Masoni, Iluminati, Rozenkrojceri i ostala “tajna” društva, za koja svi znaju, u pravilu su bila predmet zanimanja povjesničara i teoretičara zavjera, pogotovo u katoličkim zemljama kakva je i naša jer njihova se učenja uglavnom kose s kršćanskim načelima. No u posljednje vrijeme, uglavnom zbog pretrpavanja informacijama od strane medija, u javnosti se pobudilo zanimanje za hrvatsku masoneriju. Povod tomu bilo je priznanje državnog odvjetnika Dražena Jelenića, koji je javno obznanio svoje članstvo u udruzi Slobodni zidari Hrvatske, koja je u službeni registar udruga upisana još 1997. godine, nakon čega je morao odstupiti s dužnosti.
Ono što je javnosti možda manje poznato jest da je najveća zbirka povijesne masonske ostavštine u ovom dijelu Europe, a koju je moguće javno vidjeti, pohranjena u Muzeju Slavonije u Osijeku. Riječ je o čak 410 predmeta koje je Muzej Slavonije u baštinu dobio još početkom Drugog svjetskog rata.
Velikoj loži koja je sjedište imala u Osijeku pripadali su i vinkovački masoni, koji u našem gradu ipak nisu bili toliko eksponirani kao u nekim većim gradovima. “Masonska loža za ove naše prostore formirana je otprilike 1938. godine i njezino je glavno sjedište bilo u Osijeku. Cilj organizacije nije bio politički niti je bio u vezi sa bilo kojom političkom strankom, već kulturnohuman i sastojao se praktički iz pomaganja kulturno-humanih institucija, kao recimo književnosti i književnika, studenata, bolesnih, nemoćnih, bolnica, siročadi, sirotišta i slično, te na kraju i na naglašavanju i njegovanju ljubavi i međusobnog razumjevanja među ljudima i narodima. Po staležu bila je većina iz redova intelektualaca, odnosno bilo je tu pravnika, liječnika, apotekara, veterinara, te trgovaca i industrijalaca”, priča nam profesor Zlatko Virc, povjesničar, koji nas je uputio na knjigu Ivana Mužića, “Masoni u Hrvatskoj 1918.-1967.”, koja je jedan od rijetkih zapisa u kojem se spominju i vinkovački masoni.
Dio u knjizi, u kojem se spominju Vinkovci, praktično je izjava dr. Adolfa Štarka, vinkovačkog liječnika koji je i sam bio mason. Između ostalog tako piše da je osječka organizacija u samom početku brojila oko deset članova, a od onih čijih se imena dr. Štark mogao sjetiti pristupili su dr. Ignjat Lang iz Vinkovaca, koji je tada bio član odbora, Rudolf Gros, trgovac iz Vinkovaca, dr. Horn odvjetnik iz Osijeka, koji je tada bio predsjednik organizacije, dr. Edmunt Aldman, lječnik iz Osijeka, koji je poslje smrti dr. Horna postao predsjednik, a do tada je vršio dužnost potpredsjednika, dr. Margulije Lazar, ravnatelj bolnice u Osijeku, koji je bio član odbora, te trgovac drvom Štajner iz Vukovara.
“Od dana formiranja pa do pred rat 1941. godine organizacija je postepeno primala nove članove, tako da je te iste godine brojila između 25 i 30 članova. Naknadno su iz Vinkovaca organizaciji pristupili trgovac Armin Borovic i ja”, zapisano je u knjizi kao izjava dr. Štarka. U knjizi se može pronaći i da je filijala u Osijeku djelovala u iznajmljenom stanu, a koji se nalazio u zgradi Jugoslavenske banke u današnjoj Radićevoj ulici. Od nekretnina nije ništa posjedovala, a od pokretnina kompletan namještaj za dvije sobe i jednu biblioteku.
Masonske organizacije kroz povijest su imale trenutaka kada su posjedovale veliku moć i priličnu toleranciju državnih vlasti, ali i kada su njihovi članovi bili progonjeni, zabranjivani i ubijani. Povijesni podaci tako govore da su Slobodni zidari bili vrlo aktivni uoči osnivanja, ali i za vrijeme postojanja stare ili prve Jugoslavije. Nastankom NDH došlo je do progona i ubijanja slobodnih zidara kod nas, već u prvim mjesecima nakon osnivanja NDH ustaške vlasti su u logoru Jasenovac zatočile 42 slobodna zidara, među kojima i poznatog povjesničara umjetnosti Grgu Novaka, profesora Antuna Barca i odvjetnika Natka Katičića, a u logoru je završila i većina vinkovačkih masona židovskog podrijetla. “Sastanke smo održavali po potrebi, ali i to najkasnije u roku od dva mjeseca. Na tim sastancima održavana su predavanja iz nauke, odnosno medicine, prava, filozofije, povijesti, te književnosti i muzike. Posjećivali smo bolesne članove, određivali novac za stipendije, bolnice, sirotišta i slično. Po pitanju članarine, nije bila obavezna suma, već je svaki prema svojim mogućnostima mjesečno uplaćivao. Članarina se kretala od 200 do 1.000 dinara. Naša organizacija imala je direktnu vezu samo s centralom u Zagrebu, dok smo s ostalim organizacijama imali vrlo malo kontakta. Za vrijeme mojeg boravka, odnosno do kapitulacije stare Jugoslavije održan je jedan kongres u Novom Sadu, na kojem su bile zastupljene sve organizacije iz cijele zemlje. Rekao bih da do danas nije učinjen niti jedan pokušaj u tom pravcu da bi se organizacija oformila i ponovno počela djelovati”, piše u knjizi pod izjavom dr. Štarka, koju je 1957. godine navodno dao UDBA-i.
Danijel Petković iz Gradskog muzeja Vinkovci svojevremeno je radio foto arhivu spomenika na vinkovačkom groblju kojom prilikom, kako kaže, nije naišao na masonsku simboliku, a nisu mu poznate niti građevine u gradu koje bi sadržavale istu. “Masoni su tajno društvo o kojem možemo samo nagađati, prema nekim podacima vinkovački masoni su bili uglavnom odvjetnici i liječnici, pridruženi osječkoj loži, pa iz tih razloga kod nas i nemamo puno znakova nekadašnje njihove prisutnosti. Dolaskom NDH, pa i Titove Jugoslavije članovi su protjerivani i društvo postaje sve tajnije, tako da je danas teško doći do nekih značajnijih podataka”, objašnjava Petković.
Danas masone uglavnom povezuju s Lions i Rotary klubovima. Naime, iako je službeno riječ o međunarodnoj nepolitičkoj i humanitarnoj organizaciji, neslužbeno, prema brojnim teorijama, Lionsi su produženi kraci masonskih loža u kojima se članovi promatraju i regrutiraju za moguće članstvo u masonskim ložama, dok je ovo društvo koje u svijetu broji više od 1,4 milijuna članova zasluženo za širenje masonske propagande u državama u kojima djeluju. Brojni svjetski mediji povukli su paralele između ove dvije organizacije, pa je tako recimo poznato da je osnivač Lions kluba Melvin Jones bio mason. Brojni članovi Lionsa od početaka do danas su masoni, način ulaska u klub Lionsa identičan je masonskom, a masoni i Lionsi smatraju se međusobno kompatibilnim organizacijama, tako da se može istovremeno biti član obje organizacije. Sve u svemu, hrvatski masoni u posljednjih su nekoliko dana privukli veliku pažnju svojim javnim istupima i prepucavanjima preko medija što je, ako ste tajna organizacija, najmanje poželjno. Mogla bi se stoga povijest i ponoviti, možda ne na grub, kako je to bilo za NDH ili Jugosalvije, nego na puno perfidniji i lukaviji način, kada veliki meštri velikih europskih loža odluče našima pokazati gdje im je mjesto.
