Redatelj ovog filma najviše je vremena provodio u prebiranju filmskog otpada. Njegov kredo “ništa nije za bacanje”, odnosio se ponajprije na celuloid, a što je na tom celuloidu bilo, Ed Wooda nije ni najmanje brinulo. Neuspjeli kadar iz još neuspjelijeg filma, dijelovi dokumentarca o štednjacima ili pak ratni žurnal, bilo je potpuno nebitno. Što god mu je dopalo ruke, pretvaralo se kasnije u autorski projekt, a Ed Wood, kao ni jedan filmaš do danas, iza svojih je pogodaka i promašaja uvijek hrabro stajao. No, budimo iskreni, bili su to uglavnom promašaji i najveći među njima zasigurno je “Plan 9 From Outer Space”. Plan broj
9 iz naslova bio je oznaka za vanzemaljce koji u prethodnih 8 navrata nikako nisu uspjeli porobiti Zemlju. Za deveti su pokušaj priredili posebno opaku strategiju – oživjeli su mrtve i s pristojne udaljenosti promatrali kako se njihov posao privodi kraju. U završnici su, međutim, opet izgubili. Razlog zbog kojih su uopće i dovedeni u film, poznat je samo gospodinu Woodu, jer je “Plan 9” originalno zamišljen kao međuigra oko nekolicine prizora iz Drugog svjetskog rata. Bili su to dakako, još jedni ostaci s nečijeg montažnog stola, a ornom redatelju nije bilo teško brže-bolje uklopiti ih u svoj film. Kontinuitet kao takav, Wood nije poznavao, a i da jest, samo bi mu predstavljao dosadnu smetnju. Čak ni mrtav glavni glumac nije bio veći kamen spoticanja. Bela Lugosi glumio je tako u kadrovima koje je Wood snimio prije, a preostali dio njegove uloge riješen je angažiranjem navodno talentiranog kiropraktičara. “Dubler” je od Lugosija bio glavu viši, skrivao je lice plaštom, ali Woodova je želja naposljetku ipak bila ispunjena i film je imao zvijezdu koja će privući publiku.
Bilo je tu i drugih, ne baš blistavih zvijezda. Vampira, propala tv-najavljivačica i bivši hrvač Tor Johnson nadahnuto su odglumili zombije, dok je ulogu naratora imao Criswell, proricatelj bez ijednog ispunjenog proročanstva, koji se zaklinjao kako je sve prikazano istina i samo istina. “Plan 9 iz svemira” možda i nije bio prava istina, nije bio ni Bog zna kakav komad maštovite fikcije, no gledajući iz današnje perspektive, bio je svojevrsni trijumf volje. Radilo se donekle i o trijumfu sposobnosti, jer je snimanje zgotovljeno u nepuna 4 dana, a i cijela je ekipa, da bi odobrovoljila financijere, pokrštena u Baptiste. Ed Wood briljirao je u šlampavosti, zabrljao je gdje god je stigao i to u tako velikom intenzitetu, da je svaki svoj gaf pretvorio u autentični stilski izraz. “Plan 9 iz svemira” se, ne bez razloga, drži “Građaninom Kaneom” te osobite i bizarne estetike, a još uvijek ga krasi i zavidna titula “najlošijeg filma svih vremena”. Nažalost, ne zadugo. U domaćoj nam filmskoj provinciji, konkurencija je sve jača.
