Pred kraj subotnjeg radnog vremena, djelatnica trgovačkog centra u Vinkovcima umorna pristojno komentira kako je smjena bila naporna i jedva čeka sutrašnju nedjelju kako bi malo predahnula. Svjesna kako treba biti zahvalna na prilici što radi, no dobro joj dođe, kaže, taj dan odmora.
Vraćamo se s godišnjeg, pripremamo djecu za početak škole pa ne čude gužve u trgovinama, posebno vikendom.
Analizirajući komentare građana u dijelu Hrvatske istočno od Zagreba, dolazimo do zaključka kako je većina za neradnu nedjelju i pozdravlja zakonsku uredbu o 16 proizvoljno radnih u godini, a koja je u provedbu krenula 1. srpnja.
S druge strane, otvoreni trgovački centri nedjeljom prepuni kupaca, ni najmanje ne sugeriraju kako su se građani solidarizirali s radnicima u trgovini pa radilo, ne radilo neće birati taj dan kupnju.
Dvostruka mjerila, kao i obično kada je u pitanju naša potreba, jer polazište “samo ću”, sitnicu kupiti znak je da nas “boli briga”.
Na Jugu situacija suprotna, a mentalitet patrijarhata vrlo sličan. Kako to? Zabrani rada državnim blagdanom i praznikom doskočilo se Veliku Gospu proglasiti Sajamskim danom. U skladu s liberalno orijentiranom vlašću, da se politički razumjeti takvu odluku. Na tom tragu stranke istog i sličnog spektra krenule su s kampanjom protiv zatvaranja i blagdan Gospe također proglasili Sajamskim danom.
I sjeverozapad države skloniji je takvom načinu života.
Priključila se i Udruga Glas poduzetnika koja je lokalne vlasti manevrom pozvala doskočiti zabrani i iskoristiti mogućnost argumenta “manifestacije odnosno sajamskoga dana”. Mišljenja su kako je ovo još jedno “predizborno političko dodvoravanje koje će završiti otkazima brojnim radnicima u trgovini i na štetu gospodarstva”, a „past će” na kraju na ocjeni ustavnosti.
Ono što je ridikulozno, činjenica je da benzinske crpke neradnim danima počinju prodavati kruh, rade kina i kladionice, ali ne i trgovački centri u kojima su locirani, primjećujemo.
No, vratimo li se početku priče s umornom prodavačicom i srećom zbog slobodne nedjelje, na vagi preteže naše licemjerje jer ruku na srce, osobne su nam potrebe važnije od potreba ostalih. I dok lažno moraliziramo za i protiv, koristimo svaku priliku ugoditi svojim čulima. Političarima još jedna zgodna tema za manipuliranje masama i agendu polupismenih komentatora na društvenim mrežama koji u nedostatku života izvan društvenih mreža dođu, kod nas se kaže, kao “loncu poklopac”, svatko s “pravom na svoje mišljenje” i velikom figom u džepu.