U Gradskom kazalištu „Joza Ivakić” Vinkovci jučer je predstavljen novi roman Ivane Šojat “Štajga ili put u maglu”. Romanu je prethodio tekst Ivane Šojat za predstavu „Štajga”, veliku uspješnicu vinkovačkoga kazališta.

“Ideja za ovu predstavu rodila se u Zenici na premijeri predstave “Fabrika”. Vladimir Andrić i ja gledali smo tu predstavu i obojica shvatili da svoju “fabriku” imamo i mi, samo što to nije “fabrika” nego naša “štajga”, naša željeznička stanica. Odluka je pala na Ivanu Šojat, a Ivana je napravila krasnu podlogu za predstavu”, istaknuo je Zdenko Rečić, ravnatelj Gradskog kazališta “Joza Ivakić”.

I tako je na poziv iz vinkovačkoga kazališta nastala drama “Štajga”, a onda i roman “Štajga put u maglu”, koji bi, kazala je autorica, nastao i da nije bilo poziva iz Vinkovaca, ali bi sigurno bio drukčiji.

“Roman bi nastao, ali bi sigurno bio obiteljskiji i ne bi nastao u ovoj formi da gospodin Rečić nije rekao: Ivana, hajdemo u tu pustolovinu, napraviti predstavu o Vinkovcima i o željeznici, o vlakovima, o svemu”, istaknula je Ivana Šojat, Osječanka, obiteljskom poviješću vezana i za željeznicu i za Vinkovce.

Kao i predstava i roman “Štajga ili put u maglu” posveta je željezničarima i onim Vinkovcima koji su bili jedno od najvećih željezničkih središta u jugoistočnoj Europi i vremenu kada su od željeznice živjele tisuće vinkovačkih obitelji, a vinkovački željeznički kolodvor bio žila kucavica grada. Isto tako, to je i roman o Hrvatskoj danas, o zemlji koju napuštaju mladi, o ljudima poput Andrije, šefa željezničkoga kolodvora u Vinkovcima, dragovoljca Domovinskoga rata, čovjeka uhvaćenoga u klopku svakodnevice opterećenoga i i svim promjenama na željeznici i obiteljskim problemima. U takvim okolnostima i “štajga” danas više nije ona “štajga” od nekada.

“Štajga za mene ima vrlo široko značenje. To je jedan mali svemir, mali svijet oko željezničkog kolodvora. To nije samo željeznički kolodvor. To je i poznati brico koji šiša na brzinu, to su i birtijaši, to su pjevačice, to je glazba, to su bureci usred noći… To je jedan svijet, jedan svemir koji je nažalost u nestajanju, kojeg se sjećamo mi koji smo stariji od negdje 75-og godišta. Ja bih voljela kada bi se ta neka vremena druženja, bliskosti ljudske, vratila”, istaknula je Ivana Šojat.

U programu koji je moderirala Zrinka Turalija Kurtak, sudjelovali su i Jasmin Novljaković, redatelj predstave “Štajga” i Seid Serdarević, direktor i glavni urednik Frakture, izdavača knjige.

“Uz glavnog junaka Andriju, njegovu suprugu, djecu i ostale likove, u ovom se romanu odjednom pred nama rastvara grad. Ja mislim da je taj grad u stvari glavni junak, ta željeznička postaja, to pražnjenje grada, ta tuga koja se osjeća, gdje sve ono što čitamo po novinama i gledamo na televiziji, u ovom romanu se pretače u jednu osobnu priču, u kojoj opet, koliko god bila tužna i sjetna, Ivana ostavlja završetak koji nam daje nekakvu moguću budućnost koja može biti svijetla”, rekao je Seid Serdarević istaknuvši kako autorica i u ovom romanu, a što pokazuje i predstava, daje izvrsnu karakterizaciju likova.

“Njezini likovi su životni, to su ljudi koje mi poznajemo, naši susjedi koji se pred nama pretvaraju sa svojim obiteljskim malim dramama u zapravo ozbiljne, velike ljudske drame”, kazao je Serdarević istaknuvši i kako Ivan Šojat nije tekst koji je osnova za dramu pretvarala u roman nego je na istim motivima gradila dva teksta i pokazala da se iz istih motiva mogu izgraditi dvije različite, a iste priče.