Foto: Geffen promo
“Goo” je šesti studijski album njujorškog alternativnog rock sastava Sonic Youth, objavljen na današnji dan 26. lipnja 1990. godine, po prvi put na veliko labelu, u izdanju DGC-a (David Geffen Company).
Svoj desetogodišnji rad koji praktički nije rezultirao nikakvim značajnim tržišnim efektom, Sonic Youth okončavaju početkom 1990. kada raskidaju ugovor sa dotadašnjim izdavačem i prelaze u major-label Geffen Records. Ponuđeno im je niz idealnih pogodnosti koje SST i Blast First nikako nisu mogli ostvariti. Ovom prilikom su dobili potpuno odriješene ruke glede autorskih pristupa, glazbe i svega što uključuje sam kreativni rad, a osim toga Geffen je keširao i veliku svotu novca na konto grupe, te im obećao povoljne financijske uvjete za ubuduće, kao i financiranje svih mogućih troškova snimanja albuma, video spotova i organiziranja turneja.
Tako se band po prvi puta u svojoj karijeri pronašao u prilici da i komercijalno uspije na tržišnom planu. Rezultat novih poslovnih uvjeta je šesti studijski album “Goo” u produkciji Nick Sansana i Ron Saint Germaina.
Prvo je objavljen singl “Dirty Boots” koji ih je neočekivano plasirao u sam vrh top ljestvica nametnuvši se izuzetno plesnim ritmom i zavodljivim gitarskim jednostavnim melodijama u kojima glavni vokal pjeva Moore u prilično senzibilnim dionicama, da bi u samom refrenu iskočio u prljave punkoidne dionice. S albuma su skinuta još dva singla koja su također postali značajni hitovi – “Kool Thing” s gostovanjem čuvenog rappera Chuck D-ija iz Public Enemy i “Disappearer”.
Premda je album donio nešto mekši zvuk spram albuma “Daydream Nation” i “Sister”, te razblaženu energiju, sve kompozicije na albumu su ipak oblikovane u fine rock melodije s obilatim preplitanjem žestokih gitarskih minimalističkih dionica i harmoničnih rock struktura. U brojevima “Mary Christ”, “My Friend Goo” i “Mildred Pierce” prisutne su određene paralele s jednostavnim punk melodijama koje su, naravno, propuštene kroz originalne gitarske metode, a vrlo slične kompozicije početi će stvarati i znameniti sastav Fugazi. Također su bitne i promijene koje je band uradio po pitanju vlastitog imagea umotavši se u kričave psihodelične boje po uzoru na boje Warholovog pop-arta i flower-power generacije kasnih šezdesetih. Kim je od nekadašnje morbidne mračne i neugledne djevojke postala pravi foto-model obojivši kosu u plavo i nabacivši izuzetno prodoran erotski make-up.
Od starih metoda razbijanja kompozicije jedino su ostale prisutne neke slične sintagme u naslovima “Dirty Boots”, te eksperimenti u skladbama “Mote”, kratkom neurotičnom instrumentalu “Scooter And Jinx”, te spomenutim “Mildred Pierce” i “Disappearer” koji prizivaju u sjećanje nekadašnje struganje i gitarske distorzirane efekte različitih brumova i tuljenja. Na albumu kao prateći vokali sudjeluju Joe Mascis (iz Dinosaur Jr.) i Don Fieming, a interesantno je da je ovo prvi album grupe na kojem se ne nalazi niti jedna lagana ili atmosferična pjesma kao što je to redovito bio slučaj na prethodnim albumima. Ploča je ponovno dobila odlične ocijene i stavljena je u najuži krug najboljih rock albuma 1990. (Horvi, terapija.net)
Sonic Youth su: Thurston Moore (gitara, vokal), Kim Gordon (bas, vokal), Lee Ranaldo (gitara) i Steve Shelley (bubanj).
Popis pjesama: 1. Dirty Boots | 2. Tunic (Song For Karen) | 3. Mary-Christ | 4. Kool Thing | 5. Mote | 6. My Friend Go | 7. Disappearer | 8. Mildred Pierce | 9. Cindarella’s Big Score | 10. Scooter + Jinx | 11. Titanium Expose

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA