Desetljećima na ovim prostorima, u kasno ljeto, domaćice pripremaju zimnicu. Kuhanje paradajza, ajvara, pekmeza, kiseljenje paprike, krastavaca, kupusa, turšije, tradicija je do koje se i danas drži prenoseći ju s baka i majki, uglavnom na žensku djecu. Brinule su o zalihama zdrave i domaće, računajući i jeftinije hrane, uglavnom povrća i voća, koju će načeti u zimskim mjesecima.
Listajući arhivu Vinkovačkog lista naišli smo na članak koji datira iz 18. rujna 1964. godine naslovljen Četiri mišljenja o spremanju zimnice.
Autor podsjeća kako u ovo doba godine, sve kuće odišu mirisom paprike, kuhane u sirćetu, ukuhanih šljiva i još mnogo toga po čemu se zna, da je vrijeme priprave zimnice. Spremna je i ponuda u trgovinama, piše. Istražuje, zašto ju češće žene spremaju kući. Zaključuje kako je ovaj način jeftiniji i kvalitetniji. Za razliku od danas kada i zimnica predstavlja gotovo luksuz, kako je istražila kolegica Josipa Haluška u jučerašnjoj priči na našem portalu novosti.hr.
Domaćica Marica Kordić potvrđuje, sve sprema sama. Ima troje velike djece i njenom domaćinstvu su potrebne veće količine zimnice. Radi samo muž i sredstva nisu tolika da bi se moglo misliti na kupnju gotovih konzervi. „Osim toga smatram, da proizvodi tvornica nisu ni izdaleka dovoljno raznovrsni i s izborom, koji u vinkovačkim trgovinama postoji, ne mogu se zadovoljiti. Druga zapreka, da se snabdijevam gotovim konzervama, je visoka cijena. Poneko ukuhano voće na primjer, skuplje je i po tri puta od onoga spremljenog kod kuće. Ja nemam ustvari nekih predrasuda u vezi s industrijski spremljenom zimnicom, neke vrste bih vrlo rado kupovala jer ima zbilja kvalitetnih, kao na primjer grašak, ili mahune, ali moji prihodi to ne podnose. Da su cijene pristupačnije, da, ali ovako mi je to nedostupno”, komentirala je prije šest desetljeća za Vinkovački list.
I radnica u tadašnjem Proleteru, Danica Zamberi sve spremam sama. „Čak i svinju zakoljemo, samo da bi preko zime bili sigurni, da u kući ima uvijek nešto, i da se ne mora za svaki ručak kupovati. Nije ni to uvijek lako, i svakako sam u principu protiv toga, da nakon posla, umorna, trošim svoje slobodno vrijeme na ukuhavanje zimnice. To nije lako, ali što da radim, kad je za mene gotova konzerva preskupa.”
I Marti Šimić svaki je proizvod tri puta jeftiniji spremljen kod kuće, a nastavnica Anica Filić uvjerena je kako je kućna radinost potvrda izvorne kvalitete. U sklopu članka, autor donosi i popularne cijene s vinkovačke tržnice prije nepunih šezdeset godina, od voća i povrća do mliječnih i mesnih proizvoda.
Danas, kada je sve dostupno i cjenovno uglavnom prihvatljivije s obzirom na veliki izbor uvoznih namirnica, prava je divota doživjeti kuhinje i dvorišta u kojima se još uvijek sprema domaća zimnica.
