“Brigada je to koja se našla na teškoj strani snage agresora i moram naglasiti kako upravo ona pretrpjela najveće gubitke od svih pričuvnih brigada u Hrvatskoj. Kad se sjetim kako smo krenuli i kroz što smo sve prošli i više sam nego ponosan”, riječi su bivšeg prvog zapovjednika 109. brigade ZNG Vinkovci Ivana Petrinovića, koja danas obilježava svoju 31. obljetnicu osnutka.
Polaganjem vijenaca kod Spomenika poginulim hrvatskim braniteljima, svetom misom te svečanim programom u vinkovačkom kazalištu Joza Ivakić, odana je počast svim poginulima i nestalima. Prisjetili smo se i svega onoga što je 109. brigada učinila kako bi od neprijatelja sačuvala vrata Hrvatske.
Vinkovačka 109. brigada čuvala je čak 70 kilometara teritorija što nije niti jedna brigada te je najbrojnija pričuvna brigada u Hrvatskoj s čak 9604 pripadnika.
“Svaki dan je bilo hodanja i kopanja. Morali smo naravno utvrđivati minska polja i zaštiti sve naše vojnike”, objašnjava bivši pripadnik 109. Marko Čosić, rekavši kako je organizacija bila izrazito teška, kao i sve akcije koje su zahtijevale veliko opterećenje, ali i puno, dodaje, živaca i sabranosti.
Podijelio je s nama Marko i jedan događaj, kojeg će se kaže uvijek s ponosom sjećati. “Upravo zbog toga jer je obljetnica pa možemo malo i afirmativno razgovarati. Bio sam ranjen, a bilo je potrebno minirati most. Samo ću dodati kako su me takvog nosila dva zapovjednika kako bismo uništili most i ne dozvolili prodiranje neprijatelja. Upravo ta akcija pokazuje koliko je bila jaka naša volja, činjenica kako zapovjednicima nije bio problem nositi ranjenog čovjeka te koliki smo interes i snagu imali kako bi zaštitili našu zemlju.”
“Postigli smo ovdje takvo jedinstvo koje ne znam može li se ikad više ponoviti. Ništa nam nije bilo teško, nijedna zapovijed se nije morala dvaput ponoviti kako bi pod svaku cijenu obranili vinkovačko područje i naš grad”, dodaje s ponosom i drugi zapovjednik vinkovačke 109. brigade Josip Matić koji i dan danas naglašava važnost onog vojnika koji se našao u rovovima jer ih je upravo on održavao i spašavao. Postoji, kaže Matić, nekoliko podjela ratova, a ovaj ocjenjuje kao onaj pravedni jer “nismo išli na teritorij agresora nego smo branili svoje, vodili smo obrambeni i pravedni rat.”
Spomenimo kako je odlikovana i Zlatnim grbom grada Vinkovaca i to dvaput. “Niknula je upravo iz naših Vinkovaca. U velikoj mjeri smo ponosni i zahvalni te dodatno želimo istaknuti taj naš slavonski prkos koji je imala i tako očuvala naš kraj”, poručio je i gradonačelnik Ivan Bosančić.
“Ova vinkovačka brigada, koja je Poveljom Vukovarsko-srijemske županije odlikovana ordenom „Red Nikole Šubića Zrinskog”, imala je veliku i značajnu ulogu u stvaranju naše domovine, a posebno u obrani vinkovačkog kraja”, riječi su vukovarsko-srijemskoj župana Damira Dekanića, dodavši kako nedostatak opreme nije spriječio hrabre pripadnike brigade da se suprotstave daleko jačem neprijatelju.
Ponosno danas stajao je i dozapovjednik 2. pješačke bojne Jakov Milanović jer kako kaže, dio je ove priče sa svojim najdužim stažom. “Iako su neprijatelji bili oružano nadmoćniji, nisu imali srce i dušu koju smo imali mi što nas je i dovelo ovdje gdje smo danas.”
Svim pripadnicima ove brigade, njihov dan je čestitao i izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Mario Banožić koji se, kaže, i dalje zanimaju za razvoj i modernizaciju HV-a, gledaju na to kao na “svoje dijete” koje su stvorili prije 31 godinu kada je uistinu trebalo hrabrosti i volje boriti se. “Biti hrvatski branitelj je danas čast u društvu.”
Još uvijek se traga za 12 nestalih pripadnika, a pronaći ih jedan je od glavnih prioriteta ministarstva hrvatskih branitelja. “Nabavili smo najbolju tehnologiju kako bi pronalazak bio što bolji i temeljitiji. Proces je to koji je neprekidan i nadamo se da će doći taj dan da će sve majke moći pokopati svoje sinove”, objasnio je njegov državni tajnik Špiro Janović.
Tog 28. svibnja 1991. godine, kada je Republika Hrvatska na stadionu u Kranjčevićevoj pokazivala svijetu razmjere svojih oružanih snaga građanima Hrvatske poklonjena je prva pričuvna brigada, ustrojena po svim vojnim propisima.