Uskrs je prava svetkovina, a uz kojega se vežu i razni običaji. Slavonci vole tradicionalne vrijednosti, a danas ih naši stariji rado prepričavaju prisjećajući se vremena kad je sve bilo jednostavnije. Šokica Manda Kolar rodom je iz Orolika, a u Vinkovce se preselila kad se udala. Iako ima 75 godina, sjećanja na djetinjstvo ne blijede te su nam ona i članovi KUD-a Izvor ispričali kako se nekada dočekivao najznačajniji kršćanski blagdan.
Za vrijeme korizme, svih 40 dana bio je strogi post, a kako kaže Manda, iskuhavalo se u pepelu svo suđe. Nisu jeli ribu, niti je bilo toliko ribe kao danas, već kruh, kojega su često posipali vodom i šećerom, krumpir kuhan u slanoj vodi ili pečeni, paradajz juha i tjestenina. Na križni put išli su s upaljenim svijećama i istinski se pripremali za ovaj blagdan.„Križni put za mene je kalvarija kad osjetim taj uskrsni duh i pripremam se za Uskrs, a tako sam učila i moju djecu”, kazala je.
Na Cvjetnicu su se brali narcisi, šafrani, mrazovke, ljubičice koji bi stavili u vodu da prenoće pa bi se na cvjetnu nedjelju svi umivali u cvijeću, posebice djevojke i dečki kako bi bili lijepi kao cvijeće, a u crkvu nisu nosili maslinove grančice, jer ih nije bilo, već cica-mace. Stariji članovi KUD-a Izvor nadovezali su se na ovu priču te i oni rekli kakvog se običaja za Cvjetnicu sjećaju, što je i scenski prikazali mlada grupa KUD-a kako bismo imali osjećaj kako je to „izvorno” izgledalo. „Nekada su se djevojčice oblačile u skutarice za vrijeme Uskrsa. Nedjeljom ujutro, na Cvjetnicu išli smo nabrati mladu travu i djetelinu te išli od kuće do kuće i kitili bunare i pjevali pjesmicu „Kiti kiti bunar Jelo, dobih jajce bijelo, ja uranih na Cvjetnicu, dobih jaje u korpicu” nakon čega bi bunar posipali travom”, prepričali su.
Gazdarica kuće, dodaju, većinom mama, izašla bi van i u korpicu stavila jedno jaje, ovisno o tome koliko je djece bilo. „Na Veliki četvrtak vezala su se zvona, dok su se na Veliku subotu odvezivala, nakon čega bi i zvonila. Nitko nije nosio svjetlu odjeću, već se nosilo tamno kad su išli u crkvu”, nastavila je priču Manda.
Na Veliku subotu djeca su išla na livadu, brala se djetelina i pravilo gnijezdo koje bi okitili. „Mame i tate, kriomice bi, dok djeca spavaju odnijeli poklone za koje bi rekli da ih je donio zeko. Čak su ga znali baciti u djetelinu, a mi kao djeca smo znali trčati i tražiti jer je zeko izgubio ono što je donio. Bilo je lijepo, dok toga sad više nema. Sad djetetu daš jaje, on čeka što će još dobiti i baci dobiveno jaje, ništa mu to ne znači. Nama su jedno jaje i jabuka puno značili i uveseljavali nas. Mi smo sa svime što smo dobili bili zadovoljni, a sad svatko čeka neki novac”, kazala je.
Ujutro na Uskrs bi nosili hranu na blagoslov kako bi bio spreman uskrsni stol. U što ljepšoj ‘miljetom’ ukrašenoj ‘korpici’ nalazili su se šunka, kobasica, hren, kuhana jaja, mladi luk i kruh koji se posebno pekao baš za posvetu, a kad bi došli kući i donijeli blagoslovljeno, svi u obitelji bi podijelili hranu s posvete. Jaja su se, pričaju članovi Izvora, najčešće bojala u lukovici jer nije bilo puno boja kao što ima danas, a šarali su ih pomoću voska. Jajima bi se kucali kako bi se vidjelo čije je najjače, dok su najtvrđa jaja bila od perlinke, odnosno bisernice te bi njezina jaja odnosila najviše pobjeda.
Neki od ovih običaja su se zadržali, dok će većinu moći samo sa smiješkom prepričavati. Ipak, kroz kulturno umjetničko društvo generacije čije vrijeme tek dolazi mogu naučiti puno o tradicijskim vrijednostima koje uvijek treba spominjati.
