Udruga ratnih veterana 204. vukovarske brigade prošle godine po prvi put je organizirala Memorijalnu hodnju Putovima proboja iz Vukovara, kao sjećanje na branitelje i civile koji su nakon sloma obrane Vukovara krenuli svojom odlukom i na osobnu odgovornost u proboj rutom “kukuruzni put”, Bogdanovci, Marinci i Nuštar.
Ovogodišnja 2. memorijalna hodnja Putovima proboja iz Vukovara upriličena je danas pod nazivom „HOS-ova štafeta smrti” u počast grupi od 11 branitelja, dragovoljaca HOS-a, koji su s 30-ak civila zadnji krenuli u proboj iz Bogdanovaca put Marinaca i prema Nuštru kroz minsko polje u večernjim satima 10. studenoga 1991. godine. Dogovor je bio da naprijed idu dragovoljci HOS-a i kako koji stane na minu da ga sljedeći zamjenjuje, jer su znali da idu kroz minska polja. Stradalo ih je svih jedanaest. Sedmorica branitelja ostala su zauvijek ležati u minskom polju kod Marinaca, a četvorica teško ranjenih preživjela su bez vode i hrane, bez liječničke pomoći, na -15 stupnjeva. Ranjeno je i nekoliko civila, ali oni su svi uspjeli izaći van. Najteže ranjen bio je bojnik Ivica Jurčan, koji je ostao bez obje noge i koji je i danas na mjestu pogibije svojih suboraca svjedočio o onome što se dogodilo.
Predsjednik Udruge ratnih veterana 204. vukovarske brigade Drago Adžaga istaknuo je danas u Vukovaru kako je cilj ovih hodnji utvrditi sve pravce proboja iz Vukovara prema Vinkovcima različitih skupina branitelja za potrebe izrade monografije „Obrana Vukovara i 204. vukovarska brigada” te locirati, a u dogledno vrijeme i obilježiti trajnijim spomen-obilježjima mjesta stradavanja onih koji su u studenome 1991. godine krenuli u proboj. “Dvadeset sedam godina je prošlo od sloma obrane grada i nedopustivo je da nitko od nas ne raspolaže podatcima koliko je ljudi krenulo u proboj, koliko ih je smrtno stradalo, koliko je ranjeno, a koliko ih se još uvijek vodi nestalim”, istaknuo je Adžaga.
Na početku hodnje sudionici su obišli i podrum u kojem je bilo smješteno zapovjedništvo obrane Vukovara 1991., a koji se nalazio u dvorištu nekadašnje zgrade Sekretarijata narodne obrane, a potom su se zaputili do “kukuruznog puta” pa prema Bogdanovcima i Nuštru.
