Lijeska, biljka koja je među poljoprivrednicima, ali i onima koji žele dodatno zaraditi na kulturama koje ne zahtijevaju velike zemljišne površine sve popularnija, polako stiže i u naše krajeve. Naime, sve je više površina pod tom kulturom, koja je iznimno tražena i cijenjena u proizvodnji kolača i čokolada. Za proizvodnju lješnjaka tako se interesiraju i naši poljoprivrednici, među kojima je i Rudolf Ač iz Vinkovaca, koji uz 140 hektara svoje zemlje i zemlje u zakupu gdje sije uobičajene poljoprivredne kulture, ima i hektar posađenih lješnjaka. U vinkovačkom kraju prve je lješnjake, još prije 16-17 godina, zasadio danas pokojni, Drago Kanazir i sada je tu, na južnoj periferiji grada, veća plantaža te kulture. Na području Vinkovaca postoji desetak proizvođača lješnjaka na površinama od pola do dva hektara, a u vukovarskom kraju, kod Bogdanovaca, nalazi se i jedna veća plantaža od oko 10 hektara, čiji je vlasnik poduzetnik iz Zagreba.
“Odmah nakon što sam vidio da je Kanazir zasadio prve lješnjake u našem kraju, zainteresirao sam se i dvije godine nakon njega, lješnjake sam posadio i ja. Na našem salašu na sjevernoj periferiji Vinkovaca, bio je komad zemlje premali za obradu našom postojećom velikom mehanizacijom namijenjenom velikim površinama, pa smo odlučili tu posaditi lješnjak čija je proizvodnja, u to vrijeme, bila kod nas praktički u povojima. Sadnice smo nabavili od najpoznatijeg uzgajivača lješnjaka, Vlade Moulisa, poljoprivrednika iz Daruvara i zbog boljeg uzgoja posadili smo tri vrste, istarski duguljasti, rimski i haleški. Zasadili smo 320 stabala i toliko ih je i danas. Urod ove godine je prilično dobar, za razliku od prošle. Visina uroda ovisi o vremenskim uvjetima pa tako varira od godine do godine”, priča Rudolf Ač. Napominje da je suša najveći neprijatelj lješnjaka, te da urod ovisi i o brizi o stablima tijekom cijele godine, što podrazumijeva orezivanje, uklanjanje samoniklih mladica, održavanje travnjaka ispod njih, špricanja. “Za skupljanje, šuškanje i čišćenje lješnjaka postoje razni strojevi, no mi se nismo upustili u nabavku tih vrlo skupih strojeva, jer ne planiramo proširivati proizvodnju pa sve te operacije radimo ručno”, ističe kaže Rudolf, čija je cijela obitelj, supruga Marica, sin Tibor, kćerka Marijana, snaha Suzana, zet Jurica, a ponekad i četvero unučadi, uključena u poslove oko lješnjaka. Sve ove godine, najveći dio uroda isporučuje kupcu koji lješnjake dalje plasira u Njemačku pa se nada da će tako biti i ove godine. Jedan dio lješnjaka očistiti će za maloprodaju na kućnom pragu i pokušati prodati po cijeni koja je godinama ista, a iznosi 60 kuna za kilogram jezgre. Prodaja lješnjaka u ljusci ipak je manje isplativa, pa se mnogi odlučuju za čišćenje i prodaju jezgre. Inače, najveći nasadi lješnjaka u Hrvatskoj su kod Daruvara u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji gdje se nalaze velike plantaže od 300 i 400 hektara. Lješnjaku naime više odgovaraju blago brdoviti tereni, a voli i dovoljno vlage, jer suša ga može uništiti. Lijeska je grmolika biljka rasprostranjena u Europi i zapadnoj Aziji i daje ukusne i nutritivno bogate plodove. Plod je vrlo popularan u svijetu i nalazi se u mnogim receptima kolača i torti, a i u proizvodima od kojih je, čokolada najpoznatiji. U svijetu se godišnje proizvede 800 tisuća tona lješnjaka. Lješnjaci spadaju u namirnice razmjerno, bogate kalorijama, sadrže proteine, dobar su izvor minerala mangana, bakra, magnezija fosfora i željeza, bogati su vitaminima E, B i folnom kiselinom, a imaju i ljekovita svojstva.
