“Znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda”, tim riječima Crkva pozdravlja Mariju uznesenu na nebo. Danas slavimo blagdan Velike Gospe ili svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, a svoju poruku poslao je i pater Ilija Sudar.
Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.
“U proročkom gledanju sv. Ivana ta izvanredna žena očekuje rođenje sina i bori se sa Zmajem, vječnim neprijateljem Boga i ljudi. Ta slika, satkana od svjetla i sjena, od slave i borbe, podsjeća nas na način kako se ostvarilo mesijansko proročanstvo sadržano u riječima koje je Bog uputio zmiji: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina: on će ti glavu satirati”. Sve se to ostvarilo po Mariji, Majci Spasiteljevoj čije Uznesenje na nebo slavimo kao zapovijedanu svetkovinu. Slaveći Veliku Gospu mi promatramo i sebe te u Gospinu proslavljenju vidimo svoje proslavljene, svoj ulazak u nebo”, poručuje župnik Župe Sv. Vinka Palottija pater Ilija Sudar.
Za razliku od Starog zavjeta u kojemu Bog nasuprot zmiji podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu, Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja, a nasuprot njemu je znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu u budućnost.
“Marija je kroz čitav svoj život htjela biti samo ponizna službenica Gospodnja. Nitko od svih ljudi nije se u tolikoj mjeri otvorio svetoj volji Božjoj i želio je najsavršenije ispuniti kao Marija. Ona je u svojoj poniznosti u tolikoj mjeri rastvorila dušu pred Bogom, da je mogla primiti Neizmjernoga i Njemu, ponuditi svoju dušu i svoje tijelo, da mu budu dom po kojem će prebivati među nama”, ističe pater.
U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije, čemu svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od najranijih dana hrvatske povijesti. Pouzdajući se u njezin nebeski zagovor, častili su je iz zahvalnosti kao “kraljicu Hrvata”, a zazivali su je i “fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvata). Na blagdan Velike Gospe vjernici hodočaste u mnogobrojna marijanska svetišta kako bi ispunili svoj zavjet. “Neka sadržaj zavjeta ne budu samo naše prošnje i vapaji Gospi, nego i želja da se pomirimo s Bogom i bližnjima kroz sakrament pomirenja (ispovijedi), da obnovimo ili donesemo odluku da nam je Gospa uzor života i vjere, da nam je ona zaštitnica i zagovornica”, poručuje župnik Sudar.