Guska s ogledalom, djevojčica Lela, malo pače i pas Max samo su neki od glavnih likova pjesmica za djecu koje ovih dana traže svoj put do srca vrtićaraca, školaraca, roditelja, baka, djedova. Prepoznatljive sličice iz svoga djetinjstva Vinkovčanin Momir Uzelac pretočio je u ritmične i tople stihove za najmlađe u zbirci pjesama ‘Kad je dida dijete bio’.
Većina ga poznaje kao mesara u Plodinama, no mali krug ljudi zna da je autor nedavno objavljene zbirke pjesama za djecu kojom, kako kaže, samo želi izmamiti osmijeh na dječjim licima. Recitira ih gdje god stigne, a osim svoju djecu i unuke, posebno uživa kada uspije razveseliti i najmlađe kupce.
„Lijepo recitiram pa djeci bude zanimljivo, oni uživaju i ja skupa s njima. Iako živimo u dobu moderne tehnologije, mislim da je važno poticati dječju maštu koja nema granica, odmaknuti ih od mobitela, laptopa i tableta i oko njih se potruditi”, otkriva nam glavni smisao svoje zbirke 57-godišnji Momir, muž, otac dvojice sinova i djed troje unučića. Zasad, dodaje s osmijehom.
U srednjoj školi bio je glazbenik, sanjao je da će postati rock zvijezda, čak je bio i glavni pjevač tada popularnog lokalnog benda ‘Sirotani’ te kasnije benda ‘Ritam srca’. A iako je uglavnom bio okupiran sviranjem i pjevanjem, uvijek je, napominje, imao ‘ono nešto’ za smišljanje priča. Prvu je napisao s 29 godina kada je najstarijem sinu trebala pomoć u drugom razredu osnovne škole. Nazvao ju je Pjesmica o slovu R: „Avionom zrakom bruji, njega ima i u struji, njega ima i moj brat, slovo R je bogom dat! A moj braco još je mali pa mu R probleme pravi.“ I upravo ta slatka poteškoća njegovog sina bila je predivan početak stvaranja nečega novoga, temeljenog na ljubavi i oživljavanju uspomena iz djetinjstva.
Momir je prije sedam godina doživio moždani udar, imao je i dvije operacije glave, nakon čega se puno toga promijenilo. Prestao se baviti glazbom i posvetio više pisanju pjesama, a posebnu inspiraciju počeo je dobivati kada mu se rodio prvi unuk. „Ma ne mogu vam opisati taj osjećaj. Čista ljubav. Od tada u svemu vidim neku novu priču, bilo da je riječ o pužu na kiši ili patkama u Bosutu. Djeca i unuci su mi najveća inspiracija, a ostatak obitelji neizmjerna podrška“, napominje naš kreativni sugovornik dodajući kako mu najviše toga na um padne u šetnji, dok je najopušteniji.
Svaka pjesmica temeljena je na stvarnim događajima, u sadašnjosti ili prošlosti, svejedno je. Ideja zasigurno ne nedostaje. A s njima su osim obitelji jako dobro upoznate i kolegice s posla koje su, dodaje, među najvećim fanovima njegovoga rada. „One su se najviše radovale objavi zbirke, a ja nisam očekivao da će se ljudima toliko svidjeti moje pjesme. Svima, i malima, i velikima. Kad to vidim bude mi žao što se nisam prije bavio time, ali važno je da je ipak objavljena, da djeca imaju nešto iza mene. Bojao sam se da neću uopće doživjeti izlazak prve zbirke“, kaže nam Uzelac.
‘Kad je dida dijete bio’ je objavljena prije svega dvadesetak dana i sadrži 23 pjesme za djecu. Nije to sve što je dosad napisao, no ostale čuva za drugu zbirku za koju još ne zna kada će biti objavljena. Ne žuri nigdje, kaže. Svoj rad želi prezentirati široj javnosti, surađivati s institucijama i ustanovama, čitati djeci, recitirati im i izmamiti pokoji osmijeh jer oni su, ističe, najbolja publika. „Ne radim ja to zbog profita, nego iz ljubavi. Volim djecu i ništa mi nije teško, a koliko sam mogao primijetiti i ona vole mene“, zaključuje Momir Uzelac, dida Momo kako ga od milja zovu njegovi najmlađi kojima neizmjernu ljubav najbolje prenosi kroz razdragane stihove.
Šarmantne priče koje oživljavaju stare uspomene
Urednica zbirke ‘Kad je dida dijete bio’ je Zrinka Jurić, direktorica je Martina Grgurovac, a nakladništvo potpisuje Privlačica. Za ilustracije je zaslužna mlada Tea Jukić koja, otkriva nam autor, zbog drugih poslovnih obaveza neće biti u mogućnosti ilustrirati i drugo izdanje pjesama. No, brige nema, nove ideje već se kuhaju…
