Za Mješoviti pjevački zbor “Sv. Cecilija” vinkovačke župe sv. Euzebija i Poliona nekoliko događanja obilježava kraj kalendarske godine, koji za njih znači i ulazak u veliku obljetničku 2025. godinu u kojoj će obilježiti 100 godina djelovanja.
S krajem godine za zboraše najstarijega vinkovačkog crkvenog zbora posebna je čast bila sudjelovati na misnom slavlju na Memorijalnom groblju u Vukovaru, na kojemu su na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara animirali liturgijsko pjevanje. Uslijedilo je i sudjelovanje na proslavi blagdana sv. Cecilije, zaštitnice crkvenih zborova, pjevača i glazbenika, koja je u Vinkovačkom dekanatu održana u Župi Bezgrešnog srca Marijina u Novom Selu.
Ono za što se sada pripremaju je tradicionalni božićni koncert koji će biti održan na Stjepanovo, 26. prosinca, nakon mise u 10:30.
Posjetili smo ih na jednoj od proba, koje redovito održavaju utorkom i četvrtkom tijekom cijele godine, a bila je to prilika i za razgovor o tome što to znači biti članom crkvenoga zbora. Voditeljica Dubravka Vukovarac kaže nam kako je u zbor došla 2000. godine kao orguljašica, a od 2014. godine je i orguljašica i dirigentica.
,,Dobra smo ekipa i jako se lijepo slažemo. Svi smo mi tu vezani uz crkvu. U zboru imamo članove koji pjevaju praktički cijeli svoj život, 40, 50, 60 godina i naravno one mlađe. Raspon godina je od 25 do 75, a kao voditeljica sretna sam što imamo dosta muških članova jer puno mješovitih zborova ima problem nedostatka muških glasova. Članovi nam uglavnom dolaze preko privatnih poznanstava, a uz to što vole pjevati doista moraju imati i sluha jer je repertoar ozbiljan i zahtijevan, moraju imati volju za vježbanje i biti spremni na jednu obavezu jer su probe tijekom cijele godine utorkom i četvrtkom, a nekada i malo pojačano kada imamo neke posebne nastupe. Tako da onaj tko razmišlja da nam se priključi treba biti ozbiljan i treba to shvatiti kao jednu obavezu. Ali uz obavezu, ja vjerujem da je svim mojim pjevačima, kao i meni, biti u zboru prije svega zadovoljstvo“, ističe Dubravka Vukovarac.
Irena Kelemen kaže nam kako je ove godine napunila 45 godina u zboru.
“Potječem iz obitelji gdje su svi glazbeno obrazovani i ja od malih nogu pjevam i išla sam u glazbenu školu. Inače, u zboru nas ima dosta koji to obiteljski nasljeđujemo. Moja mama je pjevala, zapravo njih je bilo sedam sestara i sve su pjevale u ovom crkvenom zboru, pjevala je i sestrična, evo i sad bratić pjeva, moja kći je pjevala. Kako je moja mama pjevala, tako sam i ja vrlo rano došla u zbor, s 13 godina. Vrlo kratko sam bila u dječjem zboru i evo već 45 godina pjevam u velikom zboru. To je jedna posebna ljubav, prije svega prema Bogu i onda prema pjevanju, a zbor je za mene kao jedna velika obitelj. Crkveni zbor i pjevanje u zboru jednostavno mi je ispunilo život. Probe, druženje, pjevanje na misi, putovanja, nastupi, sve to daje jedan poseban predivan osjećaj, srce je ispunjeno i stvarno mogu reći to je moj život, od malih nogu“, ističe Irena Kelemen.
Martin Mišković, dugogodišnji predsjednik, u zbor dolazi 1963. godine kao 14-godišnjak. U crkvi sv. Euzebija i Poliona u Zboru gospođa, koji je djelovao jedno vrijeme, pjevala je njegova majka, a u zboru Sv. Cecilija obje sestre, u zboru se dogodila i ljubav i brak sa suprugom Majom, u zboru su pjevala oba sina, a stariji pjeva i danas.
“Bio sam živo dijete i u školi nikada nije bilo problema s učenjem i ocjenama, ali s vladanjem je bilo, sve do ulaska u zbor. Bio sam tinejdžer, a ovdje su me kao ravnopravnog člana primili ljudi od kojih su neki bili i osnivači zbora i ja sam se tu jednostavno pronašao. Zato uvijek kažem da zbor nije samo pjevanje nego zbor ima i svoju socijalnu ulogu, ali i odgojnu ulogu, barem u mom slučaju. To je jedno prekrasno druženje, to su prijateljstva, to je niz brakova poteklih iz zbora“, ističe Martin Mišković.
Sreća je, kaže, i to što je od samoga osnutka uvijek bilo dobrih voditelja, koji su znali i izabrati repertoar i uvježbati ga s pjevačima.
“I danas imamo perfektnu voditeljicu koja ja završila orgulje na Institutu za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu tako da jako dobro poznaje i orgulje i liturgiju i ima veliku volju za raditi s nama. I sve čuje. Nas trideset pjeva i ona svakog od nas čuje i ispravlja ako nešto nije u redu”.
Inače, kroz dugu povijest od osnutka 1925. godine niz je istaknutih imena kada je riječ o vođenju i uvježbavanju zbora, od Franje Barca, Duška Marčelje, Anđelka Trišlera i Josipa Zalara do Zdenke Janoši i Irene Mikloš te časnih sestara Svetog križa: Milene Bebić, Klementine Franc i Mirele Štraub. Dubravka Vukovarac dirigentsku palicu preuzela je od Branke Domaćinović, koja je zbor vodila punih 40 godina.
Veliku potporu zbor je uvijek imao od svojih župnika, među kojima ističu vlč. Pavla Matijevića, jednog od osnivača zbora, preč. Josipa Pavlovića koji je o zboru vodio brigu 34 godine te mons. Tadiju Pranjića, koji je o zboru vodio brigu 38 godina. Sadašnji župnik, vlč. Florijan Kvetek, brigu o zboru preuzeo je dolaskom u Župu sv. Euzebija i Poliona u kolovozu 2022. godine.
Recimo i to kako je u studenom 1925. godine u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Vinkovcima, danas sv. Euzebija i Poliona, prvo osnovan ženski zbor, koji već u studenom 1926. godine postaje mješoviti zbor.
Osim redovitog pjevanja na nedjeljnim i blagdanskim misama, zbor nastupa na smotrama pjevačkih zborova. Pjevali su u brojnim mjestima Đakovačko-osječke nadbiskupije i izvan nadbiskupije. Uz nastupe u Hrvatskoj bilježe i one u inozemstvu, u Italiji, Mađarskoj, Slovačkoj, Austriji, Poljskoj, Bosni i Hercegovini, Vojvodini, Njemačkoj i Francuskoj.
Danas zbor broji 40-ak stalnih članova različitih godina i zanimanja, koji, ističu, ulažu trud uvježbavajući i održavajući repertoar od jednostavnih do vrlo složenih zborskih pjesama, koje pjevaju na slavu Božju i radost svojih župljana.