Foto: Dean Cundey
Od nastavaka filmova se gotovo nikada ne može očekivati da budu zanimljiviji, originalniji i kvalitetniji od prvog filma u nizu, a ako je još prvijenac originalni “Psycho” Alfred Hitchcocka, što očekivati. No, da nije tog izuzetno “teškog” nasljeđa “Psycho II” bi bio sasvim pristojan film kome je zapravo najveći “+” nadogradnja izvorne priče. Film “Psycho II” se u kinima počeo prikazivati na današnji dan 3. lipnja 1983. godine.
Iako je pisac Robert Bloch osim “Psycha” napisao i “Psycho II”, ovaj film ustvari nema veze s tom knjigom već je scenarij za njega potpisao Tom Holland (Fright Night, Child’s Play, Langolijeri). Hollandow “pečat” je vidljiv u filmu, ali za razliku od navedenih filmova to “Psychu II” šteti jer je neuvjerljivost preočita, naročito u početku. Naime, film počinje 22 godine nakon događaja viđenih prethodniku, u trenutku kada sud, i pored protivljenja sestre ubijene djevojke, ipak pušta Normana Batesa na slobodu kako bi nastavio “normalan život”. Motelom sada upravlja neki drugi vlasnici, a on se zapošljava u obližnjem fast food restoranu gdje se zbližava sa mladom djelatnicom Mary.
Ubrzo će Mary preseliti kod Normana i to baš onda kada su Normanovi psihički problemi sve očitiji. Počinju mu se priviđati majčine poruke, njeni telefonski pozivi a svako hladno oružje ga asocira na davne zločine. Uz sve to, čini se kako u kući, osim Normana i Mary ima još nekoga…
Prema filmu “Psycho II” nikako ne treba biti prekritičan, budući da, osim slabašnog uvoda, posjeduje sve potrebno da ga zapamtimo kao film koji sasvim solidno balansira između trilera i horora zbog čega jezivih scena nema u tolikom broju kao u drugim filmovima tog godišta.
Napetih scena ima, iako se i tu moglo štošta doraditi kako bi bile još dojmljivije. Film obiluje tzv. horor “šmekom 80-ih”, što je za ovaj žanr, svakako za pozdraviti. Tu je ponovno odlični Anthony Perkins ali zanimljiva nadogradnja originalne priče, koja nam jasno daje do znanja kako je granica između zdravog razuma i ludila neznatna. Kraj filma je također neočekivan i efektan a ono što je očekivano je da su ostavljena “otvorena vrata” za nastavke koji su i snimljeni tijekom slijedećih nekoliko godina (trojka 1986. a četvorka 1990.).