Kontaktirajte nas

Povijest

Vinkovačkim ulicama Ulica bana Jelačića

Objavljeno

-

Nakon povijesnog mini serijala o Vinkovačkom Novom Selu napisanoga u povodu 200-te obljetnice toga dijela Vinkovaca vraćamo se drugim vinkovačkim ulicama. Zanimljiva je i široj javnosti manje poznata i nedovoljno promovirana njihova prošlost, kulturno-povijesna i graditeljska baština znameniti ljudi i događaji koji su vezani uz njihov nastanak i razvitak. Nakon Duge, nastavljamo s Jelačićevom ulicom. 5. lipnja 1848.g. Josip Jelačić, jedna od najznačajnijih povijesnih osoba hrvatske povijesti je u Zagrebu ustoličen za bana Hrvatske. Eto povoda da započnemo od ulice koja nosi ime njemu u čast. O banu i njegovom značaju biti će riječi u novim nastavcima naše kolumne. U novijem periodu u velikom broju naših gradova svjedoci smo sve veće devastacije ili totalnog uništenja tzv. kulturnog krajolika odnosno urbane baštine kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini. Malo po malo uz raznorazna, neutemeljena, nedovoljno opravdana i argumentirana obrazloženja ruše se i nestaju stara autorska arhitektonska djela i minorizira njihova ambijentalna vrijednost. Kompozicijski skladne i stilski jasno određene, ali i većinom vrlo derutne i zapuštene građevine starih gradskih jezgri koje bi se adekvatnije mogle restaurirati, svjedoke povijesnog razvitka konkretnih prostora, neke čak i spomeničke vrijednosti, polako i neumitno zamjenjuju kojekakve nove višekatne „betonjare“ i blještave „staklenjare“ koje odudaraju od postojećeg uličnog niza i visinskog gabarita neumjesno stršeći u postojećoj vizuri ulica ili urbanih blokova. Njihovo uklapanje u prostor ne predstavlja samo lošu interpolaciju, već je to drastično „arhitektonsko onečišćenje ″. U gradovima i naseljima gdje se respektira kategorija kulturnog krajolika odnosno urbana baština tome se pristupa oprezno i ozbiljno unatoč silnom pritisku kapitala banaka, raznih stranih i domaćih tvrtki, novostvorenih bogatuna i interesa građevinskih lobija. Oni se kupovinom atraktivnih lokacija i izgradnjom objekata za različite namjene na njima žele na brzinu i lak način još više obogatili. Ne birajući sredstva pokušavaju u lokalnoj, ali središnjoj vlasti pronaći slabe karike. Uz njihovu pomoć pokušavaju utjecati na osnovne dokumente o prostornom planiranju i pod svaku cijenu osvojiti područja skupih elitnih gradskih zona ili turistički privlačnih prostora. Kakvo je stanje u Vinkovcima, što se događa u pozitivnom ili negativnom smislu opažate i sami. Moja je nakana upoznati vas s postojećom arhitektonskom strukturom i baštinom grada koja bi svakako trebala biti osnova za daljnju gradnju ili rekonstrukciju postojećih ulica. Vinkovci spadaju u grupu gradova sjevernohrvatskoga područja koji se odlikuju znakovitim graditeljskim osobitostima. Arhitektonska struktura grada rezultat je povijesnih etapa kroz koja je ovaj prostor prolazio te različitih gospodarskih i graditeljskih utjecaja kao te ekonomske i financijske moći njegovih stanovnika. Vinkovci su danas prostorno veliki grad u čijoj se strukturi uočava nekoliko većih gradskih trgova i glavnih, dugih, uličnih pravaca koji su bili osnovica urbanog razvitka i nastanka novih ulica, stambenih četvrti i poslovnih zona. Za buduće naraštaje tu i takvu baštinu treba sačuvati i zaštiti. Pružanjem i položajem, Ulica bana Josipa Jelačića, logičan je slijed i nastavak prometnice iz Duge ulice. I ova je ulica, vrlo duga i pruža se od Trga bana Josipa Šokčevića do željezničke pruge Vinkovci – Gunja. Tijekom povijesti razvijala se mijenjala svoj izgled, duljinu i nazive. Njezin najstariji dio koji se pružao od Trga do mosta preko rječice Ervenice ili Barice, odnosno Dole nazivao se Srpski sokak ili Srpska ulica. Taj naziv ili Serbische gasse u 18. st. bio je zbog toga što je u tom dijelu grada i u Ervenici došlo do koncentracije srpskih graničarskih useljenika, ali i nekoliko trgovačkih i obrtničkih obitelji. U 19. stoljeću ulica se produžila i na povišeni dio prema istoku. Stari naziv za dio ulice od Barice koji se postepeno u pravcu istoka uzdizao je bio Berg gasse ili Brdska cesta. Iz toga naziva iskrivljavanjem njemačkog naziva nastali su nazivi Perkase, Prkase odnosno Prkos koji se danas uglavnom odnosi na ulicu Stjepana Radića, nekada Molinarijevu ulicu. Krajem 19. stoljeća ulica je produžena malo dalje od današnjeg križanja s Ulicom Ruđera Boškovića. U prvoj polovici 20. stoljeća ulica je produžena do brčanske pruge, a u drugoj polovici 20. stoljeća je spojena sa susjednim selom Mirkovci. U tom razdoblju nekoliko puta mijenjano joj je ime. Kraće je vrijeme bila Ulica Franje Ferdinanda. U vrijeme Austro-Ugarske u Vinkovcima i Slavoniji na različite načine vršena je germanizacija što se očitovalo i na njemačkim nazivima ulica. Otuda i ime Ferdinandova ulica. U novostvorenoj Kraljevini SHS kratko vrijeme nazivala se Ulica kraljice Marije, što je bilo posljedica velikosrpskih hegemonističkih utjecaja. Između Prvog i Drugog svjetskog rata nosila je naziv Josipa Jurja Strossmayera, a kao i u drugim društveno-političkim prilikama i uvjetima i u doba Nezavisne Države Hrvatske dobila je ime po značajnoj osobi tadašnjeg režima Eugenu Kvaterniku. Kako su nakon proboja Srijemskog fronta 13. travnja 1945. godine u ulicu prve ušle partizanske jedinice koje su se borile u sklopu Makedonske brigade, njima u čast ulica je dobila naziv Makedonska ulica. I u Titoističkoj Jugoslaviji bio je običaj davati nazive ulicama prema istaknutim socijalističkim odnosno komunističkim ideolozima, borcima i narodnim herojima Narodnooslobodilačke borbe, kako je u prethodnom sustavu nazivana borba protiv okupacijskih snaga fašističke Njemačke i njihovih saveznika i istomišljenika u državnim tvorevinama nastalim raspadom Kraljevine Jugoslavije. Jedan od takvih bio je Moša Pijade. Do devedesetih godina prošloga stoljeća nosila je naziv Ulica Moše Pijade, a nakon uspostave hrvatske neovisnosti dobila je današnji naziv. Značajnije i najljepše građevine nalaze se u dijelu ulice uz sam Trg bana Josipa Šokčevića. U dijelu ulice, najbližem gradskom trgu, s južne strane, niz je građevina različite stilske pripadnosti i starosti. Ukazat ćemo na osnovna obilježja tek nekoliko značajnijih. Na južnoj strani ulica započinje s katnicom (k.br.2) koja datira iz 18. stoljeća i pripada graditeljstvu graničarskoga baroka. U njezinom prizemlju se nalazi trijem s pet jednakih lučnih otvora prema ulici. Središnji, gdje se nalazi kolni ulaz je najširi, a ostali su jednakih dimenzija. Na katnom se dijelu, u pravilnom ritmu, smjenjuju prozorski otvori. Krovište je visoko, dvostrešno s velikim tavanskim prostorom i zakošenim zabatima. Plastika pročelja je jednostavna. U prizemnom dijelu zgrade se nalaze ugostiteljski objekti i trgovine. Nekada se tu nalazila poznata slastičarnica, potom jedna od prvih kemijskih čistionica za odjeću u gradu. Uz tu zgradu u uličnome nizu prema istoku (k.br.4.), nalazi se po mnogočemu specifična građevina. To je katnica izgrađena u prvoj polovici 18. stoljeća koja se može svrstati u red najstarijih zidanih katnica ( ranije su bile od drveta) u Vinkovcima. U odnosu na druge građevine graničarskoga baroka razlikuje se po tome što je niža i uličnim pročeljem uža, budući da pripada građevinama kakve su građene u ranijoj fazi baroknog graditeljstva. U njezinom prizemnom dijelu se nalaze tri luka nejednakog raspona koji ga otvaraju prema ulici. U katnom dijelu nalaze se tri simetrična prozorska otvora. Ulično pročelje zgrade vrlo je jednostavno bez posebno izražene reljefne plastike. Tu zgradu podigao je Petar Milutinović, vinkovački brijač i vlasuljar koji je vrlo sistematično vodio zabilješke o Vinkovcima i Vinkovčanima tadašnjeg vremena te bio jedan od prvih vinkovačkih kroničara. U Vinkovce se doselio početkom 19. stoljeća. Pisao je bilješke pod naslovom „Dogascai mjestni i strani od godine 1804“. Njegove podatke o 1837. godini koristio je povjesničar dr. Josip Matasović u radu „U Vinkovcima prije jednog stoljeća“ objavljenom 1937. godine. Do II. svjetskog rata rukopis je bio u vlasništvu obitelji Čobanić. Gdje je sada nije poznato !? Možda vi znate !?

Aktualno

Vinkovčani su i 1972. planirali dodatno „ozeleniti” svoj omiljeni grad

Objavljeno

-

Napisao/la

    815 pregleda
FOTO: Facebook profil 'Vinkovci kroz povijest'

Ovaj se tjedan naveliko sadilo u Vinkovcima, a riječ je o motivaciji mladih i još mlađih u inicijativi Zasadi drvo, ne budi panj! u kojoj su sudjelovale Tehnička škola Ruđera Boškovića, Srednja strukovna škola Vinkovci i Katolički dječji vrtić Eden.

Zasukali su rukave, uhvatili štihaču i dvorišta svojih škola i vrtića ozelenili novim sadnicama koje im je donirala Poljoprivredno-šumarska škola, u suradnji s Upravom šuma Podružnica Vinkovci. Prilikom sadnje svi su bili složni u jednom – ako želimo sačuvati okoliš, spriječiti globalno zatopljenje, pa na samom kraju i živjeti u zdravijem i čišćem okruženju, već se danas moramo uhvatiti posla jer će sutra možda biti prekasno.

Istom su se mišlju vodili i Vinkovčani davne 1972. pri organizaciji „Akcija ozelenjavanja”. Naime, u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak u kojemu se navodi kako je tadašnje poduzeće „Komunalac” izradilo plan na osnovu obilaska terena u svih sedam mjesnih zajednica u Vinkovcima, u kojem su bile navedene vrste zelenila, troškovnici, potrebne količine sadnog materijala, ali i radovi koji se trebaju izvesti kako bi grad na Bosutu bio „ekološki prihvatljiviji” i ljepši za život.

Za navedeno su planirali izdvojiti 35 milijuna starih dinara, a kako novčanih sredstava nikad nema dovoljno, odlučili su u cijeli proces uključiti i građane. „…ali ti bi se troškovi mogli smanjiti, ako bi u akciji sudjelovali sami građani, omladina i pripadnici JNA”, istražio je kolega novinar dodavši kako bi se uključenjem mjesnih zajednica ukupan trošak mogao smanjiti za čak 6,5 milijuna starih dinara.

„Vjerujemo da će akcija ozelenjavanja naići na punu podršku građana i drugih faktora, te u potpunosti riješiti pitanje zelenila u Vinkovcima i na taj način gradu dati ljepši izgled. Sigurno je da značaj akcije ne smije biti uvjetovan financijskim sredstvima, koji nisu tako velika, da se ne bi mogla osigurati, jer su koristi ozelenjavanja višestruke i dobro poznate”, živjeli su ispred svog vremena te 1972. godine, kao da su znali koliko će velik problem planetu Zemlji predstavljati munjeviti razvoj industrijalizacije i urbanizacije.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovčani su 1993. predlagali novi praznik – Dan svinjokolja

Objavljeno

-

Napisao/la

    921 pregleda

Dolaskom hladnijeg vremena misli pravih Slavonaca uglavnom preokupira jedna stvar: Kako, kada i gdje će imati svinjokolju i napuniti svoje frižidere za zimu?

Uvijek se tu radi o više dana jer nije to akcija od nekoliko sati, kuće su ispunjene ljudima, mirisom svježeg mesa, na stolu su salenjaci i svježe istopljeni čvarci, a za sve je zadužen jedan majstor, odnosno mesar kojeg ostali članovi obitelji i prijatelji pomno slušaju jer on određuje koliko zasoliti meso, tko će miješati meso za kobasice, a tko biti mali od noža.

Iako je sve manje ljudi u Vinkovcima koji štuju ovaj stari običaj, oni koji su mu ostali vjerni i dalje sve rade onako kako su to radili naši stari. Tako je u kolumni Bać Jose u Vinkovačkom listu, 19. studenog 1993. opisano kako to izgleda prava slavonska svinjokolja: „Na svinjokolja se uvik strefi nekaki jarac pa moš o tom divanit pol godine. Sičam se daje prid petšest godina u Vrbanji moj pajtaš i imenjak Josa Krampus posolijo kobasice praškom za veš a kadse meso počelo pinit pita ga Snaš Eva Lovrina Josa što ti prvo pereš meso a tek potljam praviš kobasice.“

Dobro je poznato da su Slavonci narod izuzetno pozitivnog i vedrog duha, a isto je tako njihova specifičnost u činjenici da svaki odrađen posao moraju dobro zaliti s kojom čašicom rakije pa ne čudi da se ovakve situacije, ali u manjem obujmu, sigurno događaju i danas.

Nekada davno Dan Republike 29. studenog bio je neradni dan i to je bilo vrijeme u kojem se u većini domaćinstava odrađivala svinjokolja, a Bać Josa je predložio uvođenje novog praznika u Slavoniji, pa makar se on zvao dan svinjokolja – „Tolko se nakiselilo kupusa i spremilo graa da se pitam oćel bit dosta svinja da se sve to pojide. A gladni usta ima kolko oš.“

Koliko su pažnje pridavali ovom starom običaju potvrđuje i činjenica da je autor teksta davne 1993., sa svojim prijateljom, Tadijom Kostolomcem, htio objaviti oglas u Vinkovačkom listu „Koljem po kuća i nosim nožove telefon taj i taj“, ali plan im je imao veliku manu jer su već tada ljudi u gradu donosili polutke svinja sa sela, što njih dvojica nisu smatrali pravom svinjokoljom.

Spas su na tren pronašli u „Najdorfu“, ali sreća nije dugo trajala jer su mještani Novog Sela imali svoje mesare pa im, usprkos opisu „Cina umirena, posluga prva liga, a sve pokoljemo do mraka“ nisu bile potrebne usluge ovog osebujnog dvojca.

Nastavi čitati

Aktualno

Na Borincima davne 1969. u berbi jabuka sudjelovalo četiri tisuće berača

Objavljeno

-

Napisao/la

    1011 pregleda

Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.

Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.

„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.

A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.

FOTO: Vinkovački list, 7. studenog 1969.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 10 sati

Na klizalištu u Nijemcima u tri dana iznajmljeno više od 500 pari klizaljki

Advent u Nijemcima do sada je posjetilo više stotina posjetitelja koji su uživali u koncertima zabavne i tamburaške, ali i...

Aktualnoprije 11 sati

Dogovoren novi sustav PDV-a, ministar Marić upozorava kako se mora paziti na niz čimbenika

Uvođenje novih, sniženih stopa PDV-a u Hrvatskoj zahtijeva raspravu i dubinsku analizu prije bilo kakve odluke, rekao je u ministar...

Vijestiprije 12 sati

Na stručnoj praksi u španjolskoj Sevilli učili o konjima i cvijeću

Devet učenika Poljoprivredno šumarske škole Vinkovci, obrazovnih programa cvjećar, agrotehničar i poljoprivredni tehničar fitofarmaceut, bilo je dva tjedna na stručnoj...

Aktualnoprije 13 sati

Po dnevnu dozu vitamina C i D na vinkovačku tržnicu i pod zubatim suncem

Smrznuti obrazi, kape, rukavice, šal jutros su bili obvezna oprema na minusu koji je uz zubato sunce okupao vinkovačku tržnicu....

Aktualnoprije 16 sati

Župan Dekanić primio vinkovačkog MMA borca Maria Žgelu

Vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić danas je u maloj županijskoj vijećnici primio vinkovačkog MMA borca iz kluba Valens Maria Žgelu i...

Vijestiprije 16 sati

Na ovogodišnjoj 26. likovnoj radionici Dječjeg doma Sv. Ana sudjelovalo 7 umjetnika

„Ljubav je to s kojom se čovjek rodi, a ono što se dogodi na samoj radionici stvar je izazova i...

Aktualnoprije 17 sati

U Hrvatskoj zaražena nova 4751 osoba, 54 umrle

Koronavirus je u Hrvatskoj potvrđen kod nove 4751 osobe, a 54 zaražene su umrle u protekla 24 sata, priopćio je...

Aktualnoprije 18 sati

Jurio autocestom 239 km/h

Policijski službenici Postaje prometne policije Vinkovci su u ponedjeljak, oko 22 sata na autocesti Zagreb-Lipovac, kod čvora Spačva, zatekli vozača...

Najčitanije