U povodu 211. obljetnice rođenja bana Josipa Šokčevića, Povijesno športsko društvo Hrvatski sokol Vinkovci, uz nazočnost izaslanstava Sabora, Vlade, ministarstava obrane i branitelja RH, Županije i Grada Vinkovaca te braniteljskih udruga, odali su počast kod spomen ploče i na grobu u kapeli sv. Marije Magdalene.
“Narod koji ne pamti svoje velikane i one koji su ga zadužili nema svoje budućnosti”, poručio je u ime izaslanika Vlade RH vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić podsjetivši da je za vrijeme Šokčevićeva banovanja hrvatski jezik uveden kao službeniu sve službene institucije. Ono što je anegdotalno vezano uz njega, bio je poznat i kao ban kavalir, dodaje, pa u tom smislu trebamo i zadržati takve manire, poručio je župan sa svečane obljetnice.
Posljednji hrvatski ban rođen je u Vinkovcima davne 1811.g, dakle prije 211 godina, a njegovi posmrtni ostaci, zalaganjem članova Hrvatskog sokola, vraćeni su iz Beča u rodni mu grad u svibnju 2002.g.
“Drago mi je jer smo to učinili u zadnji čas i što smo u cijeloj toj akciji povratka posmrtnih ostataka, spomen ploče i groba u kapeli, imali podršku Grada i Županije i brojnih subjekata koji su financijski pomogli. Jedini smo, u porječju između Save i Dunava do Zagreba koji u svojoj sredini čuva posmrtne ostatke jednoga bana, no nažalost takvo što trebalo bi turistički biti primjerenije označeno kraj kapele koju je sagradila njegova majka Elizabeta te promovirati i naglašavati”, ocjenjuje predsjednik HŠD Hrvatski sokol Vinkovci Zlatko Virc.
Ban Josip Šokčević u Vinkovcima je završio četiri razreda osnovne škole i prvi razred Gimnazije, a u listopadu 1822., kao 11-godišnjak, odlazi diližansom preko Nuštra, Vukovara i Osijeka u Bečko Novo Mjesto na Vojnu akademiju koju završava 1830.g. dovodeći vojnu karijeru do samog vrha s činom podmaršala. Zbog bolesti bana Jelačića, car je Šokčevića 1858. imenovao zamjenikom, a nakon njegove smrti, na prijedlog biskupa Strossmayera, 19. lipnja 1860.g. i hrvatskim banom idućih sedam godina. Politički naklonjen ideji koja je smatrala da se u ostvarenju hrvatskih prava treba oslanjati na Austriju, tijekom banovanja bio je ograničen nepovoljnim političkim okruženjem pa se više usmjerio na uređenje unutrašnjih društveno-gospodarskih prilika.
“Fascinantno je za našega bana kako je on zapravo bio vizionar težeći gospodarskom rastu i razvoju ne samo Slavonije nego cijele Hrvatske, a ta poruka aktualna je i dan danas”, izdvojio je posebno ovom prigodom u ime Grada Vinkovaca zamjenik gradonačelnika Josip Romić.
Na njegov je zahtjev Hrvatskoj vraćen teritorij Vojvodine, održana Prva dalmatinsko-hrvatska-slavonska izložba važna za procvat gospodarstva, otvaraju se bankarske institucije, razvija riječno brodarstvo, šumarstvo i svilarstvo, osniva JAZU, predlaže osnivanje zagrebačkog Sveučilišta i Medicinskog fakulteta, a povijesno najvažnije, hrvatski jezik proglašava službenim 1861. u Hrvatskom saboru. Nakon austro-ugarske nagodbe, suprotne njegovim uvjerenjima, na vlastiti zahtjev razrješen je banske časti 1867. i kao časnik umirovljen sljedeće godine. Da nije bilo Šokčevića, ne bi bilo ni spomenika banu Jelačiću u Zagrebu, naglašava vinkovački povjesničar i autor banove monografije, mr. sc. Zlatko Virc.
Vinkovci su se svome banu odužili otkrivanjem spomenika prije četiri godine i imenovanjem središnjeg trga njegovim imenom.
