishitren, ponekad smotan, ali dobroćudni lik serije Kumovi. Utjelovio ga je naš Vinkovčanin Domagoj Ivanković koji je u intervjuu za Novu buzz podijelio svoje iskustvo transformacije Slavonca u fetivog Dalmatinca.
„Kada sam pročitao prvi opisni dio lika, jako sam bio sretan jer sam većinom to bio ja tako da nisam morao puno raditi na liku i ulozi nego sam jednostavno pustio sebe u najiskrenijem mogućem obliku, takav sam izašao pred kamere i nadam se da uspijevam opravdati lik Josipa Kvasine”, ispričao je za Novu buzz.
Priznao je da mu je uloga silno draga i ne da Josipa ni za što, no eventualno bi, umjesto Josipa, volio biti u glavnoj ulozi šarmantnog Janka, pojasnio je uz zavodnički namig. Hoće li sada kada je slobodna, prstiće pustiti prema svojoj prijateljici iz djetinjstva Matiji, Domagoj diplomatski ne otkriva ništa osim “ona kada je dobro, i on je dobro, a kada je tužna i on tuguje.”
Dijalekt Zagore, rekli bismo, dobro mu je sjeo, no kako kaže nije imao pritisak za svladati ga, samo maksimalnu potporu i pomoć kolega čiji je govor kao vrstan sluhist počeo poprimati stvarajući svoj, opći zaglavanski izričaj, u šali će naš glumac.
Na setu je sjajno ozračje, kaže, uz red razgovora o kazalištu, glumi, snimanju, rad je začinjen dobrom atmosferom i zafrkancijom. Prvotni respekt mladosti prema glumačkim veličinama Milanu Štrljiću i Stojanu Matavulju zamijenio je kaže divan kolegijalni odnos.
Kada ne radi, Domagoj u slobodno vrijeme povezuje svoje dvije velike strasti. Glumu i ljubav prema medicini sjedinjuje u ulozi klauna doktora uljepšavajući dane djeci u bolnicama, pa je i na snimanje “dojurio s vizite” u Klaićevoj.
Detektivski hobiji iz djetinjstva i znatiželja, odveli su ga k njegovoj prvoj ljubavi mađioničarstvu pa rado i danas uvježba kakav novi trik s predstavom za djecu u režiji Magic Dode. Svira, pjeva, ali najviše uživa u kolekcionarstvu i igri društvenih igara kao pasionirani obožavatelj kako njih tako i crtića, otkriva.
Dodi je serija Kumovi na malom ekranu donijela popularnost kod gledatelja, no prema onome što se da iščitati iz intervjua, starom broju telefona, dostupnosti i jednostavnosti, ostao je naš stari, svoj, uvijek pristojan i zaigran Dodo iz Genscherove ulice na ponos svojih roditelja, brata, bake, cijele obitelji i sugrađana koji prate njegov umjetnički put.
