U nedavno završenoj godini na području Republike Hrvatske bilo je zaposleno 172.499 stranih radnika, a prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u Vukovarsko-srijemskoj županiji u protekloj je godini izdano 2.490 dozvola za rad strancima. Na nacionalnoj razini zaposleno je 23.493 Nepalaca, a među njima su i Abhinash Thapa i Ishwoe Raj Kafle, koji rade u vinkovačkom Pekaru.
Abhinash ima 29 godina, dolazi iz Pokhare i u našem gradu živi već četiri godine, dok je njegov kolega Ishwoe, 36-godišnjak iz nepalske prijestolnice Kathmandua, u Vinkovcima 18 mjeseci. Obojica nam na vrlo dobrom engleskom ističu kako im je ovdje vrlo ugodno. „Ljudi u svakom trenutku žele pomoći, a tvrtka u kojoj radimo je također jako dobra. Nadamo se da ćemo nastaviti raditi, naravno ako će nam naša tvrtka nastavljati davati priliku. Što se Vinkovaca tiče, grad je miran i ima se što za vidjeti. Također, nitko nam do sada nije napravio ništa loše, grad je izrazito siguran, ljudi su prijateljski raspoloženi, a saznali smo nešto više o kulturi i festivalima”.
Svidjela im se, dodaju, i naša hrana, ali i dalje najviše preferiraju kebab, kojeg vrlo rado pojedu i u Vinkovcima. Iako nisu rođeni ovdje, govore nam kako zapravo imaju takav osjećaj i da su svi ljudi kao jedna velika obitelj. Ovdje su stekli nova poznanstva i prijatelje, a tretirani su kao lokalci. U Hrvatsku su došli sami, a rodni Nepal im nedostaje jer im je tamo cijela obitelj.
„Kada imamo godišnji odmor posjetimo svoje u Nepalu. Tamo provodimo vrijeme kvalitetno sa svojom obitelji i prijateljima. Teško radimo za naše obitelji, a kada nam tvrtka pruži mogućnost da odemo kući, naravno da to iskoristimo”, rekao je Abhinash, dok je Ishwoe dodao: „Baš sam se prošli mjesec vratio s godišnjeg odmora. Bio sam u Nepalu jedan mjesec. Naš je dom tamo, ali trenutno nam Hrvatska daje prilike i mogućnosti.”
Kako i sami kažu, život i standard dosta se razlikuju u Nepalu i Hrvatskoj. Radeći u tuđini pomažu svojoj obitelji, ali i sebi, s obzirom na to da su ovdje dobili šire i bolje mogućnosti za rad. Financijski gledano, za poslove u Nepalu dobivali su otprilike 300 eura, dok u Hrvatskoj zarađuju dva ili tri puta više.
„Volio bih još dugo vremena biti ovdje, ali naravno sve ovisi o drugim mogućnostima. Zasigurno bih ovdje htio ostati još četiri ili pet godina, htio bih i dalje biti dio Hrvatske”, kazao je Thapa, a sličnog je razmišljanja i Ishwoe: „Nisam točno definirao do kada bih bio ovdje. Volim raditi, ne bi htio napustiti Hrvatsku, ali naravno, ako mi se otvore neke bolje mogućnosti, svakako možda i nije isključeno da bi se preselio u drugi grad.”
Želja im je biti u Hrvatskoj dok ne dobiju državljanstvo, ali ipak kažu kako je to dugotrajan i težak proces. Strani državljani imaju pravo podnijeti zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva ako ispunjavaju uvjetne propisane Zakonom o hrvatskom državljanstvu, piše na platformi e-Građani. Naravno, radi se o nizu kriterija, a akteri ove priče nadaju se da će Vlada Republike Hrvatske s vremenom postaviti ipak lakše standarde za dobivanje državljanstva. Dok ne postanu hrvatski državljani, svakodnevno pokušavaju napredovati u poznavanju hrvatskog jezika, koji je jedan od najtežih na svijetu. To su i sami „osjetili na svojoj koži”, ali potrebno je vrijeme za napredak. „Naravno da učimo hrvatski jezik, međutim dosta je težak i ne možemo razumjeti sve. Stvarno se trudimo i pružamo najbolje od sebe kako bi naučili nove riječi. Od svojih kolega pokušavamo svaki dan naučiti nešto novo, a planiramo upisati i tečaj kako bi usavršili naše poznavanje hrvatskog jezika. Ako ostanemo još nekoliko godina svakako ćemo napredovati, možda bi vam u sljedećem razgovoru u budućnosti izjave mogli dati i na hrvatskom”, kroz smijeh su ispričali „vinkovački Nepalci”.
Iako im nije bilo lagano napustiti svoju državu i otići preko 7.000 kilometara od svojih obitelji, oni se trude, a na nama je svakako da im olakšamo boravak u našem gradu i podržimo ih u svakodnevnom životu.
