Početkom srpnja ove godine jednu obiteljsku kuću u Vinkovcima zahvatio je požar. Vatra je počela gutati kuhinju, dim je sukljao na sve strane, a u kući su, nesvjesni tragedije koja ih je mogla zadesiti, mirno spavale žene i djeca. Na sigurno ih je izveo prijatelj Josip Kordić.
Priča je to koja se u svega nekoliko dana proširila Vinkovcima, ali i Josipovim radnim mjestom – vojarnom “5. gardijske brigade Slavonski sokolovi” gdje je smještena njegova 3. motorizirana satnija Motorizirane bojne Vukovi. Prijatelji, kolege i obitelj čestitaju ovom vojniku na hrabrosti i pribranosti, a on se još uvijek u nevjerici ponekad zapita što bi bilo da je došao samo 10 minuta kasnije.
Josip Kordić vojnik je već 12 godina. Tijekom karijere uvijek je ocjenjivan najboljim ocjenama, više od četrdeset puta dobrovoljni darivatelj krvi, vojnički odmjeren i fokusiran, suprug je te otac malenog dječaka i djevojčice. Puno toga je, kaže, prošao, no lice u lice s požarom nikada. Sve do tog nesretnog 3. srpnja.
Bio je to jedan od dana njegovog godišnjeg odmora. Subota. Kasnije te večeri Josip je, pomažući bratu Krešimiru, otišao do kuće prijatelja Danijela u čijem je dvorištu skladište u koje je trebalo istovariti neke stvari. „Danijel i ja smo stari prijatelji, zajedno smo odrastali i družili se od djetinjstva. Kasnije se to pretvorilo u obiteljsko druženje i čvrstu povezanost“, ističe 35-godišnji Josip. Prvo što su primijetili kada su stigli bilo je da električna kapija na ulazu ne radi, a onda se pojavio i susjed koji ih je pitao osjećaju li miris, kao da nešto gori. „Nismo osjećali ništa“, dodaje.
Preskočili su ogradu i ušli u dvorište. Bila je tišina, mrak u kući u kojoj je na prizemlju bila Danijelova majka, a na katu supruga Suzana te djeca Mihael i Zoran. Kad su prišli kući s druge strane kroz zatvoren prozor vidjeli su kako u kuhinji plamti visok plamen.
„Ulazna vrata bila su zaključana, a zvono nije radilo. Znači, zbog požara je nestalo struje. Počinjem lupati po vratima, ali nitko ne odgovara. Konačno, čujem nešto, vrata se otvaraju i pojavljuje se ošamućena starica. Jedva je vidim od dima koji kulja”, priča Kordić. Ženu smještaju na sigurno, a Josip se vanjskim stubama penje do kata na kojemu spavaju Suzana i djeca. “I opet lupam po vratima, vičem: ‘Suzana, otvaraj!’, ništa, nitko. Kroz glavu mi prolijeću misli: „Molim te, Bože, daj samo da otvori, što ću ako ne otvori?“, lupam – i konačno, čujem, vrata se otvaraju, pojavljuje se Suzana”, sjeća se prijelomnog trenutka kobne večeri.
Brzo joj je objasnio da kuća gori i da trebaju izaći.
„Najviše me bilo strah da u kontaktu s plamenom ne eksplodira plin i ne digne kuću u zrak. U glavi mi je bilo samo da nađem djecu, izvučem ih na sigurno i što ću napraviti ako eksplodira plin, što ako se vatra proširi. Znao sam da ću majicu staviti na lice, znao sam kako trebam puzati ako zatreba, jer niti mjesec dana prije toga mi smo u vojarni imali vatrogasnu obuku i sve što sam tamo naučio odjednom je bilo u mojoj glavi, složeno i jasno. Prije svega, nema paničarenja. Ostati miran, ostati miran”, dohvatio je dvogodišnjeg Mihaela iz krevetića, Zorana je nosila majka i tako su izišli iz kuće.
Josip je tad nazvao 112 i rekao im sve što je trebalo reći, sve što je nedavno naučio na obuci. No, Suzana je odjednom poviknula kako u kući ima još dvoje djece – na drugom katu kuće spavala su dva tinejdžera, djeca prijatelja koji su došli iz SAD-a. Josipov brat trči prema katu, Josip ukorak s njim. Vatra je sve veća, vatrogasaca još nema. Lupaju na vrata stana i pokušavaju ih otvoriti, ali nitko se ne javlja.
“Tinejdžeri žive u Americi, noć je, nestalo je struje, čuje se buka, galama, nepoznati glasovi, lupanje po vratima – i oni su zaključili da je došlo do pljačke. To se u Americi često događa, uče ih da se u takvim situacijama zaključaju i ne javljaju pa su tako i oni napravili. Uplašili su se, mlađi je dobio napadaj panike, zvali smo ih imenom, vikali da je požar, ali nisu nam poznali glasove i nisu htjeli otvoriti,” pojasnio je vojnik i dodao kako su, unatoč svemu, njih dvojica uspješno izvučeni na sigurno.
Konačno su stigli i vatrogasci pa s maskama i kisikom ušli u kuću i počeli gasiti požar koji je, utvrđeno je kasnije, izazvao kvar na perilici posuđa.
