I ove godine nismo mogli ne zaviriti u jednu od trenutno najživljih grupa na društvenim mrežama koja se jednostavno zove Zimnica. Ondje su domaćice, i pokoji muškarac aktivni u razmjeni fotografija i domaćih recepata za kiselu papriku i krastavce, feferone, kuhani paradajz, pečenu papriku i punjenu kupusom, smrznutu za zimsku filovanu papriku, domaći kečap, sok od mrkve, kruške i jabuke, papriku u senfu, s češnjakom, lovačku i cigansku salatu, sataraš s vrganjima, smrznutu tikvicu, razne vrste džemova i pekmeza, marmeladi…Nema čega nema, i nema toga što se ne može saznati, posavjetovati i razmijeniti iskustva oko pripreme.
Zadivljujuće je s koliko ljubavi i dalje velika većina spravlja domaću kiselinu kontrolirajući ono što će konzumirati, a kako bi izbjegla kupnju konzerviranih proizvoda s čim se slažu i stručnjaci. Naime, nakon svega što prolaze namirnice iz uvoza, bolje je jesti zimnicu spravljenu u vrijeme prirodnog dozrijevanja plodova.
Kasno ljeto obiluje onima iz vrta i šteta je ne pripremiti ih za nadolazeće razdoblje. Energetska vrijednost zimnice slična je svježim plodovima i općenito je vrlo niska, zbog čega je ukiseljeno dobrodošla namirnica na stolu onih koji paze na liniju. U našim krajevima nezamislivi su ljetni radovi bez punjenja polica “špajze” teglicama.
Mara Ćosić iz Vrbanje pripremila je malo cikle, krastavaca, turšiju, pekmez od jagode, a ajvar tek slijedi. Ovo što je do sada spremila za zimu iz njene je bašče.
Članice Udruge Hrvatska žena iz Vođinaca redovito pripremaju zimnicu. Pekmez od šljiva rade po starinskom receptu. Šljive prvo kuhaju pa cijede.
“Tako su radile naše mame i bake, mi nastavljamo tradiciju. Ne meljemo ih, propasiramo i kožicu bacimo. Dobijemo manju količinu, ali pravog pekmeza. Vrijeme kuhanja je isto, a kad kaže puf, znači da je gotov. U pravi pekmez ako su dobre šljive ne ide šećer, a dodaje se samo pred kraj zbog boje. Konzervans zamijenimo umatanjem u deku ili perje i ostavimo ga da se sam dunsta dok se ne ohladi”, prepričava Marija Furlan koja je već pripremila ciklu, pekmez od jagoda i višanja, “paradajskinju papriku”, miješanu salatu, 80 litara kuhanog paradajza. Ovaj tjedan na redu je ajvar, a gotova je i ljutenica.
“To je pečena paprika, reže se na centimetar, kuha na ulju, doda se paradajza i ljute paprike. Moja djeca obožavaju. Kiseli kupus dolazi kasnije. Nabrojano prave i moje žene u Vođincima i nijedna od nas ne može zamisliti da ju moramo kupiti”, dodaje. Iako naučeno prenosimo na svoju djecu, za sada ju mladi ne prave, ali sigurna sam da hoće kada mi više ne budemo mogle”, uvjerena je Marija.
Domaće je domaće, slažu se naše sugovornice iz ruralnih sredina čija djeca obožavaju ono što pripremaju mame i bake. Nije im naporno, kažu, potrebno je samo vrijeme i puno ljubavi za svoju unučad i djecu.
Čistoća je pola zimnice, reći će struka koja zdravom zimnicom ocjenjuje onu za koju je korišten čisti pribor i sterilizirane staklenke. Oprane, dobro se posuše. Ako se u njih sipa vruća tekućina, trebaju biti vruće. Kod gumenih čepova, pri konzerviranju treba napraviti vakuum. Odlože se na suho i tamno mjesto, a idealno na temperaturu 10°C. Također, valja omogućiti cirkulaciju zraka između posuda zimnice. Pri zatvaranju se vodi računa da ima što manje zraka. Ne manje važno je čisto i zrelo voće i povrće, ne prezrelo, osim rajčice, bez mrlja ili udaraca s odstranjenim i najmanjim oštećenjima. Između kupusa, primjerice, stavlja se kukuruz radi privlačne žute boje. Sezonskim spremanjem osiguravaju se kvalitetne namirnice, savjetuju poznati chefovi. Birajući, primjerice zrele i mekane rajčice, zimnica će biti ukusnija, a bolju aromu dat će joj začini. Ne manje važan je kvalitetan ocat, sol, papar u zrnu, čili papričica, bijeli luk i kopar, koji kažu, uvijek ‘prolaze’, a poznato je kako su krastavci i kopar ‘nerazdvojni’. Bosiljak služi kao konzervans jer sadrži linalol, cineol i druge antiseptičke sastojke, a prirodni su još gorušica i hren, koji se uz šećer, sol, ocat ili alkohol dodaju hrani kako bi se spriječilo kvarenje.
