Pod nazivom „Slavonski peškiri-čuvari tradicije”, u Osnovnoj školi Tordinci, otvorena je jedna od najvećih izložbi šokačkih peškira u Slavoniji.
Zahvaljujući ideji i trudu učiteljice razredne nastave Marije Banić te uz pomoć roditelja učenika i obitelji Flinčec iz Antina, prikupljeno je 56 slavonskih peškira porijeklom iz Tordinaca, Antina, Mlake Antinske i Korođa, a nekoliko primjeraka stiglo je i iz Ivankova, Vinkovaca i Posavskih Podgajaca.
Iako je većina satkana oko 1990. godine, nekoliko izloženih datira od prije gotovo 100 godina.
Peškiri su, inače, rađeni (vezeni, tkani) na platnu, leakrilu i sifonu.
“Cilj postavljanja izložbe bio je potaknuti kod učenika ljubav prema njegovanju kulturne baštine i tradicije, a izložba je otvorena na dan održavanja priredbe povodom Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Priredba je bila otvorena za javnost kako bi svi zainteresirani, mještani i roditelji učenika, imali priliku vidjeti ovo narodno blago i saznati više o peškiru kao uporabnom predmetu koji ima dugi kontinuitet”, naglašava inicijatorica i autorica postava Marija Banić.
Ručnik – peškir ili otarak kao predmet, doživio je kroz povijest mnoge promjene, a izrađuje se i danas te koristi u nekim dijelovima Slavonije.
Posebnosti ovog šokačkog predmeta ovih dana često možemo vidjeti u brojnim crkvama kao neizostavni ures misa zahvalnica, a često je s motivima odnosno obilježjima predstavljao kraj odnosno selo u kojem je izrađen.
Inače, izraz peškir je turcizam koji dolazi od perzijske riječi pišgir.
“U Antinu se češće koristi naziv otarak. Peškir je tkanina, najčešće pravokutnog oblika, uglavnom s ukrasnim motivima na suprotnim krajevima zvanim čela. U prošlosti, peškir je imao praktičnu namjenu u svakodnevnom životu ljudi, kod osobne higijene, pranja suđa, pripremanja hrane, prekrivanja načetog kruha, zamatanja hrane kod milošće ili čobanske užinice, pokrivanja košara s hranom za polje, na posvetu ili u babinje”, podsjeća na njegovu uporabnu vrijednost učiteljica Banić, zaljubljenica u tradicijsku baštinu.
Svečani peškiri, dodaje, bili su nezaobilazni dar pri krštenju, brojnim svatovskim i pogrebnim običajima, ali i kod gradnje kuće. Nekada su se snaše voljele pohvaliti svojim najnovijim uratkom dok se danas ponosimo ako posjedujemo što stariji primjerak.
“Zahvaljujući izložbi koja je oduševila sve koji su ju vidjeli i naši su učenici stekli nova znanja te naučili o važnosti brige i čuvanja narodnog blaga”, poručuje zadovoljno učiteljica tordinačke osnovne škole Marija Banić.
