U ovotjednoj rubrici iz arhive Vinkovačkog lista prisjećamo se članaka koji svjedoče o bogatoj tradiciji naših krajeva. Jedan od takvih, objavljen prije točno trideset dvije godine, 9. travnja 1993., donosi pregled uskršnjih običaja u našem narodu.
Iako je Uskrs najveći kršćanski blagdan, među nama se često slavi skromnije od Božića, no bogatstvo običaja i vjerovanja koji ga prate čini ga izrazito posebnim i značajnim. Uskrs je spoj kršćanske simbolike i starih predaja o proljeću.
Središnji simbol blagdana je jaje – pisanica, koje u mnogim krajevima djevojke daruju momcima, često s porukom oslikanom na ljusci. Uz pisanicu, prisutni su i motivi zečića i pilića, simboli novog života i buđenja prirode.
Običaji počinju na Cvjetnicu, kad se blagoslivljaju maslinove i druge grančice, a traju do Bijele nedjelje. U Istri se jede listić masline za zdravlje, dok Veliki četvrtak donosi obred pranja nogu, u spomen na apostole. Na Veliki petak zemlju se ne dira, a pije se vino – za snagu tijela. Velika subota donosi blagoslov hrane, koja se kuša tek na Uskrs. U nekim krajevima pali se krijes, a kod nas u Slavoniji se nosi košara s jelom pokrivena izvezenim ručnikom.
Uskrsni su dani pravi odraz bogatstva duhovne i narodne baštine našeg naroda i dokaz koliko vjera i običaji mogu trajno oblikovati identitet jedne zajednice.
