Krenula je sezona pričesti i krizme, a koji su, poslije krštenja, jedni od najvažnijih svetih sakramenata te zajedno čine takozvane sakramente kršćanske inicijacije. U slavlju prve pričesti vrlo značajno mjesto zauzima obnova krsnih obećanja. Tada djeca- prvopričesnici, sami izražavaju svoju vjeru koju su, na njihovu krštenju, ispovjedili roditelji i kumovi, dok sakramentom Svete Potvrde ili Krizme krizmanik ulazi u „svijet odraslih“ u vjeri.
Obiteljskim slavljem u današnje se vrijeme obilježavaju ovi posebni trenutci, iako su proslave postale kao svatovi u malom te se pomno pazi na svaki detalj kako bi djeca bila što zadovoljnija. Naglasak je često na izdašnim darovima, no, zapravo je važno vjerničko slavlje i shvatiti što nam sakramenti donose.
Svoje misli s nama je podijelio fra Matija Antun Mandić, župnik župe Bezgrešnog Srca Marijina čije riječi prenosimo u potpunosti.
„Toliki kršteni koji žive na marginama redovnog života župne zajednice, bogata trpeza prigodom proslave Prve Pričesti, a zatim ozbiljan post od euharistijskog kruha. Potvrda kao svečani trenutak udaljavanja od Crkve, sve veći porast broja razvoda braka… što su sveti sakramenti i koja je svrha njihovog primanja? Sakramenti su vidljivi znakovi neizmjerne Božje ljubavi darovane čovjeku poradi njegovog vlastitog posvećenja i spasenja.
Crkva ih je primila od Boga kao milosni dar po zaslugama Isusa Krista. Ukupno je sedam svetih sakramenata, a osim vjere i čistoće srca, pretpostavljaju i pravu nakanu te žarku želju onih koji ih traže i primaju. Vjerujem li ja u živu Božju ljubav i Bogu? Velika je razlika između vjere u Boga i vjere (u smislu potpunog povjerenja) Bogu!
Nužno je pozitivno odgovoriti na oba dva pitanja, imati iskustvo živog Boga kao temelj primanja svetih sakramenata, jer iskustvo živog Boga niti jedno srce ne ostavlja ravnodušnim! Tek po susretu s Bogom, čovjek radikalno započinje mijenjati svoj dosadašnji način života i želi mu se sve više približiti, a to je nemoguće bez svetih sakramenata. Da bi primanje svetih sakramenata imalo smisla potrebno je da čovjek susretne Boga!
Čitamo u Djelima Apostolskim o vrlo dramatičnom susretu uskrslog Krista i Savla-budućeg svetog apostola Pavla. Pavao pada na pokajnička koljenja i potpuno predaje svoj život u službu Bogu. Evo nam prekrasnog primjera što nam je činiti prije primanja sakramenata. Prvo je potrebno pasti na koljena i moliti Boga za iskustvo žive vjere. Sve ostalo doći će samo po sebi i sve će nam biti potpuno jasno. Vjeruj mi, probaj! Bez susreta sa živim Bogom vjera, sakramenti i crkveni obredi s vremenom postanu pravi teret bez ikakvog smisla; primanje sakramenata postaje samo lijepa i pobožna tradicija; prekrasni blagoslovi i milosti koje nam Bog daje po sakramentima ostaju neiskorišteni za osobni rast u svetosti i sjedinjenju s Bogom. Ima li smisla primati svete sakramente ako najprije ne poznaješ Onoga koji se po njima daje?”, pitanje je, a ujedno i odgovor župnika.