“Disciplina potrošača i bolja organiziranost trgovine preduvjeti su ravnomjernije opskrbe”, uvod je u tekst Vinkovačkih novosti datiranih iz 26. studenoga 1982. godine kada je bivšoj državi prijetio ekonomski slom.
Stariji Vinkovčani često prepričavaju nestašice iz toga vremena kada se čekalo pred supermarketom u redu na uvozne proizvode – kavu, kakao, čokoladu, deterdžent, a zbog restrikcija struje i goriva, vozilo se često par-nepar registracijskih oznaka po principu svaki drugi dan.
Četiri desetljeća kasnije, uslijed poskupljenja goriva i poremećaja roba i usluga na svjetskim tržištima, sve češće se spominju nimalo sretna vremena kada je bivša država imala zabranu uvoza jer nije imala čime plaćati vanjska dobra.
Tako novinarka Milka Vida navodi „čekanje u redovima pred prodavaonicama prehrambenih proizvoda, privilegirani kupci, nesolidarno nagomilavanje zaliha i druge negativne pojave koje prate nestašicu, prisutne su i na našem području. Uglavnom, povremeno se jave nestašice pojedinih proizvoda koje uvjetno možemo nazvati deficitarnima. To su u prvom redu deterdženti, maslac, margarin, jestivo ulje, zatim kava i slično. Povremeno se dogodi da na policama trgovačkih radnji nema brašna, šećera i soli, međutim takve nestašice su privremenog karaktera. Prema informacijama koje smo dobili od trgovačkih radnih organizacija, uglavnom su to kratkotrajne nestašice i one se lako saniraju, jer tih proizvoda stvarno ima”, piše Vida.
Tadašnji predsjednik Vijeća potrošača Marijan Udovičić tvrdi „da su količine koje se plasiraju uglavnom na nivou prošlogodišnjih, a kod nekih roba i veće. Nestašicu kave ne bi trebalo postavljati kao poseban problem, jer tu valja uvažavati situaciju oko uvoza i osiguranja deviznih sredstava. Što se tiče mesa i mesnih prerađevina, ne možemo reći da je i tu situacija najoptimalnija; mesa se može naći kod privatnih mesara, može se naći u mesnicama društvenog sektora međutim nema ga svakodnevno”, rekao je za ondašnje Vinkovačke novosti Udovičić.
Zanimljiv je i zaključak: „količine plasirane na ovom području, uglavnom su na nivou prošlogodišnjih, onda možemo konstatirali da su nestašice dobrim dijelom uvjetovane ponašanjem samih potrošača. Dobiva se dojam da su potrošači u neizvjesnosti i da nastoje kupiti što veće količine, ne vodeći računa o solidarnosti prema drugim potrošačima. Tako se stvaraju zalihe, što je jedan od uzroka nestašice pojedinih vrsta robe. I ponašanje trgovaca se može okarakterizirati kao nezadovoljavajuće. Opaženo je da se u pojedinim trgovinama isti proizvodi (deficitarni) prodaju kupcima u različitim količinama, odnosno prepušteno je poslovođama da ograničavaju količine na svoju ruku.”
Nije bilo deviza, nije bilo kave, a na crnom tržištu koštala je kao crno zlato. U nastanku ovoga teksta sjetili smo se tako Divke, “kave” od cikorije koja je bila tada zamjena za domaću crnu kavu. Kažu, jako je zdrava, a i danas ju možemo naći na policama dućana.
