Za katolike je počela Korizma, četrdesetodnevna duhovna priprema za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Ove godine, posebno danas, na poziv pape Franje u postu, molitivi i promišljanju na strahote koje prolazi ukrajinski narod i zazivu mira na cijeli svijet.
Pepelnica ili Čista srijeda uz Veliki petak, jedini su strogo zapovijedani dani posta i nemrsa.
Simbolički, pri svetim misama, katolici pristupaju obredu pepeljenja kada svećenik vjernike posipa pepelom po glavi izgovarajući pri tome “Sjeti se, čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.”
Snažan je to podsjetnik na našu prolaznost i smrtnost, na koncu i potrebu da u vremenu koje predstoji prionemo dublje promišljati svoje slabosti.
Pomodarsko vrijeme svelo je odricanje uglavnom na osobnu korist, manje na žrtvu uz temu razgovora prvog dana “čega ćeš se odreći?” Tako će neki ostaviti cigarete, drugi će na dijetu izbjegavajući slatko, treći se odriču alkohola, neki će postiti petkom. Nije ni to za odbaciti ako je iskreno, srcem, u tišini kao zavjet, bez hinjenja žrtve. Rjeđe čujemo, radit ću na sebi, na svojim slabostima, tražiti način kako ih nadrasti i biti ono što bi Isus tražio od mene da danas hoda ovom zemljom. Pokorničko vrijeme poziva na osobno obraćenje, a ono je najljepše vidljivo u odnosu prema drugom, drugačijem, bližnjem ili daljem. Stoga će nerijetko svećenik pri pepeljenju izreći i Obratite se i vjerujte Evanđelju!
Grešnost i krhkost često izbijaju na površinu pod teretom vjernikovih grijeha koje svjesno ili nesvjesno oduzimaju pravi sadržaj životu i guraju u površnost, dokolicu, ravnodušnost. Zato je Korizma prava prilika za preispitivanje tzv. veliko spremanje duše. Često poruke u ovo vrijeme godine glase, želiš li postiti, posti od sebičnosti i površnosti, od laži i zavisti, ne traži lakši križ, nego snažnija ramena ili kako bi naši stari često znali reći ne ide grijeh u usta nego iz usta želeći poručiti kako post nema svrhu ako nije praćen djelima ljubavi.
Za Uskrs nas u Korizmi priprema osobna molitva, pobožnost Križnog puta i šest korizmenih nedjelja, a u liturgijskoj tradiciji hrvatskog naroda svaka ima svoje ime. Prva je Čista jer dolazi odmah iza Čiste srijede, druga je Pačista ili Pračista, odnosno još čišća od prve, treća Bezimena jer joj se nije davalo ime iz poštovanja prema Korizmi i muci Isusovoj, četvrta Sredoposna jer je na polovici korizmenog posta, peta Gluha jer se te nedjelje pjevalo bez pratnje orgulja, pokrivale bi se slike i kipovi u crkvi, zastirali križevi kako bi crkveni prostor izgledao što jednostavnije, a sve radi veličine svetih dana koji se bliže – muke, smrti i uskrsnuća; i na koncu Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja čija je liturgija obilježena čitanjem ili pjevanjem muke, a naziv je dobila zbog procesije s grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem. Od kraja 11. stoljeća i pepeo se pripremao od maslinovih ili palminih grančica blagoslovljenih na Cvjetnicu prethodne godine.
Korizma je vjerniku katoliku svake godine nova šansa za osobni Uskrs, rast u vjeri i povjerenju, djelima milosrđa i ljubavi na putu k Nebu i proslavi vazmenog otajstva Isusovog prijelaza iz smrti u život.
