Nedovoljno istražena, no prijeteća i sveprisutna infektivna bolest, koja je paralizirala čovječanstvo na početku trećeg desetljeća 21. stoljeća, kroji sudbinu životima, gospodarstvima, navikama. COVID – 19 ne događa se nekom drugom. Usprkos brojnim teoretičarima zavjere, medicinski djelatnici složni su – bolest postoji, a stanje pacijenta može se zakomplicirati u minuti. Jednako, neki ju prehodaju bez simptoma.
Ivan Lion, Vinkovčanin u najboljim godinama, prije četiri mjeseca završio je u vinkovačkoj bolnici na COVID odjelu. Ništa nije ukazivalo na teške simptome, svjedoči. „Temperatura 37,5, no ne svaki dan. Na prvi dojam, jača prehlada. Do večeri pred izlazak iz izolacije kada mi je doslovno, u momentu pozlilo i ostajem bez zraka. Supruga Marina, također COVID pozitivna, pozvala je Hitnu pomoć,” prisjeća se Ivan koji je sljedećih nekoliko dana zadržan u bolnici s upalom pluća na terapiji antibioticima i kisikom. Dobio ga je već u sanitetskom vozilu, no krvni tlak je divljao (210/110). Medicinsko osoblje ga je stabiliziralo. Danas je u skupini oporavljenih. Marina Lion je, kako kaže, završila s ružnijom kliničkom slikom i obostranom upalom pluća, no ipak na kućnoj njezi jer je samostalno disala. „Dan na odjelu bolje ne opisivati. Ljudi koji se bore za zrak, na kisiku. Ne želim ikome da to vidi da bi povjerovao.” Nakon što je doživjela kako se bolest u sekundi zakomplicira, živjela je u strahu za svaki udisaj jer se i dvoje bolesne maloljetne djece također liječilo kući. Naime, kći tinejdžerica imala je blaže simptome, dok je mlađi sin bio pozitivan, no potpuno asimptomatski. „Naša djeca su srećom to brže prebrodila, ali su strahovala nad nama. Mama, možeš li disati?!, reagirali su u strahu na svaki moj udisaj i pokret.”
Suprug i ona isti su dan ostali bez njuha. Njemu se vratio nakon 3/4 dana, dok je kod nje nešto dulje trajalo. „Pravila su da pravila nema. I dok se Ivan nakon izlaska iz bolnice oporavio, ja se, nakon tri ture antibiotika, i danas borim sa post-covid sindromom čija je pojavnost sve češća među oporavljenima. Na bolovanju sam četiri mjeseca. Nekada velika spavalica, danas muku mučim s nesanicom. Problemi s disanjem su česti. Jednako je s osipom po nogama, kroničnim umorom i boli u leđima, a do nedavno, bila sam potpuno zdrava osoba na pragu četrdesetih,” svjedoči Marina te dodaje „Imam osjećaj kao da bolest podmuklo šeta tijelom i traži onaj dio gdje smo najslabiji kako bi najjače napala. Zato sam frustrirana kada čitam koliko ljudi ne vjeruju u postojanje bolesti, a skloni su povjerovati raznim drugim teorijama. Ono kroz što smo kao obitelj prošli te kroz što danas još uvijek prolazim ne bih nikome poželjela.”
Također Vinkovčanin, Dražen Pratnemer u prosincu je obolio od blažeg oblika koronavirusa. S obzirom na to da je poslom u stalnom kontaktu s ljudima, vjeruje da se u nekom od kontakata i zarazio – bez rukovanja, uz masku i dezinfekcija ruku. „Imao sam dva dana simptome kao pred prehladu – umor, bol u cijelom tijelu. Nakon toga sam dobio temperaturu 37,5 i obavio brzi test u Vukovaru. Deset dana u izolaciji proveo sam uz povišenu temperaturu i kašalj. Terapija Sumamedom i tablete za kašalj, a sve je prošlo za 5/6 dana. 15-tak dana po izlasku iz izolacije pojavila se jaka bol u desnoj ruci, koja je trajala cca. 10 dana. Sad je bolje, iako još uvijek osjetim lagani umor u toj ruci. Srećom, nikoga od članova obitelji nisam zarazio.
Cijepit ću se čim budem došao na red s obzirom na stečeni imunitet. U prošlosti je spasilo milijune ljudi, nema razloga sumnjati u opravdanost cijepljenja,” zaključuje naš sugrađanin.
Bliski poznanik je nakon serološkog testiranja otkrio da ima antitijela, no zanimljivo, supruga nema. Vrteći film unazad, ne sjeća se nikakvih ozbiljnijih simptoma osim jednodnevne nespecifične boli u nogama.
U vremenu kada se cjepiva smatraju civilizacijskim dosegom iskorijenivši brojne zarazne bolesti, antivakserska kampanja zaokuplja i dijeli javnost. No, dana je mogućnost izbora.
„Naravno da sam se cijepila! Doduše, tek sam primila prvu dozu i čekam drugu jer sam kao zdravstveni djelatnik, radeći u ljekarni svakodnevno izložena kontaktu s populacijom koja je podložnija COVID-u. Apsolutno vjerujem cjepivu koje štiti od virusa, bez obzira na tzv. “argumente” o kratkoći njegova dobivanja, upitnom djelovanju i nuspojavama. Želim svojim primjerom sudjelovati u suzbijanju pandemije i normalizaciji života, a jedan od glavnih preduvjeta je procijepljenost odnosno stvaranje kolektivnog imuniteta. Nastavno na to, pozivam naše sugrađane, posebice one koji imaju dvojbi neka se savjetuju s liječnikom odnosno stručnim osobama jer puno je i dezinformacija oko mjesecima globalno goruće teme. Na koncu, odluka je individualna i svatko će postupiti prema svojoj savjesti, no smatram da prije toga moramo biti točno, stručno i potpuno informirani,” iscrpno pojašnjava vinkovačka ljekarnica Marijana Ban Miličić.
Djelatnica Općeg hitnog bolničkog prijema u OŽB Vinkovci Željka Dir kaže: „ Odlučila sam se cijepiti zbog stalne izloženosti virusu. Primila sam obje doze Pfitzer cijepiva. Nisam imala nikakvih tegoba osim blaže boli na mjestu aplikacije koja je trajala dva dana.”
„Sad već gotovo godinu dana radimo po uputama Stožera i HZJZ-a i ono što smo uspjeli za to vrijeme, izbjeći proboj zaraze u Dom. Zahvaljujući nevjerojatnoj disciplini djelatnika i kontroli kontakata nismo imali nijednog oboljelog korisnika. Velika je to odgovornost i postignuće da smo uspjeli sačuvati naše korisnike. Tako smo zdravi i spremni dočekali cijepljenje. U suradnji sa dr. Lanc-Čurdinjaković iz županijskog Zavoda za javno zdravstvo i našom liječnicom dr.Vesnom Dejanović, svi korisnici i djelatnici su procIjepljeni. Nakon cjepiva je bilo nekoliko uobičajenih reakcije no bez ozbiljnih nuspojava. Nastavljamo dalje s radom, uz dozvoljene posjete, no i dalje strogu provedbu epidemioloških mjera,” doznajemo od vlasnice nuštarskog Doma za starije „Ana” Kristine Fernbach.
I iskustva naših sugovornika potvrđuju da je virus je još uvijek dovoljno neistražen da bi se struka mogla u potpunosti odrediti. Stoga je poražavajuće negiranje, ismijavanje i izrugivanje nečega o čemu tako malo znamo za vrijeme dok se oni najosjetljiviji i najugroženiji bore za život. Zabrinjava i spoznaja da je oko nas prosječno desetak dnevno onih koji svjesno krše mjeru samoizolacije, potvrđuju policijska izvješća koja svakodnevno stižu na redakcijski mail. U najmanju ruku neodgovorno i nezrelo ponašanje. Podaci o novooboljelima, testiranima i preminulima su prvi koje novinari ujutro vide na zaslonu svoga mobitela. Iza izvješća su ljudi, s imenima i prezimenima, za koje se i liječnici slažu da su, uz svoje kronične dijagnoze, mogli poživjeti još koju godinu.
Naši sugovornici koji se oporavljaju od nove virusne pošasti složni su u jednom „Hvala, ali ne hvala!”
