Epidemija koronavirusa poremetila je život u svim segmentima pa tako veliku štetu trpe i tradicionalne priredbe i manifestacije, kojima se ili remeti kontinuitet održavanja ili moraju prilagođavati svoje programe. Među njima su i Vinkovačke jeseni, ove godine 55., jubilarne. Organizatori poručuju kako kontinuitet održavanja ove najveće manifestacije tradicijske kulture u Hrvatskoj i šire, neće biti poremećen te će Jeseni biti održane, ali u obliku prilagođenom epidemiološkoj situaciji.
Veliki jubilej, 55. godina Vinkovačkih jeseni, prigoda je za podsjećanje kako je ova, danas širom svijeta poznata vinkovačka jesenska manifestacija, nastala i kako se razvijala, čuvajući i njegujući hrvatski nacionalni identitet kroz promociju kulture, ali nudeći i brojne druge sadržaje, obogaćujući i uvijek iznova uvodeći nešto novo u program tijekom 55 godina trajanja. Od onih prvih Jeseni 1966. godine, manifestaciju vjerno prati naša medijska kuća Novosti pa je više nego zanimljivo proći arhivu našega tjednika, a ususret 55. Vinkovačkim jesenima u ovom broju izdvajamo ponešto iz prvih deset godina.
A te jeseni 1966. godine u Vinkovcima se slavilo 200 godina školstva i još nekoliko vrijednih jubileja te je Kulturno prosvjetno vijeće Općine Vinkovci kreiralo prigodni program u okviru kojega su začete Vinkovačke jeseni kroz Smotru izvornog slavonskog folklora čiji je defile već te prve godine prošao ulicama Vinkovaca da bi tijekom godina izrastao u veličanstveni Svečani mimohod sudionika Vinkovačkih jeseni i Reviju konjanika i konjskih zaprega.
Utemeljitelji manifestacije bili su Antun Liščić, Karla Žanić, Miki Meštrović, Nikola Jukić, Zvonko i Marko Matečić, Joza Mataković, Antun Bušić, Marcel Lončar, Đuka Smolčić, Ivan Petričević, Grga Mataković i Pavo Martinović.
Već sljedeće godine Vinkovačke jeseni još su bogatije nudeći uz bogatstvo folklora i narodnih običaja i različite kulturne, gospodarske i sportske sadržaje. Između ostaloga, te godine započinje i tradicija ukrašavanja grada u jesenskom i tradicijskom ozračju te su dodijeljene i prve nagrade. Krenulo je s izlozima, a proširilo se na druge poslovne i javne te privatne prostore.
Odmah u prvim godinama Vinkovačke jeseni dobile su i Grb Vinkovačkih jeseni, znak prepoznatljiv diljem Hrvatske i šire, rad Joze Matakovića.
Samo tri godine od početka manifestacije, 1969., kao poseban dio programa izdvaja se svečanost otvaranja Vinkovačkih jeseni. Od te godine nešto što se događalo manje, više usput, postaje posebno značajan događaj u programu Vinkovačkih jeseni, a prvi scenarij otvaranja Vinkovačkih jeseni napisao je poznati književnik Miroslav Slavko Mađer.
Odmah u prvim godinama Vinkovačkih jeseni kreću i Folklorne večeri kao smotra folklora, a 1970. godinu, primjerice, svakako je obilježio i začetak dijela Vinkovačkih jeseni posvećenoga najmlađima. Te su godine održane Male Vinkovačke jeseni uz sudjelovanje velikog broja djece, mladih literata, folklornih grupa, zborova i pjevača solista. Već sljedeće godine program u kojemu sudjeluju najmlađi nazvan je Dječje Vinkovačke jeseni, a to ime nosi i danas.
Među brojnim sadržajima prvih godina manifestacije svakako se pamti i svečano obilježavanje početka berbe jabuka tadašnjeg Poljoprivrednog kombinata “Borinci”, a svake godine u programu se bilježe i drugi gospodarski sadržaji. Uz tradicijsku kulturu prvih deset godina Vinkovačkih jeseni obilježili su brojni književni susreti, likovne izložbe i drugi kulturni događaji.