Na ljetnoj terasi Hotela Admiral predstavljen je 33. broj časopisa Moji Vinkovci istoimenog Građanskog društva koje u gradu na Bosutu djeluje 16 godina.
U sklopu promocije održana je i projekcija fotografija vinkovačkog fotografa Zvonimira Tanockog koji je prigodno pristao biti ilustratorom ovoga broja. Ljubitelji povijesti i književnosti pronaći će puno zanimljivih tekstova i informacija kojima će obogatiti znanje o Vinkovcima, ali i njegovoj okolici, a samo mali djelić onoga što se nalazi u ovom izdanju časopisa otkrili su nam urednice za etnologiju i kulturnu antropologiju i književnost i književnu povijest.
„Veseli me što će ovaj broj imati jednu novu koncepciju, idemo kronološki od prapovijesti do suvremenog vremena, tako da je segment etnologije i kulturne antropologije u cjelini gdje imamo četiri članka. Ako govorim kronološki onda ću krenuti od svoga teksta u kojemu pišem o Antunu Matiji Reljkoviću, njegovom Satiru i njegovom odnosu prema starim osobama jer umrijeti prerano ili ostarjeti, druge alternative nema, a godine nas tako brzo ščepaju kako je rekao Goethe. O starim osobama nikada dovoljno gerontoloških podataka, a prvi gerontološki skup je održan 1938. godine u Kijevu, dok je kod nas održan 1958. godine”, rekla je urednica za etnologiju i kulturnu antropologiju, Ljubica Gligorević.
Posljednjih nekoliko brojeva posvećeno je izvadcima iz knjige Nismo mi krive autorice Nade Sremac čiji će izvadak ovoga puta biti posvećen šlingu. Treći članak vezan je uz obljetnicu križnoga puta Putevima grobišta u župi Tordinci što je pisao umirovljeni svećenik Marko Bubalo koji je ujedno bio i začetnik križnog puta. To je kulturno-antropološki rad koji govori o velikim stradanjima u toridnačkoj župi gdje je stradalo oko 1100 vjernika, među njima 71 poginula osoba što se tiče branitelja i civila. Posljednji tekst pisao je Zvonimir Grgljanić čiji se rad kreće od notnog zapisa, preko stadiona sve do Građanskog društva Moji Vinkovci.
„Radi se o pjesmi Moji Vinkovci koja je nastala 70-ih godina, Mirko Brodšnajder ju je napisao i uglazbio, a tijekom Domovinskog rata, i to u vrijeme najžešćih stradanja u rujnu 1991. godine naš tamburaški sastav Dike su je obnovili”, navodi Gligorević.
Istaknimo kako je Zvonimir Grgljanić autor transparenta Moji Vinkovci koji je u Zgrebu izvješen na utakmici Hašk-Građanski – Cibalia.
„Što se tiče književnosti, imamo tri mlada autora – Bono Cvitkušić, Aleksandar Gucunski i Tena Lončarević – koji nam se predstavljaju svojim pjesmama i na taj način participiraju u književnom svijetu Vinkovaca. Osim njihovih književnih tekstova, Franjo Nagulov, koji je suurednik ove književne rubrike, kritičkise osvrće na književne susrete u Drenovcima želeći zadržati jedan visoki rang odnosno umjetničku kakvoću pjesnika koji sudjeluju na pjesničkim susretima i obara svoju kritičku oštricu na pjesnički amaterizam”, rekla je urednica za književnost i književnu povijest, Anica Bilić.
Osim toga, Nugulov se pribojava za budućnost književnih susreta. Urednica Bilić 33. broju dala je svoj obol tekstom i vinkovačkom književniku Ivanu Kozarcu.
„Moj članak bavi se njegovim tekstovima u kojima se prepoznaju staze, rute i objekti u Vinkovcima koje je on u svom književnom opusu stavio kao relevantne činjenice. Rekonstrukcija tih ruta i objekata itekako može potpomoći književnom i kulturnom turizmu Vinkovaca jer se u jedanom od ponajboljih hrvatskih romana, Đuka Begović, mogu točno prepoznati ulice i objekti koje je on smjestio u radnju”, ističe Bilić.
