Nakon godinu dana Vijesti iz povijesti nastavit ćemo objavljivati i nadalje. Osim u tiskanom obliku krajem godine postale su dostupne i u digitalnom obliku na stranici novosti hr.
Učinjeno je to kako bismo ih približili mlađim naraštajima koji uglavnom prate informacije u digitalnom obliku. Stariji, vjerni čitatelji Vinkovačkog lista i rubrika unutar njega naviknuti su i još uvijek vole prolistati njegovo tiskano izdanje kako to čine desetljećima. Kao autor moram istaknuti zadovoljstvo komentarima starije populacije koja mi daje veliku potporu, dopunjuje i komentira zapise i događanja iz tamo nekih davnih vremena i potiče da ustrajem i nastavim dalje. S druge strane raduje i podatak kako je broj posjetitelja na web stranici Vinkovačkog lista koji prati Kolumnu sve veći što ukazuje na to kako različite dobne skupine Vinkovčana pokazuju sve veći interes za upoznavanje vinkovačke povijesti prezentirane na ovaj način. Brojni autori, književnici znanstveni istraživači, povjesničari i drugi napisali su tisuće i tisuće stranica o Vinkovcima. Uz autore iz prethodnih stoljeća i desetljeća u novijem razdoblju u tom pogledu su se istaknuli mr. sc. Zlatko Virc jedan od inicijatora za postavljanje spomenika vinkovačkom banu Josipu Šokčeviću te profesor u mirovini Tomo Šalić, autor niza publikacija i knjiga s vinkovačkom tematikom koji je napisao Vinkovački leksikon u kojemu se nalaze podaci koje često i rado koristim. Spomenuo bih i prerano preminuloga prof. povijesti Josipa Šarčevića koji je godinama radio u vinkovačkoj Gimnazije. Pišući o povijesti Gimnazije i znamenitim Vinkovčanima koji su je pohađali ili su u njoj radili, ispisao je nove stranice i o povijesti našega grada.
Osobno još od rane mladosti započeo sam istraživati povijest meni najdražeg i najljepšeg grada te napisao brojne članke o različitim segmentima prošlosti i sadašnjosti Vinkovaca. Tako su nastale dvije monografije, prva 2004. godine u cijelosti prevedena na engleski jezik i druga objavljena 2013. u kojoj je na preko 540 stranica ispričana jedna cjelovita vinkovačka priča također prevedena na engleski jezik. Isto tako 2015. godine objavio sam na 189 stranica Turistički vodič Vinkovaca u kojem sam šetajući ulicu po ulicu prikazao urbana i arhitektonska obilježja grada i znamenite Vinkovčane koji su tim ulicama prolazili i zgrade u kojima su živjeli.
Gotovo svakodnevno dolazim do novih podataka i zapisa koje želim podijeliti s vama s ciljem da starije generacije podsjetim na dane mladosti, a mlađe upoznam s dugom i burnom poviješću našega grada držeći se devize da tko ne poznaje svoju prošlost ne može dobro razumjeti ni sadašnjost.
Ovoga puta Vijesti iz povijesti odnosno nove vinkovačke priče bit će malo drukčije ispričane, onako kako su ih zabilježili kroničari onoga vremena.
Započet ćemo s obilježjima i izgledom grada i njegovih ulica, temi s kojom se bave i današnji stanovnici Vinkovaca.
Svakodnevno smo svjedoci promjenama koje se događaju na gradskim ulicama te u društvenom i kulturnom životu grada koje svatko doživljava i komentira na svoj način. Mnogi to čine koristeći tekovine suvremene tehnologije i društvene mreže. Činili su to Vinkovčani i nekada, no kako onda nije bilo interneta, najčešće putem tiskovina koje su izlazile u Vinkovcima, na skupovima u institucijama i društvima kojima su pripadali, a još češće po vinkovačkim bircuzima i drugim ugostiteljskim objektima kakvih u našem gradu nikada nije nedostajalo.
Naravno svaka sličnost sa suvremenim prilikama i osobama je slučajna.
Prve nazive dobile su vinkovačke ulice u postturskom periodu kada su vojnograničarske vlasti započele s urbanim uređenjem Vinkovaca u kojima su tada postojala tri dijela. Uz Bosut se nalazio Krnjaš, na istoku sjeverno uz Bosut je bila Ervenica i središnji dio koji se nalazio oko crkve sv. Vinka, na nekadašnjoj Meraji. Teritorijalnim širenjem su ti dijelovi spojeni pa je tako nastala prva urbana jezgra Vinkovaca. U 18. stoljeću na mjestu gdje su se nalazili ostaci rimskih Cibalae graničarske vlasti uredile su tzv. Paradier platz oko kojega su sagrađene zgrade upravnih vlasti, crkva sv. Ivana Nepomuka, zgrada Gimnazije i kuće imućnijih Vinkovčana. Prvi nazivi ulica koje su se širile i produžavale datiraju iz 19. i s početka 20. stoljeća. O njima su Vinkovčani znali govoriti i u šaljivom tonu prema obilježjima po kojima su bila prepoznatljiva. Sve to 1905. godine zabilježeno je u nekoliko brojeva časopisa Cibalis koji je izlazio svake nedjelje informirao i uveseljavao Vinkovčane. Da i vas malo zabavim i poučim navedeno je nekoliko takvih primjera. Počet ćemo s ulicom čijega imena u popisu ulica više nema, Vinkovoj ulici.
„ ….. Ime joj je dano po crkvi sv. Vinka. Kako je ali ta crkva prodana te je sada magazin, predlažemo, da se ulica prozove Magazinska ulica a cijeli Vinkovci Magazinovci.“
Jedan od kultnih dijelova Vinkovaca danas je Krnjaš, a u Cibalisu je o njemu zapisano „….ulica je krnja, jer su kuće samo na jednoj strani a oplače ih srebropjeni Bosut“.
I onda i danas najduža vinkovačka ulica, premda joj je kroz prošlost više puta mijenjano ime bila je Duga ulica. O njoj je u Cibalisu zapisano „ …— ime je dobila s dva razloga:
ili 1. jer je zbilja duga, ili 2. jer je sijelo duga, naime tu se nalazi: eskomptna banka, kreditna banka, vinkovačka banka, okružna blagajna i uopće sve glavnije trgovine sa svojim knjigama ( u kojima se nalazio popis kupaca dužnika koji su kupovali na veresiju ili na dug).“
Današnja Ulica Hrvatskih žrtava prije se zvala „furirska”….“ a odkad je došla ženska škola — „gospodska” jer je uvijek puna mlade gospode, koja se pred školom šeću.“
U Ervenici se nalazila Florianska ulica, a o njoj je u Cibalisu zabilježeno da je ime dobila:…“ radi toga jer je u njoj u svoje vrijeme stanovao sv. Florijan. Kako se ali on uplašio one rasvjete i pobjegao iz nje, predlažemo, da se ulica prozove drugim imenom. Za Ervenicu i ulice koje su tamo nastajale navodi se da se tako zove zato „ … što je u njoj sve eravo — kuće, staze, svjetiljke, mostovi – ovo bi se ime imalo protegnuti na ciele Vinkovce.“
U strogom središtu Vinkovaca nalazila se i Zrinjska ulica za koju je u Cibalisu navedeno: „ ……ime joj dolazi ne od davne porodice Zrinjskih već od glagola zriti (gledati), jer kad u nju dođeš, ne znaš što da prije zriješ blato ili razvjetu ili čistoću, koja tu vlada.“
Za jednu od glavnih vinkovačkih ulica koja je dugo nosila naziv Nemecki sokak, Deutsche gasse ili Njemačka ulica u Cibalisu ustvrdiše da takvo ime potječe „ ……. od riječi nijem, jer kad dođe u nju naš čovjek onda doista onijemi od čuda da ne čuje nijedne hrvatske riječi.“
„Prolaz se zove zato prolaz, jer onuda skoro nitko ne prolazi,“ a …..“ Prokop — dolazi od riječi „prokopaj” jer se sbilja ne može nitko tuda kroz blato prokopati“ također je zabilježeno u Cibalisu.
Neke vinkovačke ulice su bile asfaltirane, neke pak nisu u Cibalisu je i to komentirano i povezano s nazivom ulica.
Za Relkovićevu ( današnja Gundulićeva) zapisano je „…..Sve glavne ulice jesu asfaltirane samo nije ova i to iz počasti prema slavnom pjesniku Relkoviću — da se ne dira u starinu. Ona će ostati i poznom potomstvu upravo onakovom, kakova je bila, kada je pjesnik gazio po njoj blato.“
Za Prkos ili Berg gasse navedeno je da ime „ …. dolazi od riječi prkositi. Tu je sve smradno i zapušteno — tu se ne popravlja ništa samo imenu za volju — baš kad je Prkos neka prkosi.“
Bilo kako bilo uglavnom se spominje, prašina, blato i mrak odnosno rasvjeta. Svoje impresije i raspoloženje oduvijek su Vinkovčani znali iskazati i stihovima koje su objavljivali u Cibalisu i drugim tiskovinama poput ovih kojima ću zaključiti ove Vijesti iz povijesti:
„ Ervenicom jagodo — dugo neću proći,
Kad se blato osuši — tek ću onda doći.
U Prkosu jagodo — djevojaka nema,
Od baba na prozoru — muči me migrena.
I u Dugoj ulici sve se naduhalo,
Pa se švapski govori ništa ali malo!“
Na jednoj od svojih sjednica u veljači 1905. godine Općinsko zastupstvo zaključilo je kako će promijeniti nazive nekih naših ulica: „ …., te će se od sada zvati: Srpska ulica od opć. poglavarstva do željezničke pruge prama Mirkovcima.
(„Prkos” odpada). Duga ulica od opć. poglavarstva do željezničke pruge prema Borincima. („Lapovac” otpada). Vatrogasna ulica — mjesto „Baždarske“. Željeznička ulica zvati će se Preradovićeva, Križna i Kolodvorska ulica (Preradoviće netrebamo u Vinkovcima! opazka slagara). Sajmišna ulica od bivšeg spomenika pod kojim počivaju članovi gosp. podružnice pa sve do Paunovićeva salaša. Klavnička ulica preko Bosuta od gostione „Abbacija” prema klaonici.
Ružina ulica od hotela Žaba do potoka Marice. Školska ulica — mjesto „Gospodske”. Gajeva ulica (slušajte čuda i pokore!) zvati će se dosadašnja „Ostrovačka” ulica! Valjda za to, jer je najblatnija i najružnija ulica bez tratoara i jer su u njoj same štale! (To je u počast prvaka ilirskog pokreta! op. slag.)
Mnogo, jako mnogo dalo bi se ovim nazivima primijetiti, ali ostavljamo uviđavnom općinstvu neka promisli i divi se ….“
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Vinkovci su imali oko 8.000, a 1910. godine 10.455 stanovnika
Nakon svega zapisanoga postavlja se pitanje kakvi su to bili stari Vinkovci. Jesu li bili lijepi i ugodni za življenje ili ne? Vinkovački kroničari su i o tome pisali.
