„Pitalo ga mnoštvo: “Što nam je dakle činiti?” On im odgovaraše: “Tko ima dvije haljine,
neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.”… Lk 3,10-11
“Ivan Krstitelj, pripremajući dolazak Mesije, propovijedao je u narodu koji je bio uvjerenja da hodi ispravnim putem, te da ne postavlja nikakvu zapreku Bogu i njegovu dolasku. No upravo tom narodu Ivan jasno poručuje: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!, promišlja o 3. nedjelji došašća vlč. Florijan Kvetek župnik Župe sv. Euzebija i Poliona, mučenika.
„U tom istom Božjem narodu ima mnogo nepripremljenih putova i staza, ima mnogo praznina i šupljina, ima mnogo uznositosti, kao i krivina i hrapavih cesta. Mnogi, koji ga slušahu, traže podrobniju informaciju, jer im je njegov poziv: „Pripravite put Gospodinu…“ ostao nejasan ili se pak nisu sami kanili upustiti u odjelotvorenje naviještene im riječi. Stoga upit istih: „Što nam je dakle činiti?” ukazuje ili na ozbiljnost u pripravi za Gospodinov dolazak ili pak želju za lakšim, bržim i kratkotrajnijim rješenjem.
ŠTO NAM JE ČINITI?
Ivane, što nam je činiti? Jesmo li spremni čuti njegov zahtjev koji je upućen svakome osobno? Za početak, imamo li dviju haljina? Ima li onih koji je nemaju? Jesmo li spremni biti odgovor kakav očekuje Ivan Krstitelj? Nije dovoljno reći da nekoga ljubimo, jer od takvih riječi se ne živi. Što vrijedi čovjeku koji traži pomoć ako mu odgovorimo da ga Bog ljubi, a ne damo mu da bude dostojan svojega čovještva? Vrijeme adventa je prekrasno vrijeme jer smo suočeni s pretečom našega Spasitelja, koji nam još jednom progovara kako se treba pripremiti, zapravo, kako treba živjeti. Posijani smo u ovo vrijeme i dan nam je zadatak da se ostvarimo kao slika Božja. Darovane su nam različite karizme, različiti darovi kako bi uljepšali ovaj svijet originalnošću vlastitoga života. A sva ta originalnost upotpunjuje se u veličini Boga i njegove ljubavi. Kako bi samo svijet izgledao kada bi svatko od nas kršćana svjedočio plodnost sjemena koja se skriva u svakome od nas. Još je malo ostalo do blagdana Božića. Pripremamo se na različite načine za taj blagdan. Netko će se pripremati vjernički, kršćanski, a netko, poganski. Koja je razlika? Zar zaista ne znate? Zaista nije važno koliko ćemo visok bor imati u ili pred svojom kućom. Nije važno što ćemo dati ili dobiti pod bor. Nije važno hoćemo li čestitati sretan ili blagoslovljen Božić. Nije važno hoće li biti purica ili neko drugo meso na jelovniku. Nije važno hoćemo li ili nećemo dobiti božićnicu. Nije važno kakvim ćemo jaslicama prispodobiti otajstvo Rođenja. Zaista, puno toga nije važno. A znamo li što je važno? Jesmo li pripravili put Gospodinu? Jesmo li mu dozvolili da u nama pronađe mjesto rođenja i boravka? Jesmo li primijetili da još uvijek ima sirotinje oko nas koja je potrebna naše djelotvorne ljubavi? Svjedočimo li svojim životom da nam je stalo do susreta s Novorođenim? Ulazimo u posljednji tjedan adventa. Dozvolimo, cijenjeni čitatelju, da barem ovaj tjedan čujemo i poslušamo Glas koji viče u pustinji. Iskoristite ovo vrijeme da budete uz svoje najmilije. Budite obitelji u kojima se prepoznaje Crkva u malom i koja neće biti škrta za davanje prostora Svetoj Obitelji.
Budimo narod u kojem se prepoznaje četrnaestoljetno kršćanstvo koji će tako i nadalje živjeti, dokle je to Božja volja. Budimo pojedinci u našem narodu koji ćemo u zajedništvu izgrađivati ovo društvo da bude radosnije, iskrenije, kršćanskije, da bude narod koji će se prepoznavati po ljepoti, vjeri, ljubavi i svemu onome na što nas potiče Ivan Krstitelj u nedjeljnom evanđelju, a i onakvi na što nas poziva naš jedini Spasitelj i Otkupitelj, Isus Krist”, poticajno poručuje vlč. Kvetek.
