Prvoga dana mjeseca studenog Katolička Crkva proslavlja svetkovinu Svih svetih, a sljedećeg dana blagdanom koji se naziva Dušni dan, spominje se svih vjernih mrtvih. Ova dva crkvena slavlja usko su povezana u svom teološkom značenju, pojašnjava vlč. mr. sc. Mario Brkić, župnik Župe sv. Ćirila i Metoda, slavenskih apostola u Vinkovcima.
“Naime, Kristova Crkva je istovremeno i zemaljska i nebeska. Ona opstoji i na zemlji i u nebu. Crkvu, osim nas živućih vjernika, ujedno čine i svi naši pokojnici, među kojima posebno mjesto zauzimaju sveci i svetice. Tako govorimo o putujućoj (to smo mi živi), trpećoj (to su naši pokojni u čistilištu za koje molimo) i proslavljenoj Crkvi (to su kanonizirani sveci i svetice)”, kaže podsjećajući kako okupljen narod Božji na svakom svečanom euharistijskom slavlju izgovara tekst Vjerovanja kojim, između ostaloga, izriče i svoju vjeru u „općinstvo svetih“.
“Ovaj članak vjere odnosi se na zajedništvo svih onih muževa i žena koji su svojim posvećenim životom svjedočili Isusa Krista dok su živjeli na ovoj zemlji, a koje je Crkva službeno proglasila svetima”, tumači nauk.
S obzirom na to da se broj proglašenih svetaca svake godine povećava, nije moguće spomenuti se svakoga pojedinačno na određeni datum u godini koja ima samo 365 dana. Informacije radi, broj kanoniziranih svetaca doseže više od 8.000, iznosi interesantan podatak vlč. Brkić dodajući kako je sveti papa Ivan Pavao II., za svoga pontifikata kanonizirao 482, Benedikt XVI. 45, a papa Franjo do sada više od 900 novih svetaca.
Crkva je, kaže, tako odlučila jednom godišnjom proslavom moliti za zagovor svih svetaca koji su dio proslavljene Crkve.
Za razliku od svetkovine Svih svetih, blagdan Dušnoga dana odnosi se na spomen svih vjernih mrtvih.
“Premda u našem narodu postoji već dugogodišnja tradicija pohoda groblja na svetkovinu Svih svetih, zapravo je Dušni dan onaj na koji se Crkva sjeća svih pokojnika. U svim crkvama svijeta toga dana svećenici su dužni slaviti svetu misu na nakanu za duše u čistilištu, dok na svetkovinu Svih svetih svoju nakanu prikazuju za povjereni im narod Božji”, saznajemo od župnika Župe sv. Ćirila i Metoda u Radićevom bloku.
Zagovor svih svetaca, kao i molitva za duše naših pokojnika, najočitiji su izvanjski znakovi kršćanske vjere u uskrsnuće, poručuje.
“Da ne vjerujemo da te duše i dalje žive, ne bismo za njih molili, prikazivali svete mise niti bismo njihove grobove ukrašavali cvijećem i svijećama. Naši izvanjski čini koje ćemo ovih dana izvršavati na svim grobljima naše su svjedočanstvo svijetu onoga što nam je Otac objavio po svome Sinu: da se jednom započeti život na zemlji proteže do u vječnost”, ohrabruje nas vlč. Mario Brkić u našoj tuzi za pokojnima.
