U holu Srednje strukovne škole održan je Tradicijski šokački sokak koji je kroz razne kutke prikazao sve ono što krasi Slavoniju i njezinu kulturnu baštinu, a to su zlatovez, narodna nošnja, likovna i književna umjetnost.
Kroz ovu manifestaciju oživljen je lik i djelo velikog hrvatskog i vinkovačkog pisca, polemičara i pjesnika Josipa Kozarca koji je ispričao sve o tragu koji je ostavio u hrvatskoj književnosti. Njega je utjelovio Mateo Jerković, učenik Srednje strukovne škole.
„Iskreno mogu reći da volim sve što se veže uz Slavoniju, tradiciju i drago mi je da mi je pripala ta čast da oživim lik i djelo Josipa Kozarca koji stvarno zaslužuje da bude spomenut u našoj tradiciji. Osobno mi je to od velikoga značaja jer smatram da danas mladi ljudi teže prema nekim drugim vrijednostima, a ne prema onim starima koje su tu bile prije nas i koje trebaju ostati poslije nas”, rekao je Jerković.
Profesorica stručnih ugostiteljskih predmeta Ankica Živić navela je kako se Tradicijski šokački sokak održava drugu godinu i kako je cilj da postane tradicija te kako su Vinkovačke jeseni, Međunarodni dan kulturne baštine i Svjetski dan turizma objedinili u jednu temu Jeseni. Na samome početku nalazi se ulazni štand na kojemu su stajale dvije djevojke obučene kao šokice i na taj su način pokazali bogatstvo narodne nošnje.
Zatim se nalazi likovni kutak gdje učenik soboslikar oslikava etnomotive povezane s ovogodišnjim sloganom Vinkovačkih jeseni. Kada se uđe u sam prostor restorana ovoga sokaka posjetitelje je dočekao literarni kutak u kojemu su izloženi radovi učenika na temu Slavonije i ravnice, a u njemu sjedi i glavna atrakcije, ranije spomenuti Josip Kozarac. Nakon toga se moglo prošetati dječjim kutkom, zatim se u slatkom kutku moglo kušati slavonske tradicijske kolačiće koje su ispekli učenici kuhari i slastičari te pomoćni kuhari i slastičari.
Osim navedenog mogli su se posjetiti slavonski stol i etnokutak gdje s ponosom šokac i šokica predstavljaju narodnu nošnju i pričaju o etnorekvizitima koji i danas imaju svoju uporabnu vrijednost. Modni krojači i tehničari predstavili su svoje etnokracije i pored njih je edukacijski kutak u kojemu Udruga Divani iz Cerne sa svoje četiri voditeljice vodi radionicu zlatoveza.
„S obzirom na to da kolegica i ja već dosta dugo smo u nastavi, shvatile smo da učenice o svojoj tradicijskoj baštini najbolje uče iz prve ruke i kada su uključeni u nešto te kada je nešto interaktivno. Imamo mladost i njihov angažman i volju što nam daje vjetar u leđa da tradicijski sokak organiziramo i sljedeće godine”, ispričala je profesorica ekonomske grupe predmeta i voditeljica skupine istraživači baštine Miljenka Vujeva kako je nastala ideja za ovakvu manifestaciju.
Zlatovez se radi ručnom tehnikom na dva način. Prvi je da se na svili ili plišu lijepi određeni motiv na kartonu, zatim se radi s dva konca – zlatnim koncem gore i običnim koncem dolje tako da uštedi što više zlatnog konca. Druga tehnika zlatoveza je naskroz što znači da on ide s jedne i druge strane.
„Zlatovez je dio naše kulture i narodnih običaja koji je tradicija naših baka te je bio dio imućnijih obitelji, a njime su se radila i crkvena ruha. Bake su bile jako maštovite i uporne jer su se trudile u dugim zimskim noćima pod lampom što ljepše odjenuti svoje djevojke i momke. Nosio se u različitim prigodama tijekom godine, a ta ljubav je sačuvana u škrinjama i ladicama i sačuvana je do danas, a mi se trudimo da nastavimo tradiciju”, rekla je članica Udruge Divan Anica Rajković.
