U prosincu 2020. Europska komisija objavila je rezultate istraživanja stavova europskih potrošača. Za hrvatske potrošače osnovni kriterij pri izboru hrane je cijena jer je čak 54 posto ispitanika izabralo je taj kriterij kao najvažniji. Hrvatska se tako nalazi u grupi od 17 europskih zemalja čiji potrošači najviše gledaju cijenu, a mi smo provjerili što kažu Vinkovčani.

Hrvatska je jedna od onih zemalja koje cijenu gledaju kao najvažniji čimbenik prilikom izbora hrane.Od deset ponuđenih kriterija za hrvatske potrošače tek je na šestom mjestu podrijetlo hrane – za njega se opredijelio svaki treći ispitanik u Hrvatskoj, njih 32 posto. Profesor Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek, Boris Antunović, utemeljitelj i prvi ravnatelj Hrvatske agencije za hranu, kaže kako je taj rezultat istraživanja očekivan jer u Hrvatskoj mnogi ljudi štede na hrani, a slično je i u drugim manje razvijenim zemljama. “Kako od svojih prosječnih prihoda ljudi ne mogu pokriti sve potrebe svoje obitelji, logično je da trpi kvalitetna prehrana”, rekao je Antunović. Mi smo zato obišli nekoliko trgovina u našem gradu i provjerili što je Vinkovčanima važnije – cijena ili kvaliteta?

“Pazim na kvalitetu, ali te proizvode koji su bolji kupujem kad su na akciji. Primjerice, Faks, toaletni papir i mliječne proizvode kupujem kvalitetnije, ali pratim akcije. I ostale stvari pratim. Ipak mi je bitna kvaliteta robe, a ne neki bez veze proizvodi”, rekla nam je Vinkovčanka Mara Kurhelec. Isto razmišlja i Kristijan Tadić. Ističe kako, kada ima novca, uvijek prednost daje kvaliteti u odnosu na cijenu. “To se odnosi na sve proizvode, a posebno na hranu. U slučaju kada nemam novaca, opet bih radije kupio manje, ali kvalitetnije, makar bilo i skuplje”, napominje.

Kod jeftinijih proizvoda uvijek ostaje pitanje njihove kvalitete u odnosu prema onima bitno skupljima. Ako nešto košta puno manje, može se očekivati da ni kvaliteta neće biti ista, a to je ponekad i cijena ispod proizvođačke kvalitete proizvoda.

“Naravno da bih kupovao samo najkvalitetnije da imam novca, ali ga nemam, pa se moram zadovoljiti i ovim “lošijim” proizvodima. Iako skuplje ne mora nužno značiti i bolje, to kod prehrambenih namirnica nije baš tako, vidi se razlika”, istaknuo je 65-godišnji Mirko Tolić.