Iako je omikron varijanta koronavirusa na početku petog vala pandemije ponovno zabrinula, dva mjeseca kasnije s rekordnim brojem zaraženih u većem dijelu svijeta, čini se dolazi do promjene mišljenja u znanstvenim krugovima pri čemu je mjerodavan broj hospitaliziranih i umrlih, a koji stagnira u odnosu na prijašnje sojeve virusa.
Posebice, gdje je procijepljenost veća, rizik hospitalizacije manji je 80% potvrđuju studije, a prenosi Index.
“Ovo bi mogao biti zadnji čin,” oprezan je, ali optimističan dio znanstvene zajednice pojašnjavajući to manjom ozbiljnosti bolesti u usporedbi s prethodnim varijantama i vjerojatnošću da ćemo na kraju svi biti zaraženi. Neki idu toliko daleko aktivno tražeći zarazu kako bi i to „riješili”, dobili covid potvrdu i nastavili s prijašnjim životom. Najava fleksibilnijih epidemioloških mjera u Europi također je jedan od čimbenika koji ulijeva nadu kako ćemo ponovno vratiti svoje živote od prije dvije godine i nastaviti živjeti s bolešću u sezonskom obliku. Je li omikron posljednji čin pandemije pružajući nam „imunitet krda” i približavajući nas svojoj endemskoj fazi što znači da je stalno prisutna u populaciji, ali ne utječe na alarmantno velik broj ljudi niti narušava funkcioniranje društva, kao što se obično vidi u pandemiji.
“Moje jedino mišljenje je da covid postaje endemski i da će ostati takav još neko vrijeme, kao što se dogodilo s drugim koronavirusima. Svi virusi pokušavaju postati endemski, a meni se čini da ovaj uspijeva”, rekao je David Heymann, profesor epidemiologije zaraznih bolesti na Londonskom fakultetu higijene i tropske medicine.
S druge strane, nije isključeno da bi sljedeća varijanta mogla predstavljati ozbiljniji rizik za javno zdravlje i odgoditi kraj pandemije. Naime, brojne zemlje, posebice one s niskom stopom cijepljenja, mogle bi se i dalje suočavati s pretrpanim bolnicama zbog trenutačnog vala omikrona. Hrvatski primjer je Splitsko-dalmatinska županija u kojoj je trenutno najnezavidnija situacija s teže oboljelim pacijentima.
U većini zapadnih zemalja pojavljuje se politička hitnost da se društva vrate u osjećaj normalnosti, no prenosivost omikrona prisiljava lidere da biraju između ukidanja javnozdravstvenih mjera i situacije da se radna snaga i gospodarstva nađu u zastoju.
