Dugotrajni izostanak oborina i temperature koje su dosezale 39 stupnjeva ostavili su ozbiljne posljedice na kukuruzu. Vedran Ljevnaić iz Tordinaca, unatoč punoj agrotehnici, ove godine očekuje između pet i šest tona po hektaru, što je oko 40 posto manje nego u uobičajenim godinama.
Ovogodišnja proizvodnja kukuruza odvija se u iznimno teškim vremenskim uvjetima. Nedostatak oborina traje već tjednima, a visoke temperature dodatno su isušile tlo i ostavile vidljive posljedice na usjevima. Među proizvođačima koji osjećaju posljedice suše je i 28-godišnji Vedran. Na svojim je površinama proveo sve planirane agrotehničke mjere, no vremenske prilike teško je nadoknaditi, osobito u ključnim fazama vegetacije.
„Unatoč teškoj i sušnoj godini, na svojim poljima odradio sam punu agrotehniku i uložio puno truda pa ipak očekujem kakav-takav urod. Ipak, ekstremne vremenske prilike učinile su velike gubitke. Veliki nedostatak oborina koji traje već šest tjedana i temperatura od 39 stupnjeva spalili su kukuruz“, kaže Ljevnaić.
U normalnim godinama na svojim poljima očekuje deset tona i više kukuruza po hektaru. Ove će godine, međutim, prinos biti znatno niži.
„Umjesto normalnih 10 tona i više, ove godine očekujemo prinos od 5 do 6 tona po hektaru, što znači da će prinos biti umanjen za nekih 40 posto“, navodi.
Dodatnu neizvjesnost stvara otkupna cijena.
„Jedan od velikih problema je i otkupna cijena koja jedva pokrije sve troškove proizvodnje“, upozorava Ljevnaić.
Problem je i sve veća učestalost ekstremnih vremenskih uvjeta, zbog čega je planiranje proizvodnje postalo neizvjesnije.
„Svjedoci smo da se klima ubrzano mijenja. Prije smo imali jednu sušnu godinu pa tri-četiri normalne, prosječne godine, dok je sad svaka godina ekstremna i teška za proizvodnju“, kaže.
Takve okolnosti posebno pogađaju poljoprivrednike jer su ulaganja sve veća, dok konačan rezultat i dalje uvelike ovisi o vremenu.
„Gubitke na terenu teško je smanjiti jer ovisimo o vremenskim prilikama, a ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju iz godine u godinu su sve veća i rizičnija“, ističe.
Kao jedan od ključnih načina prilagodbe novim uvjetima Ljevnaić vidi ulaganja u navodnjavanje i nove metode proizvodnje.
„Vjerujem da moramo pratiti trendove i uvoditi nove metode proizvodnje da ublažimo utjecaj učestalih suša“, kaže.
Navodnjavanja bi, dodaje, proizvođačima omogućili veću kontrolu nad količinom vode u najosjetljivijim fazama razvoja biljke.
„Jedna od mjera ublažavanja suše bilo bi ulaganje u sustave navodnjavanja bez kojih u budućnosti neće biti proizvodnje“, smatra.
Uz dugoročna ulaganja, za smanjenje posljedica ovakvih godina potrebna je i pomoć proizvođačima koji pretrpe velike štete. Za Ljevnaića je rješenje u kombinaciji novih tehnologija, ulaganja u navodnjavanje i bolje zaštite proizvođača od posljedica vremenskih nepogoda.
