Eskaliralo je na društvenim mrežama nakon preliminarne objave rezultata Popisa stanovništva 2021. Prostor su zauzeli dežurni “antiprotivnici” apsolutno svega, oporbe preuzimaju temu, a jednako su odgovorni za ovo stanje jer nisu bili kadri ništa promijeniti.
Naš je mentalitet duboko (za)ostao u vremenima socijalizma. Nema više tvorničkih giganata koji zapošljavaju 2000 ljudi. Svjetska ekonomija učinila je da se sva proizvodnja preselila na Istok jer je cijena rada puno jeftinija.
Da, rad u Hrvatskoj mora biti pristojno plaćen, onoliko pristojno da ne spajamo jedva kraj s krajem kako bismo mogli otići na godišnji odmor i odvesti djecu na hrvatsko more, ne u jeftinije inozemstvo. Da, država može korigirati poreznu politiku i mora smanjiti parafiskalne namete. Da, svaka vlast to izbjegava jer mora servisirati ogromnu administraciju, a tako si osigurava glasačku mašineriju. Ili ipak možda više ne.
Prošli lokalni izbori rezultatski su, u većini sredina, pokazali da se mijenja mainstream politike. Stranačke baze slabe, manipulativni prostor sve je manji, a birači žele na čelnim mjestima ljude koji su radnici, ne muljaju i imaju iza sebe vidljiv rezultat bez obzira kako se zvali. Da, zato su nam politika i crna kronika prva vijest u medijima, zato imamo 4 milijuna rukometnih, nogometnih izbornika. Lijepa vijest rijetke zanima. Izgubili smo smisao za realnost i uvijek nam je prije kriv drugi za situaciju u kojoj smo se našli umjesto da krenemo od nas samih. Sanjamo o uspjehu preko noći, a drugom ga ne opraštamo. Ključ je u “južnjačkom/balkanskom” mentalitetu i poznatom hrvatskom jalu.
Okidač migracija je bilo otvaranje granica ulaskom Hrvatske u Europsku uniju u ljeto 2013.g. i sloboda kretanja bez administrativnih prepreka. Mlade ljude, željne slobode i širokih “vizira” skučenost ne zadovoljava. Oni vladaju stranim jezicima, žele se školovati i putovati svijetom neopterećeni dnevnom politikom. Oni su internet generacija, a njegovom pojavom svijet je postao globalno selo i svaka je informacija jednim klikom dostupna. Ključno je da oni imaju izbor.
Neki su, činjenica je, otišli trbuhom za kruhom, neki jer su potplaćeni, drugi jer im je mučno slušati prazna obećanja, neki su to učinili jer su spremni raditi i niže plaćene poslove vani kako bi uštedjeli koji euro, kupili novi automobil ili nekretninu na rodnoj grudi ili jednostavno počeli novi život neopterećen pesimizmom i dežurnim kritičarima na Facebooku. Oni su pobjegli na Instagram, slikovito rečeno.
Prioriteti se mijenjaju, mladi nakon škole žele prvo osigurati egzistenciju, stan i automobil, potom vjenčanje ili partnerski život, a tek na petom mjestu su djeca. Dulje se živi kod roditelja, kasnije osamostaljuje. Podsjetimo, posljednji veliki migracijski val bio je nakon Drugog svjetskog rata i to je, čini se, prirodni tijek.
Za razliku od prije deset godina kada nas je bilo 35 312, danas prema službenim podacima u Vinkovcima živi 31 057 stanovnika, u ukupno 11 412 kućanstava.
Prema Popisu stanovništva 2021. ostali smo bez 4 255 stanovnika, ali u odnosu na ostatak županije imamo najmanji minus od 12,5%. Dio je ljudi uistinu odselio, a dio možemo pripisati negativnom prirodnom prirastu od Domovinskog rata na ovamo.
“Iako je najmanji, i dalje je minus. Žalim za svakim odlaskom. Činjenica je da je dio naših sugrađana odselio u potrazi za boljim životom. Nisam sretan, ali to je legitimno jer ljudi imaju pravo na izbor. I sam imam prijatelje koji su odselili u veće gradove ili inozemstvo zbog posla i ljuti me kada nam je jedina komunikacija Viber ili WhatsApp. No, splet okolnosti je tako učinio. U gospodarski vrlo izazovnoj godini s rastućom inflacijom i najavljenim poskupljenima moramo zajedno s državom dati odgovore kroz poreznu politiku i rast plaća. Ono što mi ulijeva optimizam je 735 novorođenih beba u vinkovačkoj bolnici, 44 više u odnosu na godinu ranije. To je pokazatelj promjene trendova. Grad je smanjio prirez kako bi više na plaći ostalo građanima. Infrastrukturno podižemo kvalitetu života. U razgovoru s građanima osjećam ipak optimizam. Raduje me što sve više mladih iz okolnih mjesta doseljava u naš grad što je potvrda povjerenja i da smo poželjno mjesto za život. Potičemo studiranje, nove tehnologije, poduzetništvo. Radit ćemo i dalje kako bismo našoj djeci osigurali kvalitetno odrastanje, a starijima dostojanstven život. To je moj motiv i uloga gradske uprave, a ključan je gospodarski impuls. Vjerujem da ćemo uspjeti u tom smjeru realizirati planirano. Ne vrijedi nam gledati unazad, nego stvarati rješenja. Svi smo u ovome zajedno,” referirao se za Novosti.hr na rezultate Popisa stanovništva gradonačelnik Ivan Bosančić.
Strpljen, spašen rekli bismo. No, činjenica je da danas u gradu ne možete kupiti manji stan, nema ih. Zbog potražnje je oživjelo tržište nekretnina čija je cijena skočila najmanje desetak posto. Posljednjih godina živnule su aktivnosti brojnih udruga, sportska su igrališta i borilišta puna djece. Brojni su sadržaji koji se kreiraju i nude građanima, svako tko želi sudjelovati u društvenom životu, dobro je došao i nailazi na podršku. Nove, kreativne generacije mladih ljudi nameću se svojim talentom i radom. Najveće manifestacije, Vinkovačke jeseni i Advent osim turističkog imaju i ne manje važan gospodarski aspekt. Ljudi se okupljaju u pandemijskim uvjetima koliko je god moguće. Naravno, uvijek ima prostora za napredak i treba dati šansu svakome tko svojim radom želi ostaviti trag po dobrome.
I na koncu, ekonomisti kažu, nije sve tako crno, po novome popisu BDP je porastao za 1800 eura po stanovniku što pojašnjavaju svojevrsnom mjerom standarda.
