Godine istraživanja, proučavanja i ustrajnosti, ali i bezrezervne ljubavi, u dvorište obitelji Malenica dovele su pravo malo carstvo sukulenata. Iva, Antonija i Verica ni same ne znaju koliko ih točno imaju, novi se rađaju iz dana u dan, no u jedno su sigurne – nema boljeg nego ‘uprljati ruke’ kako bi svakoj biljci dali ono što joj je potrebno.
Spremno su nas ove tri dame, uz kavu i nestrpljenje da pokažu svoje blago, dočekale u Tordincima na adresi J. J. Strossmayera 25, gdje jednom kad dođete nećete tako brzo htjeti otići – tvrdimo bez zadrške. Oko 125m² plastenika ispunjenim sukulentima, nešto manje od 500 vrsta i otprilike 100 tisuća jedinki, raznih boja i veličina, oduševit će i one koji uopće ne znaju što su sukulenti. No, naše sugovornice sve će vam detaljno objasniti. Mlađa Iva i starija Antonija te majka Verica kažu kako je sve počelo prije četiri godine kada je Antonija, koja je tada živjela u Zagrebu, svoje sukulente donosila mami ‘na čuvanje’.
„Htjela sam svoj stan oživjeti biljkama, a kako nigdje nisam imala pristup jugu i svjetlu koje je potrebno sukulentima, zaključila sam da ih je najbolje pustiti kod kuće na otvorenom. Mama je to prihvatila te i sama shvatila koliko je to zabavno, osobito jer je prije imala jako puno sobnih biljaka”, priča nam Antonija, pokretačica ideje koja danas živi pod brendom Succulent Chubbies. Nakon 15 godina života u glavnom gradu Antonija se vratila kući u svoje Tordince te se s mamom i sestrom objeručke prihvatila izazova zvanog sukulenti. Inače se bavi programiranjem, pa može raditi i od kuće. Tata je podrška ‘iz daleka’, a treća kći i sestra u Irskoj.
Svaka od njih ima svoju ulogu u uzgoju i njezi, jedna bez druge ne mogu, a trzavica, onih bezazlenih obiteljskih, nema ni na vidiku. „Odlično funkcioniramo kao ekipa, slažemo se i nadopunjujemo, nemamo pritisak i stres kao na drugim poslovima, nema šefa nego sve radimo dogovorom”, dodaje Iva koja će uskoro na polaganje za fitosanitarni certifikat potreban da sa svojim sukulentima izađu na europsko tržište. Iva je diplomirala na Poljoprivrednom fakultetu što je dobro došlo za posao, a iako, kaže, nije bila toliko zainteresirana za cvijeće nego za marketing, bez njezinih slika i marketinških vještina sve bi bilo puno drugačije.
Mami Verici, inače frizerki koju su sukulenti ‘oživjeli’ taman kada je ostala bez posla, trebalo je neko vrijeme da se navikne na njih, na cijeli sustav drugačiji od onoga što je dosad znala. „Bilo mi je neobično postupati s njima – ne zalijevaj, pusti ih, skupljaj listiće…Mislila sam da će to biti jako teško, ali na kraju je super”, kaže Verica koja je u ovoj obiteljskoj ekipi zadužena za promociju i komunikaciju s ljubiteljima sukulenata iz svih dijelova Hrvatske, ali i inozemstva.
Niti jedan dio ovog posla, složne su, nije im težak. Gotovo svako svoje slobodno vrijeme provode u nekom od tri plastenika, presađuju ih, propagiraju, pripremaju za ovosezonsku prodaju. Interesa ima, a ovih dana zaživjela je i web stranica za lakšu komunikaciju s kupcima. Nadaju se i kako će moći otvoriti vrata cijeloj Europskoj uniji te uspješno konkurirati drugim državama koji ih uzgajaju, osobito jer se mogu pohvaliti i ukopanim plastenikom uz pomoć kojega su troškove grijanja sveli na minimum. ”Jedne smo od rijetkih u Hrvatskoj koje uzgajaju samo sukulente, ali mislimo da smo jedine koje imaju ovoliki broj vrsta. Imamo ih oko 500, a nas zanima 2000”, zaključile su žene Malenica.
Slike govore više od tisuću riječi pa donosimo malu galeriju Succulent Chubbies:
