Priču o grobljanskoj spomeničkoj baštini u Vinkovcima završit ćemo kratkim pregledom iste i na dva preostala vinkovačka groblja.

Židovsko groblje širenjem gradskog groblja prema zapadu i jugozapadu i izgradnjom vanjske ograde gotovo je spojeno s ostalim grobljanskim poljima.

Ranije dok nije došlo do širenja gradskog groblja nalazilo se jugozapadno od starog dijela  tadašnjeg rimokatoličkog groblja. Danas mu se može pristupiti iz Grobljanske ulice i  s južnog šljunčanog puta koji se nalazi uz potok Nevkoš. Zaprema površinu od 5 509 m². Osnovano je  oko 1870. godine. Bilo je groblje za Židove Vinkovaca i okolnih sela.

Groblje je veoma zapušteno. Nije zaštićeno i uređeno, većina spomenika obrasla je bršljanom. Oko groblja sazidana je ograda i postavljena su ulazna vrata. Tek unazad nekoliko godina češće se kosi trava i uklanja grmlje koje ruži opću sliku groblja kao cjeline čiji su rubni dijelovi koji ga okružuju lijepo uređeni i održavani. Na tome groblju nekada nalazila se mrtvačnica i stan čuvara, a oko groblja niska drvena ograda.

Svi spomenici koji se tu nalaze su kameni. Ima oko 350 grobnih mjesta od kojih je 37 prepoznatljivih dječjih.

Židovsko groblje nema pravilnog nacrta ili redova i staza. Karakterističan je položaj grobova u smjeru sjever-jug. Osim nekolicine samostalnih dječjih grobova većina je obiteljskih grobnica.

Većina nadgrobnih spomenika je od granita ili mramora s vjerskim simbolima vrča, Davidove zvijezde, ploča Deset zapovijedi ili žalosne vrbe, a podaci su pisani na hrvatskom, njemačkom i hebrejskom jeziku, neki i dvojezično. Na nekoliko spomenika nalazi se samo hebrejsko pismo.

Tu su pokopani članovi mnogih vinkovačkih židovskih obitelji: Adler, Augenfeld, Ausländer, Baum, Beck, Blum, Blumenstock, Borovic, Bresslauer, Bröder, Deutsch, Dežma, Engel, Epstein, Fischer, Flesch, Frankfurter, Gärtner, Goldstein, Gross, Grünberger, Grünwald, Habermann, Herzl, Herzog, Hebeskel, Kaiser, Kastan, Kon, Kraus, Kümmelher, Lang, Laufer, Lederer, Lipković, Löwy, Ludwig, Marberger, Marton, Mechner, Pick, Polak, Reich, Rosenberg, Schlesinger, Sohr, Sonnenfeld, Spitzer, Strauss, Šlomović, Weiss, Wiener i drugi.

Veći dio spomen obilježja ima određenu estetsku i umjetničku vrijednost, a kako su podignuti istaknutim pojedincima koji su u gospodarskom, društvenom i kulturnom životu Vinkovaca imali značajnu ulogu trebalo bi ih valorizirati i kao spomen obilježja na drugim mjestima i na neki način zaštititi.


Uz uobičajene tipične nadgrobne spomenike neki su neobični. Pored spomenika u obliku većih ili manjih ploča i obeliska jedan dio nešto je složenije strukture i oblika. Ovom prilikom spomenuta su samo neka spomen obilježja koja pripadaju nekada vrlo poznatim i uglednim obiteljima čijih potomaka u Vinkovcima više nema.

Obitelj Gross spada među prve židovske useljenike u Vinkovce. Bavili su se trgovinom mješovite i željezne robe. Osnovali su tvornicu željezne robe Ferolim koja se razvila u najveću slavonsku tvornicu lijevanog poljoprivrednog alata, emajliranih štednjaka i peći. Tvornica je uništena prigodom savezničkog bombardiranja željezničkog čvora Vinkovci, a poslije II. svjetskog rata obnovljena je kao državno poduzeće Srp i čekić.

Židovska poduzetnička obitelj Marton dala je značajan doprinos gospodarskom razvitku Vinkovaca. Skromnu kožarsku radionicu razvili su do industrijske prerade kože u tvornici Braća Marton koja je nakon II. svjetskog rata obnovljena kao tvornica koža Cibalia.

Židovska poduzetnička obitelj Schlesinger također spada među prve Židove koji su se za stalno naselili u Vinkovcima. Prvotno su se bavili trgovinom starim željezom i otpadom, potom su razvili veletrgovinu otpadom i drugom robom te proizvodnjom ulja i mlinarskom industrijom.  Obitelj Engel bavila se trgovinom. Bila je vlasnik Prvog vinkovačkog paromlina. Obitelj Borovic osnovala je tvornicu za proizvodnju alkoholnih pića i industriju za proizvodnju tekstila. Obitelj Beck bavila se tiskarskim i nakladničkim poslovima. Obitelj Bresslauer bavila se proizvodnjom ruma i likera, trgovala je vinom i rakijom te gospodarskim i šivaćim strojevima. Članovi židovske obitelji Deutsch u početku su bili obrtnici i trgovci. Aleksandar Deutsch bio je ugledni vinkovački liječnik. Jakob Reich u Vinkovcima otvorio knjižaru te je knjigama i pisaćim priborom opskrbljivao istočnu Slavoniju i Srijem do Zemuna. Izdavao je novine Vinkovački tjednik i tiskao velik broj razglednica s motivima Vinkovaca te tako ostavio vizualni trag o izgledu grada i njegovih žitelja na prijelazu u 20. stoljeće. Šlomovići su bili značajna vinkovačka židovska obitelj. Ignjat Šlomović u Vinkovcima otvorio je trgovinu manufakturne kolonijalne i špecerajske robe i sagradio poslovno-stambenu dvokatnicu. U prizemlju i na prvom katu nalazila se velika prodavaonica tekstilne robe. Poslije 1945. godine bila je poznata kao NAMA.

Doktor Jakša Andrić (Ausländer) zadnji je sahranjeni Židov, 21. 10. 1976. godine, na ovom groblju.

Najčešći autori nadgrobnih spomenika većinom onih iz prve polovice 20. stoljeća bili su Auman i Rostaš iz Vinkovaca, Hendrich iz Osijeka te Vogel iz Pečuha.

Na većini postavljenih starijih spomen obilježja nalazi se zanimljiva grobna ikonografija i simbolika odnosno aplikacije ili ukrasi temeljem kojih se može prepoznati identitet pokojnika kakvim su ga označili oni koji su ga pokopali.

Ovaj grobljanski dio valjalo bi održavati i urediti u suradnji s nekom od židovskih udruga i države Izrael te potomaka Židova koji žive kako u Izraelu tako i u SAD, a koji pokazuju interes za kraj i grad gdje su nekada živjeli njihovi preci gdje su im posljednja počivališta. Kako se to može učiniti pokazuju primjeri u Hrvatskoj poput Zadra i nekih drugih gradova.