Ivan Treber (Virovitica, 1949. – Vinkovci, 2002.), već s pet godina ostaje bez oca, a s majkom, po struci bolničarkom, u Vinkovce je doselio 1964. godine. Svojim profesionalnim, ratnim i društvenim angažmanom dao je veliki doprinos gradu te stekao ugled među Vinkovčanima, ali i svima s kojima je surađivao.
“Ivan Treber bio je ugledan i vrijedan stručnjak, ratni predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Vinkovci, predsjednik Kriznog štaba općine Vinkovci, te prije svega drag i srdačan čovjek kojega su svi rado i sa zadovoljstvom susretali. I ono najvažnije, bio je obiteljski čovjek, oženjen s Katicom (rođ. Miletić) i otac troje djece, kćeri Dore i sinova Ivana i Tune”, stoji uvodno u obrazloženju prijedloga za nagradu Grada Vinkovaca.
Osmogodišnju je školu Ivan Treber završio u Đakovu, gimnaziju u Vinkovcima, a Elektrotehnički fakultet u Zagrebu. Za vrijeme Hrvatskog proljeća 1970./71. izabran je za predsjednika Zavičajnog kluba studenata općine Vinkovci u Zagrebu te je bio na čelu velike grupe bivših vinkovačkih gimnazijalaca koji su se kao studenti uključili u hrvatski ”masovni pokret” kojim se htjelo popraviti položaj SR Hrvatske u tadašnjoj Titovoj Jugoslaviji.
Nakon diplome od 1973. radio je kao nastavnik u današnjoj Tehničkoj školi Ruđera Boškovića, a od 1978. u poduzeću Graditelj na poslovima projektiranja i stručnog nadzora. Kao član HDZ-a, nakon prvih slobodnih i višestranačkih izbora 1990. izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Općine Vinkovci. Početkom Domovinskog rata na čelu je Kriznog stožera općine Vinkovci (1991.-1993.) te daje veliki doprinos obrani Vinkovaca: organizira rad civilnih službi u ratnim uvjetima, brine za opskrbu hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi, pomaže logistikom obranu Vukovara. Od 1993. član je Gradskog poglavarstva Vinkovaca. Od sredine 1993. do kraja 1994. radio je u tvrtki Boneb kao voditelj inženjeringa. Potom nakratko prelazi u Hrvatsku elektroprivredu u kojoj radi na izgradnji, uhodavanju i rukovođenju dizelske elektrane u Vinkovcima. Početkom svibnja 1995. postaje pročelnik Upravnog odjela za obnovu Vukovarsko-srijemske županije. Kao zapovjednik županijskog Stožera civilne zaštite bio je posebno angažiran u vrijeme ”Bljeska” i ”Oluje” 1995. godine. U tadašnje Ministarstvo razvitka i obnove prešao je 1997. godine. Jedan je od osnivača Centra za razvitak i obnovu Podunavlja gdje je radio kao zamjenik ravnatelja. Ujedno je bio i predsjednik Komisije za popis i procjenu ratnih šteta za VSŽ. Od lipnja 1998. godine do iznenadne smrti 16. prosinca 2002. godine, radio je kao pročelnik za gospodarstvo Grada Vinkovaca.
Stručni rad Ivana Trebera vrlo je bogat te je kao inženjer bio uključen projektiranje i nadzor više od 400 građevina različitih namjena. Bio je istaknuti član DAGIT-a Vinkovci gdje 1998. postaje član Predsjedništva, a 2002. predsjednik Nadzornog odbora. Bio je aktivan član i voditelj Odjela za gospodarstvo Matice hrvatske Vinkovci.
Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća u povodu Dana grada nagradu Grada Vinkovaca u ime obitelji primila je kćerka Ivana Trebera, Dora Mijaković.
“Kada razmišljam o tati, uz ona osobna sjećanja na njega koja nosimo mi kao obitelj, mogu reći kako je on za sve bio osoba od povjerenja koja je uvijek svima htjela samo dobro. Ova nagrada nam puno znači zato što je on toliko volio Vinkovce i sve što je radio, radio je za opće dobro. On je pripadao toj nekoj generaciji i krugu ljudi koji u sebi imaju usađen stav da je važan prosperitet svih, a ne samo pojedinaca i on je bio takav u svemu što je radio. Bio je obiteljski čovjek i volio je svoju obitelj, ali je isto tako volio i Vinkovce bez ikakve zadrške i to je pokazao i tijekom rata i u svemu što je radio”, rekla nam je Dora Mijaković.
Za svoj rad Ivan Treber nagrađen je brojnim priznanjima i odlikovanjima od kojih se mogu izdvojiti: Spomenica Domovinskog rata, Medalja Oluja, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera, Red Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića, Spomen medalja Vukovar.