Vinkovačka 109. brigada Zbora narodne garde, ustrojena 28. svibnja 1991. godine, obilježava 31. obljetnicu ustroja. Tim povodom donosimo Povjesnicu brigade kako bi podsjetili na slavni ratni put ove postrojbe kojom se njezini pripadnici i svi građani Vinkovaca i okolice iznimno ponose.
Završetkom višestranačkih demokratskih izbora u Republici Hrvatskoj 1990. godine, dio srpske manjine u Slavoniji, kao i u ostalim dijelovima Hrvatske nije prihvatio demokratski izabranu novu hrvatsku vlast. Tijekom proljeća 1991. oružane aktivnosti pobunjenih Srba se intenziviraju. Nacionalna sigurnost i teritorijalna cjelovitost RH ozbiljno je ugrožena. Zbog ratne opasnosti Sabor RH 18. travnja 1991. donosi Zakon o izmjenama i dopunama zakona o unutarnjim poslovima, kojim se, uz postojeće sastavnice, uvodi Zbor narodne garde kao vojno redarstvena služba Ministarstva unutarnjih poslova. Time je stvorena zakonska osnova za organiziranje postrojbi ZNG. Utvrđen je broj profesionalnih brigada, a broj pričuvnih brigada i bojni ustrojavat će se pri policijskim upravama. Događanja u Slavoniji uvjetovala su, uz 3. „A” brigadu, ustrojavanje 10. „R” brigade ZNG pri PU Vinkovci.
Početkom svibnja 1991. ministar obrane Martin Špegelj za zapovjednika 10. „R” brigade imenuje Ivana Petrinovića, tadašnjeg komandanta Teritorijalne obrane općine Vinkovci, sa zadatkom što prije ustrojiti brigadu i pripremiti je za borbeno djelovanje. Koristeći privremeni ustroj RH za „R” brigade ZNG i spisak dragovoljaca, za dvadeset dana, po svim propisima vojnog ustroja, nastala je brigada koja ima: zapovjedništvo s mirnodopskom jezgrom, ured zapovjednika, vod veze, izvidnički vod, zaštitni vod, 1.,2. i 3. bojnu, samostalnu satniju, vod protuzračne obrane, inženjerijski vod, vod NKBO i logističke postrojbe. Pristožerne i samostalne postrojbe, 1. i 2. bojna popunjavat će se s ljudstvom iz općine Vinkovci, a 3. bojna s ljudstvom iz općine Županja. Zbog nestabilnog vojno sigurnosnog stanja privremeno se odustalo od ustrojavanja 4. bojne od ljudstva s područja Vukovar. Umjesto ove bojne ustrojena je samostalna satnija u Nuštru, koja će biti osnova za ustrojavanje 4. bojne.
Bila je to prva pričuvna brigada ZNG-e ustrojena u RH. Brigada je 28. svibnja 1991. godine imala oko 1900 ljudi, a njene postrojbe su bile popunjene ljudstvom 90-95 %. Popunjenost brigade naoružanjem bilo je 60%, isključivo pješačkim.
Na najodgovornije zapovjedne dužnosti postavljeni su: pričuvni bojnik Ivan Grčić za načelnika stožera, pričuvni satnik Pavo Petričević za zapovjednika 1. bojne, pričuvni satnik Vlado Pavičić za zapovjednika 2. bojne, pričuvni satnik Antun Lešić za zapovjednika 3. bojne i satnik Ivan Jurić za zapovjednika samostalne satnije. Odmah po završetku ustroja brigade, Ivan Petrinović odlazi za zapovjednika 3. „A” brigade ZNG, a dužnost preuzima pričuvni bojnik Josip Matić.
Sredinom lipnja Ministarstvo obrane (MO) donosi Odluku o promjeni brojnih oznaka pričuvnih brigada pa brigada postaje 109. „R” brigada ZNG-e.
Brigada spremno dočekuje 28. lipnja 1991. godine, kada je MO zapovjedilo mobilizaciju pričuvnih brigada u Slavoniji, a krenula je kao najbolje naoružana brigada u Slavoniji. Na dan mobilizacije raspolagala je s 1906 raznih pušaka, 10 ručnih bacača, 10 zolja, 2 strijele 2M kao i određenim brojem karabina i lovačkih pušaka. Samo nekoliko sati od početka mobilizacije općinsko rukovodstvo prekida mobilizaciju i upućuje ljudstvo u svoje mjesne zajednice. Time je značajno umanjena borbena moć brigade. Samo je 1. bojna uspješno završila mobilizaciju i nastavila djelovanje kao cjelovita postrojba.
Na zonu obrane brigade krenule su ogromne snage agresora: sa sjeveroistoka na pravcu Markušica – Ivankovo 505. motorizirana brigada, s jugoistoka na pravci Šid – Vinkovci 1. proleterska gardijsko mehanizirana divizija ojačana s 252. oklopnom brigadom, 152. mješovito topnička brigada i nekoliko odreda TO iz Srbije, s oko 30.000 vojnika, 750 oklopnih vozila i preko 600 komada topništva raznog kalibra. Takvim snagama agresora, branitelji mjesta od Ilače do Jankovaca nisu se mogle oduprijeti. Zauzimanjem Jankovaca, 28. rujna, agresor je ovladao prometnicom Šid – Vinkovci. Za branitelje brigade posebno je bilo kritično tijekom rujna. Iscrpljeni teškim borbama, slabo naoružani i s 1/2 borbenog kompleta streljiva našli su se u nemogućoj situaciji. Stanje se znatno popravilo osvajanjem vojarni JNA, kada je brigada dobila značajnu količinu oružja i streljiva i tako povećala paljbenu moć postrojbi i mogućnost ustrojavanja novih.
Agresor ne popušta ni tijekom listopada. Neprekidno djeluje topništvom i zrakoplovstvom po cijeloj zoni obrane brigade. 1. i 2. listopada zauzima Korođ, Antin, Marince, Cerić i Đeletovce. Od 3. do 5. listopada vode se teške borbe za Nuštar, gdje agresor doživljava teške gubitke. Stanje u zoni obrane još uvijek je jako složeno. Glavni stožer HV vraća za zapovjednika brigade Ivana Petrinovića, pred kojim su vrlo teški zadaci. Trebalo je brigadu što prije pretvoriti u manevarsku postrojbu, ojačati zonu obrane brigade, posebno obranu grada, objediniti sve postrojbe koje djeluju u zoni brigade, a istovremeno voditi borbe s agresorom.
Zapovjedništvo 109. brigade je uspjelo do sredine listopada ustrojiti sve postrojbe brigade prema postojećem ustroju (2. i 3. bojnu) i organizirati obranu grada. Ustrojem 131. brigade HV, zona obrane brigade je smanjena i obuhvaća: desno Podgrađe (isključno most na rijeci Bosut) – šuma Slavir, lijevo Nijemci (desna obala Bosuta) šuma Durgutovica. Postojeće snage brigade nisu bile dovoljne za obranu zadane zone, pa je Glavni stožer odobrio ustrojavanje 4. bojne u brigadi, a zapovjednik Operativne zone upućuje 105. brigadu kako bi ojačao obranu pravca Nijemci – Privlaka, kojeg je branila 2. bojna i tako spriječilo agresoru izbijanje u širi rajon Rokovaca i dovođenje Vinkovaca u okruženje. Zbog kašnjenja 105. brigade na ovaj pravac 2. bojna nije uspjela obraniti Nijemce i D.N. Selo.
Dolaskom 105. brigade HV bilo je sigurno da će pravac biti obranjen, što je najbolje osjetila 3. proletersko gardijska mehanizirana brigada agresora, koja je 4. prosinca bila zaustavljena pred Komletincima i pretrpjela velike gubitke. To je bio posljednji pokušaj napada na zonu obrane brigade, čija se obrana stabilizirala na crti: Komletinci – desna obala Bosuta – Jošine – Mala Bosna – Žankovac – Borinci – šuma Durgutovica. Krajem studenoga Ivan Petrinović vraća se u Operativnu zonu, a za zapovjednika brigade dolazi Josip Zvirotić, a krajem prosinca od branitelja obrane Nuštra ustrojava 5. bojnu, a od postrojbi HOS-a 6. bojnu.
Za samo 6 mjeseci, 109. br. HV postaje snažna i respektabilna postrojba s preko 4 000 iskusnih i prekaljenih vojnika, dočasnika i časnika raspoređenih u 6 pješačkih bojni, 2 topnička diviziona, oklopno mehaniziranu bojnu, divizion PZO, inženjerijsku satniju, izvidnički vod, vod NBKO, vod vojne policije, diverzantski vod, protudiverzantski vod, logističku satniju, satniju za garnizonske poslove i nekoliko pristožernih postrojbi.
Brigada djeluje do 15. studenoga 1992. godine, kada se odlukom MORH-a prevodi u pričuvu, pri čemu se dobar dio njenih pripadnika demobilizira ili popunjava druge postrojbe.
Doprinos brigade u obrani vinkovačkog kraja i RH je velik i značajan. Borila se na najtežoj bojišnici, na istočnim granicama, na vratima Hrvatske te zajedno s 3. br. ZNG i snagama dovedenim iz unutrašnjosti, uspjela zaustaviti takovu silu kakva je bila JNA. Brigada je pretrpjela velike žrtve, najveće u odnosu na sve pričuvne brigade. Imala je 214 poginulih i 650 ranjenih i povrijeđenih, a 12 pripadnika se još uvijek vode kao nestali.
Mjesto i ulogu brigade u Domovinskom ratu, najbolje je opisao načelnik Glavnog stožera HV, general zbora Anton Tus, koji je pred postrojenom brigadom, 14. studenoga 1992., prilikom prevođenja brigade u pričuvu, između ostalog rekao: „Područje istočne Slavonije imalo je dosta povišenu odgovornost u odnosu na druga hrvatska ratišta. Tu je trebalo zaustaviti proboj neprijatelja, jer je u protivnom sve ostalo značilo porobljavanje. Vi ste izvršili herojsko djelo, spriječili agresora da probije front i krene ka drugim dijelovima Hrvatske. Tu se vodila odlučujuća bitka za Hrvatsku. Svojim herojstvom omogućili ste Hrvatskoj konsolidaciju svojih dijelova i pripremu za konačno oslobađanje svih naših zauzetih teritorija”.
Za doprinos u obrani vinkovačkog kraja i Hrvatske brigadi je dodijeljena zlatna plaketa Grb grada Vinkovaca, Povelja Vukovarsko srijemske županije, a predsjednik RH odlikovao ju je Redom Nikole Šubića Zrinskog.
