Ulazimo u sezonu krpelja, opasnih nametnika koji prenose razne bolesti. Boravkom na otvorenom lako možemo pokupiti “neželjenog gosta”, a posebno su ugroženi i naši kućni ljubimci. Bolesti koje neki prenose mogu, ako se ne otkriju na vrijeme, biti opasne za život, stoga oprezno ako svog ljubimca vodite u šetnju u prirodu.

Martina Lazor iz Veterinarske stanice Vinkovci ističe kako se zbog promjene klime sve poremetilo, pa krpelje na kućnim ljubimcima možemo pronaći tijekom cijele godine, čak i zimi. Već su imali nekoliko zabilježenih slučajeva, a iako ih najčešće pronađu na psima, znaju ih pokupiti i mačke. Stoga je zaštita od izuzetne važnosti.

“Na tržištu postoje ogrlice, ampule, tablete, sprejevi, praškovi i šamponi. Sprejevi, šamponi i praškovi nisu trajna zaštita protiv buha i krpelja jer oni djeluju tako da trenutno ubiju parazite, pa novi kontakt znači ponovni dolazak na životinju. Ti preparati se preporučuju kod štenaca i mačića koji nemaju dovoljnu težinu i dob da bi primili trajniju zaštitu. Ogrlice, ampule i tablete su trajnija zaštita, što znači da djeluju minimalno tri tjedna, ovisno koji ste preparat uzeli”, pojasnila nam je Martina dodavši kako izbor preparata ovisi o vrsti životinje, njezinom temperamentu, osjetljivosti i slično. Zaštitu protiv vanjskih parazita treba redovito stavljati, a dodaje kako biljni preparati poput lavande i eteričnih ulja slabo ili nimalo ne djeluju na prevenciju.

Krpelji prenose piroplazmu, bolest raspadanja crvenih krvnih zrnaca koja može biti smrtonosna ako se ne počne liječiti na vrijeme i zato bi bilo idealno psa pregledati nakon svake šetnje jer i pri minimalnom boravku na otvorenom prostoru postoji šansa da se krpelj uhvati za ljubimca. Najčešće ih pronalazimo na zelenim površinama, u šumi, među grmljem, a u urbanim sredinama parkovima, živicama, vrtovima i kućnim dvorištima. Krpelji ne mogu skakati niti letjeti, ali mogu detektirati vibracije, toplinu, vlažnost, miris i zadah životinje.

U svom razvoju prolaze kroz četiri faze: jajašce, ličinka, nimfa, odrasli krpelj. Ženka krpelja odloži približno 1000 jajašaca u gnijezdo u gustoj travi uzdignutoj od tla koja se izlegu za dva tjedna. Ličinke izgledaju kao mali krpelji i nakon valjenja popnu se na raslinje i čekaju svoj prvi obrok. Najčešće se hrane na malim glodavcima, psima, mačkama, pa i na čovjeku. Kada se napiju krvi, vrate se u okolicu. Nakon hranjenja preobraze se u sljedeći oblik – nimfu, koje kreću u lov na novog domaćina. Zrela nimfa nakon zadovoljavajućeg obroka krvi otpadne s domaćina i preobrazi se u odraslog krpelja, koji opet mora naći novog domaćina. Nakon svakog hranjenja ženka se pari i započinje novi razvojni krug odlaganjem jajašaca u gnijezdo na tlu; to može biti odgođeno na nekoliko tjedana dok se ne jave povoljni klimatski uvjeti. Krpelji svoju žrtvu ne traže aktivno, nego na vlatima trave, granama i listovima grmlja čekaju pronalazak domaćina – životinje ili čovjeka.

Ukoliko se nađe krpelj na kućnom ljubimcu, treba ga izvaditi, no važno je biti oprezan i voditi računa o nekoliko stvari.

“Bitno je krpelja nikada ne rotirati, nego ga uzeti prstima ili pincetom i izvaditi ga u smjeru u kojemu je zaboden. Krpelji nemaju glavu nego se u tijelo zabodu usne i čim ga okrećemo otkinut će se usne i ostat će u koži. Ako vlasnici ne znaju izvaditi krpelja ili ih je strah da ga neće cijelog izvaditi, uvijek mogu doći u bilo koju veterinarsku ambulantu”, napominje veterinarka.

Kada se krpelj uhvati za psa, bolest se ne prenosi odmah, već je potrebno proći od 24 do 36 sati od ugriza da se krv psa inficira. Prema tome, što se prije krpelj pronađe i ukloni, veća je vjerojatnost da se pas neće zaraziti nekom od opasnih bolesti. Najčešća mjesta na kojima se krpelji nastanjuju na tijelu psa su glava, vrat, uši, prepone, analno područje i šape.