Za Mješoviti pjevački zbor “Sv. Cecilija” vinkovačke župe sv. Euzebija i Poliona nekoliko događanja obilježava kraj kalendarske godine, koji za njih znači i ulazak u veliku obljetničku 2025. godinu u kojoj će obilježiti 100 godina djelovanja.
S krajem godine za zboraše najstarijega vinkovačkog crkvenog zbora posebna je čast bila sudjelovati na misnom slavlju na Memorijalnom groblju u Vukovaru, na kojemu su na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara animirali liturgijsko pjevanje. Uslijedilo je i sudjelovanje na proslavi blagdana sv. Cecilije, zaštitnice crkvenih zborova, pjevača i glazbenika, koja je u Vinkovačkom dekanatu održana u Župi Bezgrešnog srca Marijina u Novom Selu.
Ono za što se sada pripremaju je tradicionalni božićni koncert koji će biti održan na Stjepanovo, 26. prosinca, nakon mise u 10:30.
Posjetili smo ih na jednoj od proba, koje redovito održavaju utorkom i četvrtkom tijekom cijele godine, a bila je to prilika i za razgovor o tome što to znači biti članom crkvenoga zbora. Voditeljica Dubravka Vukovarac kaže nam kako je u zbor došla 2000. godine kao orguljašica, a od 2014. godine je i orguljašica i dirigentica.
,,Dobra smo ekipa i jako se lijepo slažemo. Svi smo mi tu vezani uz crkvu. U zboru imamo članove koji pjevaju praktički cijeli svoj život, 40, 50, 60 godina i naravno one mlađe. Raspon godina je od 25 do 75, a kao voditeljica sretna sam što imamo dosta muških članova jer puno mješovitih zborova ima problem nedostatka muških glasova. Članovi nam uglavnom dolaze preko privatnih poznanstava, a uz to što vole pjevati doista moraju imati i sluha jer je repertoar ozbiljan i zahtijevan, moraju imati volju za vježbanje i biti spremni na jednu obavezu jer su probe tijekom cijele godine utorkom i četvrtkom, a nekada i malo pojačano kada imamo neke posebne nastupe. Tako da onaj tko razmišlja da nam se priključi treba biti ozbiljan i treba to shvatiti kao jednu obavezu. Ali uz obavezu, ja vjerujem da je svim mojim pjevačima, kao i meni, biti u zboru prije svega zadovoljstvo“, ističe Dubravka Vukovarac.
Irena Kelemen kaže nam kako je ove godine napunila 45 godina u zboru.
“Potječem iz obitelji gdje su svi glazbeno obrazovani i ja od malih nogu pjevam i išla sam u glazbenu školu. Inače, u zboru nas ima dosta koji to obiteljski nasljeđujemo. Moja mama je pjevala, zapravo njih je bilo sedam sestara i sve su pjevale u ovom crkvenom zboru, pjevala je i sestrična, evo i sad bratić pjeva, moja kći je pjevala. Kako je moja mama pjevala, tako sam i ja vrlo rano došla u zbor, s 13 godina. Vrlo kratko sam bila u dječjem zboru i evo već 45 godina pjevam u velikom zboru. To je jedna posebna ljubav, prije svega prema Bogu i onda prema pjevanju, a zbor je za mene kao jedna velika obitelj. Crkveni zbor i pjevanje u zboru jednostavno mi je ispunilo život. Probe, druženje, pjevanje na misi, putovanja, nastupi, sve to daje jedan poseban predivan osjećaj, srce je ispunjeno i stvarno mogu reći to je moj život, od malih nogu“, ističe Irena Kelemen.
Martin Mišković, dugogodišnji predsjednik, u zbor dolazi 1963. godine kao 14-godišnjak. U crkvi sv. Euzebija i Poliona u Zboru gospođa, koji je djelovao jedno vrijeme, pjevala je njegova majka, a u zboru Sv. Cecilija obje sestre, u zboru se dogodila i ljubav i brak sa suprugom Majom, u zboru su pjevala oba sina, a stariji pjeva i danas.
“Bio sam živo dijete i u školi nikada nije bilo problema s učenjem i ocjenama, ali s vladanjem je bilo, sve do ulaska u zbor. Bio sam tinejdžer, a ovdje su me kao ravnopravnog člana primili ljudi od kojih su neki bili i osnivači zbora i ja sam se tu jednostavno pronašao. Zato uvijek kažem da zbor nije samo pjevanje nego zbor ima i svoju socijalnu ulogu, ali i odgojnu ulogu, barem u mom slučaju. To je jedno prekrasno druženje, to su prijateljstva, to je niz brakova poteklih iz zbora“, ističe Martin Mišković.
Sreća je, kaže, i to što je od samoga osnutka uvijek bilo dobrih voditelja, koji su znali i izabrati repertoar i uvježbati ga s pjevačima.
“I danas imamo perfektnu voditeljicu koja ja završila orgulje na Institutu za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu tako da jako dobro poznaje i orgulje i liturgiju i ima veliku volju za raditi s nama. I sve čuje. Nas trideset pjeva i ona svakog od nas čuje i ispravlja ako nešto nije u redu”.

Veliku potporu zbor je uvijek imao od svojih župnika, među kojima ističu vlč. Pavla Matijevića, jednog od osnivača zbora, preč. Josipa Pavlovića koji je o zboru vodio brigu 34 godine te mons. Tadiju Pranjića, koji je o zboru vodio brigu 38 godina. Sadašnji župnik, vlč. Florijan Kvetek, brigu o zboru preuzeo je dolaskom u Župu sv. Euzebija i Poliona u kolovozu 2022. godine.
Recimo i to kako je u studenom 1925. godine u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Vinkovcima, danas sv. Euzebija i Poliona, prvo osnovan ženski zbor, koji već u studenom 1926. godine postaje mješoviti zbor.
Osim redovitog pjevanja na nedjeljnim i blagdanskim misama, zbor nastupa na smotrama pjevačkih zborova. Pjevali su u brojnim mjestima Đakovačko-osječke nadbiskupije i izvan nadbiskupije. Uz nastupe u Hrvatskoj bilježe i one u inozemstvu, u Italiji, Mađarskoj, Slovačkoj, Austriji, Poljskoj, Bosni i Hercegovini, Vojvodini, Njemačkoj i Francuskoj.

Danas zbor broji 40-ak stalnih članova različitih godina i zanimanja, koji, ističu, ulažu trud uvježbavajući i održavajući repertoar od jednostavnih do vrlo složenih zborskih pjesama, koje pjevaju na slavu Božju i radost svojih župljana.









