Današnjom nedjeljom ulazimo u najvažniji, najveći, najsvetiji tjedan u čitavom životu Crkve. Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje kršćanski je blagdan kojim se prisjećamo Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, događaja koji je opisan u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila.
Što ta nedjelja znači u životima vjernika i Crkve za portal Novosti.hr pojasnio je velečasni Ante Lučić, upravitelj župne crkve bl. Alojzija Stepinca.
„Kao i svake godine Cvjetnica nas iznenadi. Dočeka nas nespremne. Trčimo i obavljamo posljednje pripreme za Uskrs. Tu su velike ispovijedi, tu je kupovina, tu je posao koji treba završiti. Za što se pripremamo? Danas na Cvjetnicu započinjemo putovanje „koje u sebi sadrži puninu ljudske priče – uspone, padove, nadanja, strahove. U rasponu od sedam dana činimo sve: kličemo, lomimo kruh, peremo noge, obećavamo, kršimo obećanja, niječemo, izdajemo, osuđujemo, napuštamo, tugujemo, očajavamo, ne vjerujemo i slavimo. Ovog tjedna vidimo svjetlo na kraju tunela, zatim ga potpuno gubimo u mraku smrti, a onda ga ponovno nalazimo, ispunjenog slavom“, šalje nam svoju poruku Lučić.
Narod toga dana kliče “Hosana”, što znači “Spasi nas!”, iako, nastavlja velečasni, mnogi ljudi zapravo ne žele pravog Isusa, nego žele prikladniju verziju. „Želimo li Isusa čudotvorca ili obrednog Isusa? Želimo li Isusa na lančiću oko vrata? Ne dopustimo da nam Bog biva zadnja instanca. Kliknimo i mi „Hosana“ – spasi nas, spasi me Gospodine“, ističe i dodaje kako je toliko toga od čega nas danas Gospodin može spasiti, a puno nas još ne vjeruje.
Možda da ga pustimo u naše živote, da nas spasi od bijesa, od raka, od depresije, od duga, od svađe u mojoj obitelji, od dosade, od poniženja… „Spasi me da ne buljim u strop u tri sata noću, pitajući se zašto postojim. Spasi me od gorčine, od bahatosti, od usamljenosti. Spasi me Bože…spasi me od mojih strahova! Na kraju, koje li utjehe da mene Bog poznaje“, zaključuje svoju poruku Ante Lučić.
Vjernicima poručuje kako je Cvjetnica trenutak kada postaje jasno da je Bog odlučio voditi brigu o nama, brigu koja nadilazi naše duhovno i tjelesno zdravlje. Cvjetnica nas poziva na život s Kristom, Bogom koji dolazi umrijeti da bismo mi mogli živjeti.
