Mali broj Vinkovčana zna da se na gradskom groblju nalazi grobno mjesto sa spomen obilježjem podignuto Franji Franjkoviću Ksaveru (1840. – 1888.) Spomen obilježje iz 19. stoljeća nalazi se u ravnini grobljanske kapele uz njezinu zapadnu stranu. Franjo je bio je učitelj u pučkim školama. Značajan je po tome što je radeći kao učitelj u Sarajevu napisao Kratku zemljopisnu početnicu koja predstavlja prvi hrvatski udžbenik u Bosni.
Iz obitelji Vrgoč poteklo je nekoliko vrsnih učitelja. Mato Vrgoč bio je istaknuti namjesni učitelj kr. Realne gimnazije, a Marija Vrgoč učiteljica.
Iz obitelji Radić čija se grobnica nalazi u dijelu groblja prema ogradi koja dijeli Kačićevu ulicu od groblja nekoliko članova čija se posljednja počivališta nalaze na Gradskom groblju bili su ugledni prosvjetari. Ivan Radić bio je arhiđakon i župnik otočki, Rok Radić profesor, a dr. ing. Ivan Radić sveučilišni profesor.
Spomen obilježjima označena su grobna mjesta značajnih osoba iz crkvenog i duhovnog života Vinkovaca i okolice
Stjepan Đaković (1862. – 1935.) bio je svećenik, pjesnik latinista, profesor i vjeroučitelj. Kao profesor-kateheta jedno je vrijeme službovao u Osijeku, a zatim na vinkovačkoj Gimnaziji gdje je djelovao punih 30. godina. Đaković je posljednji slavonski i jedan od posljednjih hrvatskih pjesnika latinista. Bavio se i prevođenjem s engleskog. Pisao je studije o kulturnoj prošlosti Vinkovaca i svesrdno se zalagao za kulturni razvitak ovoga kraja u 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća.
Monumentalnim obeliskom podignutim početkom 20. stoljeća označeno je posljednje počivalište Jakoba Stojanovića (1841. – 1910.) koji je bio profesor biblijskih znanosti, moralne i pastoralne teologije. Podučavao je bogoslove glagoljskom pismu i starohrvatskom jeziku. Bio je dekan Vinkovačkog dekanata. Zaslužan je za uređenje župne crkve, kapele sv. Ane te kipova Presvetoga Trojstva i sv. Roka.
U grobnoj kapeli sahranjeni su: 1863. godine Antun Poslavski, župnik vinkovački i dekan, 1870. godine Franjo Sebastijanović, profesor i kateheta vinkovačke gimnazije te 1873. godine opat Blaž Bolthauser, profesor vinkovačke gimnazije.
U neposrednoj blizini grobljanske kapele nalazi se grobnica u kojoj su sahranjeni Franjevci konventualci.
Julio Liebald-Ljubojević (1839. – 1904.) bio je doktor kanonskog prava, papinski kanonik, župnik u Bošnjacima. Njemu podignut secesijski nadgrobni spomenik u vidu baldahina s poprsjem i venecijanskim mozaikom, jedan od najljepših na groblju izradio je nadaleko poznati kipar Ivan Rendić. Željezna ograda oko spomenika je uklonjena. Na spomeniku se nalazi epitaf na hrvatskom jeziku: Živio sam dugo, putovao sam daleko. Učio sam mnogo: nu štogod sam čuo, štogod sam vidio, štogod sam naučio, sve me je uvjeravalo o jednoj jedinoj istini: Sve je isprazno a vječan je samo Bog.
Južno od grobljanske kapele uz jednu od najširih grobljanskih staza nalaze se najčešće u obliku obeliska označena grobna mjesta uglednih vinkovačkih obitelji koje su bile glavni nositelji gospodarskog razvitka Vinkovaca utemeljitelji i vlasnici nekada poznatih vinkovačkih tvrtki.
Gutmanovi su bili poznati vinkovački poduzetnici. Za Franju Guttmanna ml. bila je udana Marija Kozarac rođakinja književnika Ivana Kozarca koja je sahranjena u obiteljskoj grobnici.
U dijelu groblja istočno od grobljanske kapelice nalazi se obiteljska grobnica koju krasi mramorni obelisk poduzetničke obitelji njemačkoga podrijetla Buschbacher koja je utemeljila Veliku pivaru i gostionicu Gold Grube (Zlatno vrelo). Njihov zet koji je tu sahranjen iz obitelji Lehrner je središtu grada 1898. godine sagradio hotel nazvan Hotel Lehrner, nakon II. svj. rata Hotel Central, a danas se tu nalazi Admiral.
Dobro je sačuvana grobnica i spomen obilježje u obliku obeliska poduzetničke obitelji njemačkog podrijetla Kuman (Kuhmann – Dombović) koja se izjašnjavala Hrvatima. Osnovali su ciglanu Kuman i bavili su se opekarskom djelatnošću. Također osnovali su vrtlariju i najveći rasadnik u vinkovačkom kraju. Nakon II. svjetskog rata prezimenu su dodali Dombović prema prezimenu koje su nekada imali u Francuskoj.
U neposrednoj blizini spomenutih grobnica nalazi se i obelisk kojim je obilježeno grobno mjesto obitelji Stefan. Johann Stefan (1866. – 1942.) bio je utemeljitelj tvornice vunene i pletene robe. Nakon II. svjetskog rata je obnovljena te je djelovala pod imenom Proleter, a kasnije Vinteks.
Grobnica obitelji Balling nalazi se uz samu grobljansku ogradu koja je odvaja od Kačićeve ulice u neposrednom blizini upravne zgrade i mrtvačnice. Martin Balling (1890. – 1942.) bio je poznati vinkovački poduzetnik i trgovac, vlasnik Venatora. Bio je najveći snabdjevač lovačkom opremom u ovom kraju i jedan od najvećih u jugoistočnoj Europi. Podupirao je rad brojnih društava i sportskih klubova posebno lovstva, tenisa i nogometnog kluba HGŠK Cibalija čiji je bio dugogodišnji predsjednik.
Kamenim obeliskom s tekstom na njemačkom jeziku koji se nalazi na uzvisini središnjeg dijela groblja označeno je grobno mjesto Sigismunda Domca (1814. – 1887.) koji je bio ljekarnik, analitičar kakvoće alkoholnih pića i živežnih namirnica te sudski vještak. Jedno vrijeme bio je i vinkovački načelnik.
Našu šetnju vinkovačkim gradskim grobljem završit ćemo navođenjem nekoliko spomen obilježja visoke umjetničke vrijednosti. Tu spada grobnica obitelji Horvat s reljefom u bronci koji je rad akad. kipara Vanje Radauša.
Također i grobnica obitelji Radauš sa spomenikom, koja je isto rad je akad. kipara Vanje Radauša. Zatim nadgrobni spomenik obitelji Vlahović i nadgrobni spomenik poznatog bravarskog obrtnika Mutimira Maretića (1878. – 1968.).
Uz uobičajene nadgrobne spomenike oblikovane prema umjetničkim trendovima vremena u kojem su nastajali, na gradskom groblju nalazi se i nekolicina neobičnih, netipiziranih spomenika.
Iz grobnice u Beču gdje je umro i bio zaboravljen, 2002. godine posmrtni ostaci hrvatskoga bana, Vinkovčanina Josipa Šokčevića na inicijativu Športsko povijesnog društva Hrvatski sokol iz Vinkovaca, preneseni su u njegov rodni grad Vinkovce te sahranjeni u grobnoj kapelici sv. Magdalene koju je dala sagraditi njegova majka poznata vinkovačka dobrotvorka Elizabeta (Eliza, Liza) Šokčević (1782. – 1863.). Njezino spomen obilježje nalazi se nedaleko kapelice s njezine južne strane.
Prošlost ovoga kraja i grada bila je vrlo burna. Posljedice ratova bile su katastrofalne. U znak sjećanja na one koji su položili svoje živote u obrani i stvaranju svoje domovine podignuta su spomen obilježja koja svjedoče o tim teškim vremenima. Za poginule antifašističke borce i žrtve tijekom II. svjetskog rata podignut je veliki kameni monument, a za hrvatske branitelje i žrtve za vrijeme Domovinskog rata Križ domovinske zahvalnosti.
Na kraju spomenimo i to kako je šteta što se na panou koji se nalazi kod istočnog ulaza u groblje ne nalazi točna skica groblja kako bi se moglo malo bolje orijentirati. Takav orijentacijski plan postoji, na njemu se neka od spomenutih obilježja mogu označiti, no za njegovo postavljanje na velikom panou nije bilo interesa. Objavio sam ga u mojoj maloj monografiji koju sam pod naslovom Vinkovačka gradska groblja – spomenička baština i njezina zaštita napisao 2016. godine.
I na drugim vinkovačkim grobljima nalaze se spomen obilježja visokih estetskih i umjetničkih vrijednosti podignutih osobama koje su u povijesti Vinkovaca ostavile duboki trag.
