Josip Ilijević dobitnik je prve nagrade ovogodišnje akcije “Volim Vinkovce”, a kada vidite što sve proizlazi iz malene radionice ovog vrijednog 47-godišnjaka, shvatit ćete i zbog čega. Njegova ljubav prema radu s drvetom jednostavno oduševljava.
Ne prođe dan da se netko ne prošeta Josipovim dvorištem, da se ne divi svemu onome što je napravio i da ne shvati kako u Vinkovcima imamo jedno pravo malo bogatstvo. Bogatstvo na koje bi stalno trebalo podsjećati. Rad s drvetom ispunjava njegovo srce i dušu, a konačni proizvodi još su posebniji jer ih je Josip Ilijević radio u potpunosti sam, vlastitim alatom, vlastitim materijalom i vlastitom željom. Ljubav prema drventeriji utkao mu je poznati profesor Mato Ivanko davne 1999. godine, a nije dugo trebalo da Josip usavrši vlastiti zanat.
“Ivanko je bio majstor starog kova, nije se služio novim alatima i novom tehnologijom, pa sam i ja odlučio tako raditi. Htio sam vidjeti mogu li ja kao mladi majstor napraviti nešto što su ljudi prije 100 godina radili primitivnim alatom i kako će to izgledati. Počeo sam sam raditi predmete od drveta i vidio sam da mi dobro ide”, priča nam Ilijević svoje početke i dodaje kako je u kući u kojoj živi sa suprugom i troje djece sav namještaj napravio sam, od vrata do stolova i stolica.
Josip je rodom iz Otoka. Tamo je živio do 1997. godine kada se preselio u stan u Vinkovcima, a tek 2015. godine seli se u kuću gdje u potpunosti može razvijati svoje misli i ideje. Puno toga napravio je i u stanu, no dvorišni prostor koji ima s kućom pokazao se kao plodnim tlom za sve njegove kreacije. Prije 22 mjeseca njegovo dvorište je bila tek prazna livada, a danas je tu štala, ambar, koral, đeram, šupe, sjenica, sjenik… sve to nastalo Josipovim vlastitim rukama.
“Napravio sam ambar i vidio da mi ide. Nakon toga sjenicu, poslije šupe i eto korak po korak napravio sam dosta toga. Zavolio sam ovaj način proizvodnje, htio sam da se tradicija održi i da stari zanat ne ode u zaborav”, ističe Ilijević te napominje kako mu je najveće zadovoljstvo reciklirati. Tako je primjerice koral napravio od starih kaca, ambar od materijala srušene bratove kuće, a stolice na kojima danas sjede su stare, samo obnovljene stolice. “Kod mene se ništa ne baca”, dodaje.
Često ima goste u svome dvorištu, pa stoga i ne čudi što se njegova supuga Anita dosjetila prijaviti Josipa u akciju Turističke zajednice grada Vinkovaca “Volim Vinkovce”. Kako kaže, želi da se svi osjećaju ugodno kada uđu u njihovo dvorište i da im bude oku ugodno, pa su ukrasili dvorište, stavili bundeve, narodne nošnje, skupili od obitelji mnoštvo starih stvari i – osvojili prvo mjesto. Motiv je to za još više truda i rada te uveseljavanja sugrađana, kaže ovaj višestruko nagrađivani vojnik, mnogima poznatiji kao Conan.
Njegov radni dan počinje u 6 ujutro kada počinje briga za kobilu. Oko 8 sati odlazi na posao u vinkovačku vojarnu, a kad se vrati s posla oko tri sata odvaja za najdraži mu hobi i izradu predmeta od drveta. Kaže, zadovoljstvo mu je, taj posao ga ispunjava i tad se zapravo najviše odmara. Reakcije ljudi najdraži su mu dio svega. “Najviše volim kad ljudi uživaju u onome što sam napravio, da shvate da ne moramo biti Austrija kako bi vidjeli nešto lijepo i ugodno za oko. Mislim da bi si svatko trebao dati truda i urediti mjesto u kojem živi”, ističe.
Pomislili bi da je njegova kreativnost već dosegnula određene granice, no prema planovima koje nam je ispričao čini se kako je ovo sve bio tek početak. Sljedeće što želi izraditi je čardak, odnosno višenamjensku vanjsku sjenicu koja bi izgledala kao čardak. Nakon toga planira otvoriti svojevrsni muzej u dvorištu u kojemu bi predstavio stolarsku radionicu staru 100 godina, na red će brzo doći još jedna nadstrešnica, a poslije i staklenik za cvijeće koji će, naravno, napraviti od recikliranog materijala, pa je za tu svrhu već pribavio 50 starih prozora.
