Foto: Andrija Pivčević
Na današnji dan 8. srpnja 1977. godine u jugoslavenskim se kinima počeo prikazivati domaći film “Ludi dani” Nikole Babića, autora vrlo uspješnih dokumentaraca kakvi su “Vox populi”, “Šije”, “Bino, oko galebovo” i “Jači od mora”. Babić je najprije snimio srednjometražni film “Ludi dani” kojeg potom pretvara u dugometražni igrani film o tada vrlo aktualnoj temi – radnicima na privremenom radu u inozemstvu, gastarbajterima. Radnja se događa u malom selu u Dalmatinskoj zagori iz kojeg zbog loše ekonomske situacije odlaze mladi ljudi na rad u Njemačku dok ih obitelji čekaju u domovini…
Praznici su. U malo zabito selo negdje u Dalmatinskoj zagori stižu kući na odmor gastarbajteri. Puni njemačkih maraka, sjede u lokalnoj kavani, piju, kartaju i razmeću se novcem. Najrazmetljiviji, Jure (Zvonko Lepetić), uzor je mlađima jer ga smatraju vrlo uspješnim s obzirom da ima veliku kuću, novi auto, traktor te se lijepo odijeva. Negdje iz prikrajka ih promatra Klempo (Spaso Papac), jedini gastarbajter kojeg selo smatra siromašnim i neuspješnim jer nije sagradio kuću, niti ima auto te je stoga česti izvor poruge. Naživciran lošim kartama, Jure izvrijeđa Klempu rekavši mu da je “jado” i “goljo” na što Klempo predloži okladu u kojoj će se vidjeti tko ima više novca. Tko izgubi okladu mora onom drugom dati sve, te se još i svući do gola i takav trčati kroz cijelo mjesto…
U ulozi gizdavog i bahatog bogatog Jure imamo priliku gledati izvrsnog Zvonka Lepetića koji je za ovu rolu nagrađen Srebrnom arenom na Pulskom festivalu, a Nikola Babić dobio je nagradu filmske kritike za režiju. Osim Lepetića, odličnu je ulogu ostvario Ilija Ivezić također u ulozi gastarbajtera, dok je Klempu glumio naturščik Spaso Papac. Prvi put se na filmu pojavila Perica Martinović u ulozi konobarice. Snimljen u autentičnom ambijentu, Ludi dani se u pojedinim sekvencama približavaju dokumentarističkom izričaju dok je dramaturška okosnica kritika taštine koju potiče mala sredina.